Odavno se u javnom prostoru hrvatsko zdravstvo predstavlja kao teško oboljeli pacijent koji je već godinama na izdisaju. Sustav koji je dugo zanemarivan svojedobno je kao heroj nacije preuzeo Vili Beroš, HDZ-ovac umjerene retorike i sasvim neutralne ideologije, koji se uhvatio ukoštac s u to doba nepoznatom pandemijom koronavirusa i osvojio simpatije nacije.
Čak je i oporba birala riječi govoreći u jeku te velike globalne krize o popularnom ministru. Kako je pandemija prolazila, tako je i Beroš počeo poprimati obrise klasičnog političara pa se i njegova popularnost počela topiti. To što više nije popularan u HDZ-u i Vladi su mu tolerirali jer stranka tako funkcionira, zbrinjava svoje kadrove, ali da zbrinjavanja za Beroša više neće biti, javnost je pomislila onoga jutra kada je uz policijsku pratnju sproveden u Remetinec.
Berošev odlazak u zatvor otvorio je Pandorinu kutiju i otkrio golemu koruptivnu hobotnicu koja je uz ministrov blagoslov raširila pipke po hrvatskom zdravstvenom sustavu, istom onom koji se financira iz džepova hrvatskih poreznih obveznika koji, žele li adekvatno liječenje bez lista čekanja, u posljednje vrijeme odlaze u razne privatne klinike, bolnice i poliklinike koje kao gljive poslije kiše niču po našoj zemlji.
Reputacijska šteta
Osim što odlaze u inozemstvo, i brojni liječnici iz javnog zdravstvenog sustava svoje su karijere odlučili graditi u privatnom sektoru, ali ne i Beroš. On se i nakon jedne od najvećih afera u hrvatskom zdravstvu, afere Mikroskop, odlučio vratiti na mjesto zločina, odnosno u zagrebačku Vinogradsku bolnicu, zbog čega se u javnom prostoru digla velika prašina, i ne samo zbog te afere nego i zato što je Beroš u poznim godinama i što godinama nije radio kao neurokirurg.
Unatoč tomu, bivši ministar zdravstva i USKOK-ov optuženik uspio je dobiti posao neurokirurga na natječaju zbog kojeg se prekrajao Zakon o zdravstvenoj zaštiti, pa u njemu piše da se zdravstveni radnici ne mogu zaposliti ako se protiv njih vodi ili se vodio kazneni postupak, ali zbog kaznenih djela protiv spolne slobode ili djela na štetu djeteta. USKOK-ova optužnica nije, dakle, Berošu bila prepreka za dobivanje posla i tu, zakonski gledano, možda nema ništa sporno niti se bivšeg ministra moglo eliminirati samo zato što je USKOK-ov optuženik, međutim, ova je priča iz moralne perspektive itekako sporna.
Prije svega, Beroš se u kaznenom postupku našao baš zbog sumnje da je financijski oštetio Vinogradsku bolnicu, što je mogao biti snažan argument za članove Povjerenstva koji su glasali o njegovu zaposlenju. Netko tko nije želio da Beroš dobije posao mogao se pozvati na tvrdnju da bi njegovo zapošljavanje nanijelo reputacijsku štetu bolnici koja je zbog njega ionako već na lošem glasu. Kako je Berošev povratak u Vinogradsku bolnicu pokazatelj potpunog moralnog posrnuća, tako je u slučaju njegova zapošljavanja evidentan utjecaj političkog vrha, koji kao da je potpuno zanemario činjenicu da je Beroš osumnjičen za najteža koruptivna dijela.
Ništa sporno
Da se natječaj doista montirao upravo za bivšeg ministra, može se posumnjati i na temelju toga što je raspisan baš kada je njemu istekla mjera “šest plus šest”, koju je aktivirao još u Remetincu kako bi se financijski osigurao. Sve dok se nije otvorila mogućnost da Beroš opet sjedne u saborske klupe kao predstavnik vladajuće većine koja je ionako tanka, u Vinogradskoj, izgleda, nije postojala potreba za neurokirurgom, a sada su je ispunili zapošljavanjem Beroša, koji se za osiguravanje egzistencije u svakom slučaju pripremao jer je, uostalom, zaboravio dati otkaz kada je aktivirao saborski mandat. To su očito zaboravili i u Vinogradskoj pa nisu znali postupiti kada se to otkrilo, što dovodi u pitanje procjenu i kompetenciju pravne službe i vodstva bolnice.
Premijer Plenković, pak, u Beroševu slučaju ne vidi ništa sporno. Dobar dio javnosti vjerojatno je pomislio kako kod Plenkovića nema ništa novo jer, kako je svojedobno branio svoju prijateljicu Gabrijelu Žalac i niz drugih ministara, tako je i ovih dana ustao u obranu bivšeg kolege Beroša. “Ispunio je zakonske kriterije i izabrali su ga”, rekao je o ministru s optužnicom. Na pitanje bi li se prepustio u ruke kirurgu koji nije operirao više od sedam godina, Plenković je uzvratio protupitanjem: “Mislite li da je zaboravio? Pa jeste li vi zaboravili voziti auto?” Isto je opravdanje iskoristila i resorna ministrica, Beroševa nasljednica Irena Hrstić.
No ono što i Plenković i Hrstić očito svjesno ignoriraju jest poruka koju svojim stavom šalju javnosti. Bi li Plenković u svoj dom primio majstora koji mu je korektno odradio radove, ali mu je pritom otuđio zlatni sat i ušteđevinu? Poruka Beroševa zapošljavanja na razini je one partijske u kojoj se pojava osuđuje, a drug spašava. Ona je i svojevrsno ismijavanje građana koji na životu održavaju zdravstveni sustav, ali i svih onih liječnika koji pošteno obavljaju svoj posao.
