Naslov ovog ogleda referira se na jedan skeč iz emisije ‘Nadreality Show’. U tom skeču perspektivni mladić dolazi u sjedište privatnog univerziteta ‘Studiorum Expresum Diplomus‘, a predstavnici univerziteta mu nude diplome u različitim veličinama. U jednom trenutku iz jedne vade nož kojim mogu ‘čak i doktorat obraniti’. Radi se naravno o društvenoj parodiji, ali kako jedan od prvih komentara ispod skeča kaže: ‘Ovo nije skeč, ovo je dokumentarni film.’ Bahatost i neozbiljnost našeg visokog školstva proizvod je društva koji sam pati od istih problema, i ne osvijesti li ih na vrijeme, to društvo će neminovno propasti ugušen vlastitom dekadencijom.
Piše: Ivan Prskalo
Školstvo u opadanju
Danas je sve teže govoriti o smislenosti odlaska na sveučilište. U atmosferi sve nestabilnije ekonomije i trajno rastuće inflacije, akademski građani nisu toliko traženi. Iako pojedina sveučilišta u Bosni i Hercegovini i dalje drže standarde prikladne za takvu ustanovu (u vidu primjerice plaća i znanstvenih kriterija), puno više njih spušta ljestvicu kvalitete, srozavajući time kredibilitet akademskog svijeta. Opadanjem znanstvenog, profesionalnog i etičkog standarda, sveučilišta gube jedini preostali faktor privlačnosti. Profitabilnost i karijerna smislenost nisu više u sveučilištima kako se to nekad laički smatralo. Prije nego što sam se upisao na fakultet, bilo je uvriježeno mišljenje kako je za svaki imalo normalan posao potrebna diploma. Praktično iskustvo studiranja iz godine u godinu uvjeravalo me u suprotno. Profitabilnost i karijerna smislenost trenutačno se nalaze u zanatima koji su godinama zbog malograđanskog obzira bili zanemarivani. Dok je završavanje fakulteta nekoć značilo imati privilegije, danas ono predstavlja tek minimum koji sam po sebi više ne igra bitnu ulogu u profesionalnoj kvalifikaciji pojedinca.
Prvi problem je prije svega činjenica što samo školstvo od najnižih razina nije sposobno proizvoditi kompetentne pojedince koji će jednog dana moći preuzeti zadaće što se od njih očekuju. Floskula je više govoriti kako se procjenjivanje znanja u školama svelo na promatranje ocjena, ali to je bolna istina koja nas već počinje itekako koštati. Ocjene se daju lako namjestiti. Knjiga se da vrlo lako nabubačiti, a nitko ne ide predaleko od knjige.
S druge strane, praktična znanja i kritičko mišljenje ne razvijaju se kod učenika, što ih dugoročno onesposobljava za suočavanje s konkretnim životnim datostima. U sustavu koji trenutačno postoji, praktična znanja i kritičko mišljenje ne mogu se razvijati jer ljudi koji bi im trebali prenijeti te sposobnosti nisu sami sposobni za to, što nam ukazuje na to da je samo visoko školstvo (odnosno primarni rasadnik drugih poučavatelja) već odavno zakazalo u svojoj ključnoj društvenoj ulozi.
Drugi problem je zanemarivanje kvalitete studija kojeg pratimo ne samo ovdje, nego i u regiji i svijetu. Pretjerani fokus na uključenje sve većeg broja ljudi u sveučilišni sustav došao je nauštrb kvalitete studija i konkretnih društvenih potreba. Proći kroz studij na velikom dijelu sveučilišta (čast izuzecima) znači primarno iskusiti mrvicu napredniji srednjoškolski kontekst s primjesama mladenačkog hedonizma. Sveučilišna okruženja nisu više prostor stvaranja stamenih pojedinaca koji će biti nositelji društva u svojim poljima interesa, nego se pretvaraju u amorfne potrošače ili ih se ideološki indoktrinira. Fakultetsko obrazovanje ne jamči više sazrijevanje i zaokruživanje pojedinca, nego upravo suprotno. Fakultetsko obrazovanje češće infantilizira ljude nego što ih oblikuje u zrele pojedince. Višegodišnji proces studiranja tako postaje gubitak vremena i novca koji su se mogli negdje bolje uložiti, te tako naći poslove koji bi uzdržavali njih i društvo. Ovako dobivamo sve veći broj ljudi koji na kraju svoga sazrijevanja nisu spremni na ono što ih čeka.
Dečko, fali ti diploma
Grupa S.A.R.S. u svojoj pjesmi ‘Diploma‘ parodira apsurdno stanje regionalnog visokog školstva. Diploma je postala ulaznica koja se poput one koncertne može samo kupiti i ulazak bilo gdje je ‘zagarantiran’. Zato nije čudno što s jedne strane kako su brojni studenti koji su shvatili svoje studiranje ozbiljno prisiljeni nakon svršenog studija boriti se i za mrvicu onoga što su se pripremali, dok s druge sve češće čujemo kako ljudi upisuju ‘izmišljene’ fakultete kako bi imali pokriće za napredovanje u struci. Diploma je danas samoj sebi svrha, i u to je svatko upućen. Jedino pokriće koje iza diplome je onaj novčani, a znanje se već odavno prestalo podrazumijevati.
Znanje i stručnost sami po sebi više ne uživaju ugled. Banalnost i floskula je ovo ponavljati, ali očito se dovoljno puta nije naglasilo. Možda mi to znamo, ali mi nismo dovoljno svjesni i alarmirani postojanjem sve većeg broja apatičnih i tromih studenata koji se ne mogu previše maknuti od svog hedonizma. Mi kao društvo nismo alarmirani činjenicom što dobar dio naše elite nije kompetentan za poslove i službe koje obavljaju. Nismo dovoljno zgroženi činjenicom kako je dobar dio diploma isprintan u nekom skrivenom brlogu koji služi kao centar njihovih malverzacijskih operacija.
Sveučilišta i sve institucije koje se vežu uz sveučilišta diktiraju usmjerenje društva, vjerovali mi u to ili ne. To su ozračja koja u svom najzdravijem obliku trebaju kultivirati buduće elite i nositelje društvenog razvoja. Akademska zajednica je savjest i kormilo društva, skup ljudi na koje trebamo računati za promjene i napredak. U našem slučaju, akademska zajednica predstavlja skup pojedinaca operiranih od stvarne društvene zbilje. To je skup samodopadnika koji parazitira na sve bolesnijem društvenom tkivu, te suprotno svom pozivu pridonose njegovu konačnom propadanju.
Diplome što se samo čakijom brane
Kvalifikacije i kompetencije brojnih pripadnika naše elite daju se samo čakijom braniti. Racionalna argumentacija nikad neće stati na stranu nesposobnosti. Znanje i sposobnosti nisu izvor moći i legitimnosti, nego sila koja se u raznim oblicima ispoljava kako bi zaštitila one koji su njezini nositelji. Ovo ne iznosim kao netko koji se kreće u uskim krugovima akademika. Pišem ovo iz perspektive naše društvene zbilje koja vapi za sposobnom elitom. Sumnjam da sam u krivu po pitanju stanja, ali se nadam da se barem varam po pitanju razmjera cijeloga problema. Ono što sam stopostotno uvjeren je činjenica kako će se brojne institucije, brojni profesori, rukovodioci, studenti i akademici moći naći u ovom tekstu, i nadam se da će im savjest proraditi.
Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
