Tuđmanov general i danas iz sjene brani Hrvatsku: Na prvoj crti je protiv vrlo gladnih Srba i Mađara

JANAF nije na prodaju, čvrst je stav koji su, osim premijera Andreja Plenkovića, zauzeli i članovi Uprave te važne državne kompanije, predsjednik Stjepan Adanić i Vladislav Veselica. Oni su se ovih dana našli u središtu pozornosti iz dva vrlo važna razloga: prvi su pregovori s predstavnicima mađarskog MOL-a o isporuci nafte toj zemlji, a drugi to što zbog američkih sankcija hrvatska kompanija više neće moći isporučivati naftu Naftnoj industriji Srbije, što je golem udarac za susjednu zemlju, ali i za JANAF.

Zbog toga je predsjednik Uprave Adanić, jedini Tuđmanov general iz Varaždina, ponovno na braniku domovine, baš kao i 90-ih godina. U fokus javnosti dospio je i Plenkovićev prijatelj Veselica, koji je, sudeći po modnom izričaju, vrlo ležeran tip.

No prema tvrdnjama upućenih, ali i iz onoga što je javnost ovih dana mogla vidjeti, Veselica i Adanić djeluju kao dobar tandem koji je JANAF preuzeo u vrlo osjetljivom trenutku nakon odlaska Dragana Kovačevića.

Uhodana dinamika

Bez obzira na sve afere koje su se za njim povukle, treba reći da je i Kovačević u JANAF-u odradio velik posao otvarajući mu put prema tržišnom poslovanju, za što do rusko-ukrajinskog rata nije bilo velike potrebe. Štoviše, JANAF je prije bio tvrtka koju je, s obzirom na uhodanu dinamiku poslovanja i prihode, mogao voditi gotovo bilo tko. No od početka rata u Ukrajini postalo je jasno da to više nije tako, pa je sva sreća što se na čelu te važne kompanije nalaze ljudi bez afera koji znaju svoj posao i kojima je stalo do nacionalnih interesa.

Da je Adaniću doista stalo do hrvatske države i njezinih interesa, pokazao je kao hrvatski branitelj i brigadni general Hrvatske vojske. Riječ je i o ratnom gradonačelniku Varaždina i predsjedniku kriznog štaba 1991., kada je ostvarena jedna od prvih hrvatskih ratnih pobjeda i predaja 32. korpusa JNA. Adanićeve kvalitete, osim Plenkovića, svojedobno je prepoznao i pokojni predsjednik Franjo Tuđman, koji ga je imenovao pomoćnikom ministra obrane i pročelnikom svoga vojnog kabineta. Bio je i glavni pregovarač o odlasku JNA iz Zagreba i RH te o razmjenama ratnih zarobljenika, kada je sudjelovao u oslobađanju 2500 ljudi iz srpskih koncentracijskih logora.

Obnašao je i dužnost državnog tajnika u Ministarstvu branitelja. Od rujna 2020. predsjednik je Uprave JANAF-a, u koji je došao pod Plenkovićevom palicom, nakon što je s dužnosti razriješen Dragan Kovačević. Oni koji Adanića poznaju reći će kako je riječ o gorljivom vojniku HDZ-a i nećaku Ankice Tuđman, ali i o velikom patriotu od kojega se i sada, zbog najnovijih događaja oko JANAF-a, očekuje da ustane u obranu nacionalnih interesa. U tome bi mu trebao pripomoći i Veselica, koji je, da priča bude zanimljiva, služeći rok u JNA, bio u vojarni s Vučićem. Osim što je s Plenkovićem išao u isti razred, Veselica je široj hrvatskoj javnosti poznat i kao nećak proljećara Marka Veselice.

Rasplet situacije

Upravo je Veselica imenovan glavnim pregovaračem s mađarskim MOL-om i srpskim NIS-om, što bi moglo biti izazovno. Kada je riječ o američkim sankcijama srpskoj Naftnoj industriji, njih će itekako osjetiti i JANAF jer time ostaje bez trećine prihoda, a tomu treba dodati i nemale troškove za američke odvjetnike koji su pokušali isposlovati da do sredine listopada isporučuje naftu u Srbiju.

