Legija stranaca dio je francuske vojske, no razlika u odnosu na ostale redovne postrojbe je to što su njeni pripadnici stranci, dobrovoljci. ‘Koji god bili vaši korijeni, nacionalnost i vjera, kakvo god imali zvanje, društveni ili poslovni status, bili u braku ili slobodni, francuska Legija stranaca vam nudi šansu započeti novi život’, poručuju iz ove postrojbe koja broji 7699 ljudi, od kojih je 413 časnika, 1741 dočasnika i 5545 legionara podijeljenih u 11 pukovnija.
Od vatrenog krštenja prije 175 godina u Alžiru pa do njihovih posljednjih zadaća na Balkanu i Bliskom istoku, Legionare je vodio njihov moto: čast i odanost. Opis današnje Legije stranaca nemoguće je razumjeti bez barem djelomičnog upoznavanja s njihovom prošlošću. Formirana potpuno od dobrovoljaca (plaćenici su u Legiju ušli kasnije) podrijetlom iz cijele Europe, Legija stranaca nastala je dekretom bivšeg Napoleonovog maršala Solta 9. ožujka 1831. godine, za vrijeme kralja Luja Filipa.
Novostvorena postrojba – Legija stranaca, bila je sastavljena od 7 pješačkih bojni od kojih je svaka bila sastavljena od vojnika iste nacionalnosti: 1., 2. i 3. bojna bile su sastavljene od Švicaraca i Prusa, 4. su činili Španjolci, 5. je bila sastavljena od Talijana, 6. od Belgijanaca i Nizozemaca i na koncu 7. od Poljaka. Po dekretu, legionari su se smjeli boriti samo izvan europskih teritorija, pa su tako bili poslani na svoju prvu vojnu zadaću u Alžir, pod zapovjedništvom švicarskog pukovnika Stoffela, protiv alžirskih berberskih plemena.
Motivi za ulazak
Legija stranaca često je bila romantizarana u brojnim filmovima, no kako zaista izgleda život u ovoj postrojbi približio je jedan Talijan koji je tamo proveo 14 godina. Ističe kako se u u Legiji stranaca ne možete ostati duže od petnaest godina. Prvi rok traje pet godina, a ostali variraju od jedne do tri. On je u Legiji završio nakon što ga je pred oltarom ostavila zaručnica Ana i pobjegla s drugim.
‘U Legiji se nalaze pripadnici 25 različitih nacionalnosti. Na Nijemce otpada 40 posto, na Talijane 30, a na Španjolce otprilike 20 posto. Oko 80 posto onih koji se prijave bivaju odbijeni – najčešće zbog zdravstvenih razloga ili zato što iz nekih drugih razloga nisu pogodni za službu u Legiji. Oni koji budu primljeni prolaze kroz tromjesečno probno razdoblje: odlaze u Alžir, u grad Mascara, i nakon devedeset dana iznimno surovog života i stroge discipline odlučuju hoće li ostati u Legiji ili ne’, ističe Talijan, koji je bio u Sahari, Indokini i Madagaskaru, u ispovijesti za Corriere della Domenica.
Nesređen obiteljski život, nezadovoljstvo, želja za brzom zaradom i opijenost avanturama glavni su motivi za ulazak u Legiju, ističe Talijan koji razbija još jedan mit o slavnoj postrojbi. ‘Nitko u Legiji nije izuzet od kaznenog progona. Onaj koji zatraži prijem u Legiju mora navesti svoje pravo ime i priložiti odgovarajuće dokumente. Nakon toga podvrgava se nizu ispitivanja: mora ispričati svoju životnu priču, navesti sva mjesta na kojima je radio te škole koje je pohađao. Ako se utvrdi da je lagao, odmah će biti isključen i vraćen preko granice. Ukoliko protiv njega postoji teža kaznena prijava, bit će izručen Interpolu’, napominje.
Ne savjetuje priključenje
‘Legionar je zapravo radnik u pravom smislu riječi: kada se ne bori, radi osam sati dnevno – na izgradnji cesta, podizanju brana i mostova. Na to bi trebalo upozoriti mnoge mladiće koji, puni entuzijazma, odlaze u Legiju vjerujući da će ondje doživljavati neobične pustolovine. Što se tiče plaće, ona odgovara onoj činovničkoj – u Legiji se umire, ali se ne stječe bogatstvo’, ističe Talijan koji ne savjetuje mladim ljudima da se priključe Legiji.
‘Pristao bih ponovno živjeti surovim životom, na koji se teško priviknuti, ali ne u Legiji stranaca. Jer danas, prijaviti se u nju isto je kao stupiti u bilo koju drugu vojsku – ništa nije drugačije ni u talijanskoj vojsci. Jedino što su ovdje uvjeti puno teži i lakše se gubi glava’, zaključuje u svojoj ispovijesti Talijan.