Nova mreža
Slučaj Beroš konačni je dokaz da je hrvatsko zdravstvo politički kolonizirano. Njegovo zaposlenje, zbog kojeg su se vladajući polomili da bi se provelo po slovu zakona, pokazuje da vlast daje zeleno svjetlo podzemnim financijskim interesima za ulazak u sustav koji bi trebao biti prijateljski prema pacijentima. Doduše, Beroš s njima vjerojatno neće ni imati doticaja jer je zaposlen tek toliko da bi ga se zbrinulo, kao što je uostalom stranka zbrinula i sve ostale bivše ministre kako vodstvu ne bi stvarali probleme i izazivali neugodnosti dok slučaj ne padne u zaborav. Berošev će se slučaj, međutim, teško zaboraviti jer on govori o golemoj taštini i još većem nemoralu, koji se iščitava i iz optužnice u kojoj se spominju zločinačko udruženje, zloporaba položaja i ovlasti, primanje mita, trgovina utjecajem, nezakonito pogodovanje i pranje novca.
I sve to na štetu hrvatskog zdravstva, koje je donedavno bilo prepušteno Berošu, a on je to, kako se sada čini, iskoristio da bi se uvezao s poduzetnikom Hrvojem Petračem i organizirao pljačku tog istog zdravstva, za što je primio mito od 75.000 eura. Po sličnom obrascu sada je stvorena nova mreža koja mu je pomogla da se egzistencijalno osigura. I još nas uvjeravaju da uhićenje ministra nije nikakva kriza. U tom negiranju problema veliku je ulogu odigrala i Beroševa nasljednica Irena Hrstić, koja je iznijela stav da optužnica ne otkriva sustavni kriminal već samo moralno posrnuće njezina prethodnika.
Beroša se, dakle, pokušalo rehabilitirati, i to baš u javnom sustavu, u istoj onoj bolnici koju je njegova mreža osiromašila za više od 300.000 eura uvalivši joj tri puta preplaćen robotski mikroskop koji joj je prodala tvrtka s kojom se bivši ministar udružio u zločinački pothvat. Nije neobično da stranka rehabilitira svoje vojnike, ali je svakako neobično da se Plenković toliko izložio. Ako se Beroša već htjelo zbrinuti prije nego što stekne uvjete za redovnu mirovinu, postavlja se pitanje zašto ga se nije zbrinulo u nekoj privatnoj klinici koja bi raširenih ruku dočekala bivšeg ministra koji uživa ovako veliku premijerovu potporu.
Pitanje koje o Berošu nitko nije postavio: Njegov kolega otkriva frapantnu pozadinu
Elegantnije rješenje
Da je želio, Plenković mu je bez problema posao mogao riješiti u Svetoj Katarini, privatnoj bolnici nesuđenog predsjednika Dragana Primorca. Mogao je to učiniti i u poliklinikama koje širom zemlje vodi njegov stranački kolega Tomislav Madžar. Za Beroša se posao, primjerice, mogao naći i u Medikolu, jer se ionako većina privatnih klinika u velikoj mjeri financira iz državnog proračuna. To potvrđuje cijeli niz primjera. Tako je, recimo, privatna Specijalna bolnica Radiochirurgia iz Svete Nedelje, najuspješnija privatna bolnica u našoj zemlji koja je lani ostvarila 24,9 milijuna eura prihoda, od državnog zdravstvenog fonda dobila 17,940.276 eura, dakle oko 70 posto ukupnog prihoda.
Bolnica u vlasništvu tvrtke Ray of Hope, odnosno kirurga Dragana Schwarza i poduzetnika Miroslava Kovačića i Mate Čatića, osnovana je početkom 2017., a prva sredstva iz HZZO-a odobrena su joj već početkom 2018., od kada kvota odobrenih zahvata ondje samo raste, a skupa s njom i iznosi. Najizdašnije financirana privatna ustanova godinama je bio Medikol u vlasništvu bračnog para Rajković, koja je lani ostvarila 23,3 milijuna eura prihoda, a od toga im je 11,9 milijuna stiglo iz HZZO-a. Većina tog novca Medikolu je iz Zavoda isplaćena za obavljanje PET/CT pretraga onkoloških bolesnika uz objašnjenje da državne bolnice nemaju takve skupocjene uređaje. Za iznos koji je dosad isplatila Medikolu država je takvim uređajima mogla opremiti sve hrvatske bolnice, ali to po svemu sudeći nikomu nije u interesu.
Plenkoviću bi puno elegantnije bilo i da je Beroš pristao zaposliti se, primjerice, u KB-u Dubrava, koji je također u državnom sustavu, ali je barem riječ o bolnici za čije pljačkanje nije osumnjičen. No Berošev je uvjet bio: ili Vinogradska ili Sabor. Uz to, tražio je da ga u javnosti brani Plenković osobno. Premijer je, kako vidimo, pristao. Svoje interese zasad je ispunio Beroš, koji vrlo vjerojatno neće imati nikakve veze s operacijama. Bivši ministar potpuno je nepotrebno zaposlen u javnom sektoru uz Plenkovićevu javnu, glasnu i osobnu zaštitu. Zašto je premijer to učinio i postoji li tu kakva dublja pozadina, otkrit će vrijeme. Običnim smrtnicima ostaje nadati se da će se pozadina slučaja Beroš raspetljati brže nego što će oni u državnim bolnicama doći na red za magnetsku.