Strateški važna državna tvrtka ovih se dana u fokusu našla i zbog pregovora koje vode s mađarskim MOL-om u vezi s transportom nafte u tu zemlju. No čini se da su mađarski pregovarači u Hrvatsku došli sa sasvim drugim interesima, tražeći udio u vlasništvu nad JANAF-om, a ne dogovor o cijeni transporta. Mađarska strana prilično nasilno pokušava ostaviti dojam da Hrvatsku drži u pat-poziciji iako argumenata nema, dok premijer Plenković odbacuje mogućnost bilo kakve trgovine ovom važnom državnom tvrtkom, što je ozbiljan državnički potez. Takav potez srpska javnost očekuje i od svojeg predsjednika Vučića, kojemu su po svemu sudeći zbog koketiranja s Rusijom ruke vezane nakon odluke američkog State Departmenta da JANAF neće transportirati naftu za Naftnu industriju Srbije.

To je protumačeno kao iznenađujući američki udar na Beograd jer je srpski predsjednik sve donedavno svoje sugrađane uvjeravao u prijateljski odnos s novim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Iako je niz energetskih stručnjaka tu situaciju tumačio kao udar na poslovanje JANAF-a, iz te su tvrtke objasnili da su na ovakav rasplet situacije bili spremni te da njihovo poslovanje ostaje stabilno. Bez obzira na spremnost, Veselica i Adanić ne žive u iluziji pa su otvoreno priznali da JANAF ipak očekuju teški trenuci, te se nadaju da bi NIS ipak mogao ishoditi novu licenciju za nesmetan nastavak poslovanja pod sankcijama.

Neugodan scenarij

U tom kontekstu važno je znati da ugovor JANAF-a i NIS-a nije raskinut, samo se ne može provoditi pod američkim sankcijama. Upućene u tematiku zabrinjava to što je, osim NIS-a, američkim sankcijama pogođena i hrvatska kompanija, koja se na ovaj neugodni scenarij pripremala još od veljače, kada je objavljena odluka posebnog odjela američkog ministarstva financija (OFAC-a) koja je srpsku naftnu industriju zbog vlasničkog udjela ruskog Gazpromnjefta u NIS-u uvrstila na listu sankcioniranih kompanija, kojima je zabranjen izvoz, ponovni izvoz, prodaja i opskrba, izravno ili neizravno, naftnih usluga.

Tako bi sirovu naftu ili naftne derivate u vlasništvu NIS-a koji su zatečeni na području naše zemlje nadležna tijela trebala ili zaplijeniti ili blokirati. Isto vrijedi i za novac na računima srpske Nafte industrije koji se nalazi u domaćim poslovnim bankama, ako takvi računi postoje. Čini se, međutim, da Hrvatska na takvu odluku nije spremna jer unatoč američkim sankcijama nastoje održati odnos s NIS-om, i to po svemu sudeći zbog dubljih planova koje je ovih dana predstavio resorni ministar Ante Šušnjar najavljujući mogućnost da Hrvatska kupi NIS.

“Ako je to rješenje, mi smo spremni i za tu opciju kako bismo osigurali kontinuitet poslovanja JANAF-a i zaštitili interese tvrtke koji su već 40 godina usko povezani s NIS-om”, rekao je Šušnjar, a upućeni tvrde da on to ne bi rekao da ranije preko posrednika nisu uspostavljeni ozbiljni kontakti s ruskim vlasnikom NIS-a. Doduše, dopuštaju i mogućnost da je riječ o usuglašenoj PR strategiji na najvišoj razini. Sa srpske strane objašnjavaju da Naftna industrija Srbije nije pod sankcijama zbog kompletne vlasničke strukture, Amerikancima je sporan samo udio od 44,85 posto koji pripada ruskom Gazpromnjeftu.

Geopolitička igra

Štoviše, Srbi tvrde da Amerikancima nije sporan ni udio koji u njihovoj kompaniji drži Gazprom, koji je također pod američkim sankcijama, a prije nešto više od četiri tjedna svoje je vlasništvo prenio na tvrtku PJSC Intelligence. Rješenje ove situacije svakako bi bila nacionalizacija vlasničkog udjela Gazpromnjefta u NIS-u, ali to je od Vučića teško očekivati s obzirom na to da ima plinski ugovor s tom ruskom kompanijom.

