Količina kokaina koja se potroši na području Grada Dubrovnika mjesečno se mjeri u kamionima, a ne u gramima – rekao je gradonačelnik Mato Franković.
Ponavljam ovo radi DORH-a jer ćemo im točno za 5 radnih dana dostaviti upit o tome dokle su stigli s istragom. Nije ovo tvrdnja koju je napisao neki bezvezni novinar, laprdalo s Facebooka ili pijančina sa zidića – ovo je rečeno za govornicom Gradskog vijeća.
Mislio sam pisati o novom domu umirovljenika, ali taj uistinu sjajan projekt mora pričekati. Ako se droga troši makar u približno navedenim količinama, ne treba nama dom umirovljenika…
Anita Bonačić Obradović uspjela je predložiti da bi Vijeće za prevenciju kriminaliteta trebalo raspravljati o postavljanju ‘zebre’ u Trstenom. Gospe Blažena i svi anđeli nebeski, kakve veze imaju pothodnici, pješački prijelazi s Vijećem za prevenciju kriminala. Kamioni droge prolaze kroz Trsteno, a vi biste da Vijeće raspravlja o pješačkom prijelazu?! Evo, ne znam… Nije to do kokaina, to je prirodni talent…
Amo mi riješiti ono što je bitno. Evo popisa ljudi koji ovog trenutka trebaju dati ostavke. Jer ako su im promakli kamioni kokaina trebali bi učinit seppuku, a ne samo dati ostavke. Nego, taman posla da još za njima i čistimo.
Znači, ostavke redom trebaju dati ministar unutarnjih poslova Božinović i njegov lokalni pandan Pavličević zajedno s načelnicima, pa sve do onog malog četveronožnog njuškala za drogu. Onda šef DORH-a Turudić i njegovi lokalni ‘dopisnici’ Kristović i Vetma sve do portira, pa na kraju predsjednik Vijeća za prevenciju kriminaliteta koje se, eto, nije u stanju baviti ni zebrama. Osim Googlea, nitko ne zna da tim tijelom predsjeda profesor Brčić, pa neka ostane zapisano i ovdje.
Provjerio sam statistiku, broj zapljena droge doista je u porastu. Ne samo u Dubrovniku, Dalmaciji, Hrvatskoj, nego u cijeloj EU. Ako su porasle zapljene, konzumacija je porasla i više. Čujem da jedan ceh, neću ga spomenut, kaže kako je Mato sigurno na njih mislio. Možda, ali što ako je dramatično pretjerao, a u stvari htio ukazati na nekog drugog?
Pada mi na pamet Mažuranićev citat – ‘sramota je takomu junaku džilitnut se, ne pogodit cilja’.
Vratimo se novom domu umirovljenika o kojem se raspravljalo ovog tjedna. Umjesto da smo ponosni, laprdamo o povratu investicije za jedan krvavo nužan socijalni projekt. To je skoro pa bezobrazno. Dom nije hotel, on je socijalni projekt. Ne smije stvarati gubitke, ali ni velike profite.
Nikad nisam mislio da će do toga doći, ali majku sam morao smjestiti u dom u Ravnom. Daleko je, a njena penzija, naravno, pokriva samo dio troška od 850 € za trokrevetnu sobu u koju ih je smješteno četvero. Opet, ne mogu dovoljno zahvaliti ljudima koji o njoj tamo brinu kao da je njihova mati. Divni su, ali pokušajte cijenu iz Ravnog usporediti s cijenom jednake sobe u Dubrovniku. Politizirajte koliko hoćete, brojke su brojke. U Gradu je jeftinije. Ne vjerujem da je bolje, ali je svakako povoljnije.
Pročitajte i ovo:
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković o drogama: Nismo grad slučaj, ali vrijeme je da o problemu govorimo otvoreno
U optužnici dilerima otkrivene cijene narkotika: evo za koliko se nabavljaju, a za koliko prodaju marihuana, kokain….
