Iako se nakon 15-ak minuta činilo da je “utakmica gotova”, iako je Dinamo prvijencima svojih srednjih braniča McKenne i Domingueza rano poveo 2:0, ni ove subotnje večeri stres nije zaobišao Maksimir. Jer, Plavi su, nakon apsolutne kontrole igre u prvih 45 minuta, neobjašnjivo stali u nastavku, svojim su anemičnim i samozadovoljnim pristupom praktički vratili goste u utakmicu, koji su 20-ak minuta prije kraja lijepim zgoditkom Mikolčića vratili posvemašnju neizvjesnost.
No, nije Osijek imao snage za potpuni rezultatski povratak i sigurno nije slučajno da i dalje tavori na predzadnjem mjestu na ljestvici. Neke stvari u Osijeku definitivno “ne štimaju” kad momčad nakon deset kola nudi samo razočaranje, predugo se traži izlaz “iz tunela”, u kojem je Osijek izgubljen još od prošle sezone.
A za Dinamo je svakako najvažnije da su bodovi, na početku druge četvrtine natjecanja, ostali u Zagrebu. Plavi su, eto, nakon prvenstvene stanke, rezultatski uspješno krenuli u novi non-stop ritam igranja i već u četvrtak pred njima je gostovanje u Europskoj ligi u Malmöu. A ovu će utakmicu trener Mario Kovačević morati dobro analizirati, morat će pronaći razloge pada svog sastava u posljednjih 20-ak minuta dvoboja…
Taj se pad poklopio s izlaskom veznih igrača Bennacera i Zajca, koji su do tada, dakako s kapetanom Mišićem, suvereno kontrolirali sredinu terena i bili su, uz stopere-strijelce, svakako najzapaženiji plavi pojedinci. I Bennacer i Zajc klasni su igrači, potvrdili su dosad da su pojačanja, za razliku od nekih drugih novopridošlih prinova, koji se još moraju dokazivati i potvrđivati da zaslužuju Dinamov dres.
Utakmica je, zbog svojevrsnog bojkota Bad Blue Boysa, koji su ispunili sjevernu tribinu, ali nisu navijali, odigrana gotovo u tišini. Zapadna se tribina “probudila” tek u 83. minuti, kad je salve zvižduka, opravdano, zaradio sudac Mateo Erceg. Bukvić je, naime, đonom startao na Godu i taj je opasan start definitivno zavrijedio najmanje žuti karton, sve je zapravo bilo na rubu crvenoga kartona.
No, Erceg je imao “sašivene džepove”, nije posegnuo rukom ni za kakvim kartonom! Očito je kalkulirao, budući da je Bukviću 18 minuta ranije već dao žuti karton, iako taj prekršaj nije bio ni blizu ovome za kojeg je morao biti kažnjen disciplinskom mjerom. I ta je spoznaja očito “proganjala” Ercega, koji je Bukviću oprostio neoprostivo. Najgore je kad suci kalkuliraju, osjetila je to i publika na zapadu. Sudi ono što vidiš, ono što svi vide, zaboravi i pusti kalkulacije. I onda neće biti ni zvižduka s tribina, ni loših ocjena. Iako ne sumnjamo da će naša vrla Sudačka komisija pronaći nekakve kvazi-argumente da “izvadi” Ercega iz “rupe”, u koju se u subotu sam zakopao…