Nije stoga teško zaključiti da se nakon ovih američkih mjera Vučić našao u nezavidnom položaju, što je uostalom vidljivo i iz njegovih, ali i iz reakcija NIS-a, u čijoj će se rafineriji u Pančevu, koja i je primala sirovu naftu od JANAF-a, nadalje prerađivati nafta iz rezervi te kompanije, iz državnih rezervi, te nafta koju će tankeri dovoziti Dunavom. Prema procjenama, tih rezervi ima za najviše 140 dana. Srbija nema previše izbora pa su prisiljeni okrenuti se uvozu naftnih derivata i pokušajima da svoju kompaniju skinu s američke liste. Oni koji se u to razumiju objašnjavaju da je riječ o složenom procesu koji bi mogao potrajati. A što dulje bude trajao, to bi problemi mogli biti veći, zaključak je koji se može izvući i iz podatka da je JANAF s NIS-om prošle godine sklopio ugovor o transportu 10 milijuna tona nafte do kraja iduće godine.

Srpski stručnjaci za energetiku umiruju javnost govoreći da idućih nekoliko mjeseci ipak ne bi trebalo doći do poremećaja u opskrbi naftom te ujedno objašnjavaju kako je posrijedi geopolitička igra između Amerike i Rusije u kojoj je Srbija kolateralna žrtva zbog toga što Beograd još nije uveo sankcije Moskvi. Kroz prizmu ruskog utjecaja upućeni promatraju i komplikacije u pregovorima između JANAF-a i MOL-a koji odugovlači kako bi što dulje zadržao izuzeće od europskih sankcija. Mađarima je u cilju da se što je dulje moguće opskrbljuju ruskom naftom naftovodom Družba, koja je mnogo jeftinija od nafte s europskog tržišta.

Iskazani otpor

O mađarskim ciljevima progovorio je i Adanić, koji je objasnio kako MOL preradom od oko 11 milijuna tona sirove nafte u dvjema vlastitim rafinerijama ostvaruje dodatni prihod od gotovo milijardu eura godišnje zbog razlike u cijeni između nafte na tržištu i nafte iz Rusije. Riječ je o iznosu koji je toliki da ne postoji cijena koju bi JANAF mogao ponuditi Mađarima za transport nafte. Hrvatska ne može kompenzirati razliku u cijeni koju im daju ruske kompanije, kojih se Mađari ne žele odreći, računajući na to da bi njihovoj energetici moglo svanuti i nakon američkih sankcija NIS-u jer bi se Srbi mogli okrenuti MOL-u.

Koliko MOL plaća rusku naftu nije poznato, ali se nagađa da na razlici u cijeni profitiraju za barem dvije milijarde dolara pa je i to jedan od razloga zbog kojih mađarski političari dovode u pitanje mogućnost isporuke dostatne količine nafte njihovim rafinerijama od JANAF-a. Da je riječ o neutemeljenim tezama, iz JANAF-a su posljednjih dana objašnjavali nekoliko puta, ali izgleda da unatoč tome Mađari ne odustaju od svojih ciljeva, među kojima je i pokušaj stavljanja JANAF-a pod svoju kontrolu onako kako su to svojedobno učinili s INA-om.

Iako Mađari ne odustaju, čini se da Plenković, za razliku od svojih prethodnika, ne namjerava trgovati nacionalnim interesima ni u scenariju u kojem bi mađarska strana dobila udjele u JANAF-u prepustivši nam dio u INA-i. Oni koji hrvatskog premijera poznaju objašnjavaju kako je mađarski stav legitiman, ali da Plenkoviću takvo što nije ni na kraj pameti te da će mađarska strana, bez obzira na iskazani otpor, prije ili poslije morati pristati na to da naftu ipak kupuje preko Hrvatske. Kada je posrijedi JANAF, treba reći da ovo nije prvi put da Mađari pokušavaju ući u posjed te tvrtke. To su pokušavali i u mandatu Ante Čičina Šaina 90-ih godina, kada se sugerirala integracija INA-e i MOL-a, čemu se tadašnji predsjednik Uprave žestoko odupro.

Plenković žestoko odgovorio na nagađanja: ‘Janaf nije na prodaju’

Ključni dio

Toj ideji sada se žestoko i javno odupire Adanić, ali i velik dio domaćih energetskih stručnjaka, koji ukazuju na to da su u pozadini mađarskih nastojanja ruski strateški interesi jer su oni i prijašnjih godina na teritoriju srednje Europe preuzimali gotovo sve što je imalo doticaja sa skladištenjem, transportom, preradom i trgovinom naftnim derivatima. Kad je pak o MOL-u riječ, nije nepoznanica da je on u Hrvatsku stigao u SDP-ovoj eri, ne poštujući ugovorne obveze da obnavlja hrvatske rafinerije u Rijeci i Sisku, što je bio ključan dio kupoprodaje. Svojedobno je zbog ignoriranja tih ugovornih obveza izbio žestok sukob između SDP-ova premijera Milanovića i ministra Slavka Linića.

Žestoke reakcije u Srbiji tek treba očekivati jer kupci na NIS-ovim benzinskim postajama gorivo trenutno mogu plaćati isključivo gotovinom, DINA karticom, mobilnim bankarstvom ili putem aplikacije Drive Go. I to je posljedica Vučićeva sjedenja na dvije stolice i koketiranja s Putinom, zbog kojeg je uništio vlastiti narod bez obzira na hrvatski trud da im se pomogne u opskrbi naftom. I dok je Vučić prokockao nacionalne interese, JANAF i nakon ovih sankcija ostaje stabilna kompanija koja je preživjela i veće krize, pa i sankcije Srbiji iz 2000. godine. Nastavio je uspješno poslovati i nakon gašenja rafinerija u Lendavi, Sisku i Bosanskom Brodu, čemu je najviše pridonijela provedba strategije skladištenja, to jest širenje kapaciteta terminala u Omišlju i na Žitnjaku.

Ono što su stručnjaci iz energetskih krugova očekivali i dogodilo se: mađarski ministar Szijjarto Srbima je ponudio pomoć u opskrbi naftom. Iz hrvatske perspektive nepravednim bi se moglo učiniti to što bi od primjene američkih sankcija na NIS najveću korist mogao imati MOL, koji ionako već dugo izvozi goleme količine nafte u Srbiju, a opskrbio ju je i prije nego što su američke sankcije postale službene.

Veći gubici

Do kraja ove godine JANAF bi mogao imati gubitak od 18 milijuna eura, iduće godine još više jer sa srpskom kompanijom ugovor o transportu nafte imaju do 31. prosinca 2026. Stoga se nadaju da sankcije neće trajati do iduće godine, a ako potraju i ako se u NIS-u ne promijeni vlasnička struktura, profitirat će MOL opskrbljujući Srbiju naftom iz rafinerija u Szazhalombatti i Bratislavi, koje zahvaljujući izuzeću od zabrane putem naftovoda Družba uvoze sirovu naftu iz Rusije, što je jedan od najvećih apsurda u cijeloj priči u kojoj srpska Naftna industrija zbog većinskog udjela ruskih tvrtki ne može kupovati naftu na tržištu niti joj je JANAF može dostavljati, ali zato Srbima rusku naftu može isporučivati MOL, mađarska kompanija čiji ministri Hrvatsku prozivaju za ratno profiterstvo u ukrajinskom ratu zbog previsokih cijena transporta nafte, problematizirajući i manjak JANAF-ovih kapaciteta.

To, naravno, nije točno, poručuju i Adanić i Plenković. Točno je zato da se i od Europske komisije i od Amerike očekuje da prereže veze između Orbana, Putina i Vučića te da, štiteći svoje, zaštiti i hrvatske interese.
Uprava JANAF-a nakon ove borbe za nacionalne interese trebala bi biti pošteđena mjera koje će se primijeniti Zakonom o upravljanju pravnim osobama u vlasništvu RH, koji je donesen kao uvertira u depolitizaciju državnih tvrtki u sklopu priprema za hrvatski ulazak u OECD.