Slike generirane umjetnom inteligencijom izgladnjele djece, izbjeglica, žrtava oružanih sukoba i još mnogo toga šire se internetom.
Novo istraživanje dr. Arsenija Alenicheva s Instituta za tropsku medicinu u Antwerpenu otkrilo je ogromnu zbirku slika i videoisječaka za prodaju. Čini se da prikazuju borbe siromašnih i ranjivih ljudi diljem svijeta, ali oni su, zapravo, grozničavi snovi Generative AI.
Oni su jasno označeni kao AI, tako da kupci nisu prevareni, ali to ovaj trend samo čini još alarmantnijim: postoji tržište u nastajanju za pornografiju o siromaštvu koju stvara AI.
Brza pretraga na web stranicama sa slikama otkriva slike koje su doista šokantne. “Azijska djeca” plivaju u rijekama otpada, bebe kosturi gladno bulje u gledatelja, izbjeglice vrište u prazno ili sjede u prljavim kampovima. I, naravno, ima mnogo bijelih zapadnjaka koji dolaze u pomoć. Volonteri u bejzbolskim kapama grleći zahvalnu afričku djecu, savršeni dvadesetogodišnjaci poziraju u školama punim nasmijanih učenika, a strani liječnici u bijelim kutama donose modernu medicinu potrebitima.
Neke slike su jednostavno smiješne. Naslov jednog glasi: “Mlada majka ljulja svoje dijete usred kaosa rata u Africi”, što se reklamira kao “snažna slika za kampanje podizanja svijesti”. Pozadina ovog prizora ratom razorenog kaosa je, neobjašnjivo, savršeno netaknut kafić.
Nalazimo se u podnožju AI slika i stoga moramo očekivati da će se takve očite pogreške brzo ispraviti. Kako slike postaju sve sofisticiranije i fotorealističnije, razlika između pravog i lažnog postat će nevidljiva, a iskušenje da ih upotrijebite će se povećati. Ali možemo li ikada vjerovati umjetnoj inteligenciji da će napraviti slike koje nisu opterećene stereotipima i je li to uopće etično?
Ranije istraživanje Alenicheva primjer je široko rasprostranjene zabrinutosti u računalnoj znanosti: da generativni modeli umjetne inteligencije mogu biti visoko rasizirani, a to je posebno vidljivo na slikama koje stvaraju. Modeli su uvježbani na milijardama slika iz naše prošlosti i
predstaviti; upijajući sve naše pristranosti i predrasude u procesu.
Posljednjih su godina mnoge nevladine organizacije usvojile smjernice etičkog pripovijedanja koje im zabranjuju korištenje dehumanizirajućih fotografija ljudi kojima služe. Ali u svjetlu ekstremnih rezova financiranja – od Keira Starmera koji je skresao proračun za pomoć Ujedinjenom Kraljevstvu do gotovo potpunog iskorijenjivanja Agencije Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj (USAID) – mnogi timovi za prikupljanje sredstava, u velikim i malim dobrotvornim organizacijama, pod velikim su pritiskom da popune zjapeće financijske praznine.
U međuvremenu, potreba za učinkovitom vizualnom komunikacijom nikad nije bila veća; da nahrani nezasitne račune na društvenim mrežama, web stranice, pozive za prikupljanje sredstava, itd. U ovim okolnostima upotreba slika AI zaliha za marketing mogla bi se pokazati neodoljivom.
Uostalom, lažne fotografije lažnih ljudi su jeftine. Nema fotografa koje treba ugovoriti i nema organiziranih putovanja. Nema složenih procesa pristanka koje treba prevladati, nema sigurnosnih rizika kojima treba upravljati, nema obveze brige, nema obveza. Nitko se ne objektivizira ili
iskorišteno, zar ne? krivo Narodi, mjesta, zajednice i problemi koji se predstavljaju objektiviziraju se i vjerujem da se njihova iskustva iskorištavaju.
Ako vjerujete, kao što ja strastveno vjerujem, u hitnu potrebu za etičnijim i dostojanstvenijim pripovijedanjem; napravljeno s ljudima, a ne o ljudima, onda je jasno da reduktivne i stereotipne reprezentacije umjetne inteligencije nikada ne mogu biti odgovor.
Nejasno je u kojoj mjeri dobrotvorne i nevladine organizacije koriste slike AI-a. Ono što znamo je da je upotreba umjetne inteligencije za proizvodnju slika u tvrtki sasvim sigurno u porastu.
Postoje izvrsni primjeri organizacija koje koriste tehnologiju za izradu moćnih slika za kampanje, jasno označenih kao proizvod umjetne inteligencije. Kampanja “Budućnost prirode” WWF-a prikazala je prizore kolapsa okoliša u nizu slika koje je generirala umjetna inteligencija. Projekt Breast Cancer Now “Galerija nade” surađivao je s umjetnom inteligencijom na stvaranju fotografija žena s neizlječivim rakom dojke kakvom su zamišljale da bi njihova budućnost mogla biti s više vremena.
Radilo se o pažljivo vođenim projektima za čije su ostvarenje bila potrebna značajna financijska sredstva i stručnost. Uključene organizacije bile su skrupulozne u korištenju umjetne inteligencije, što se događalo pod budnim okom fotografa, stručnjaka za umjetnu inteligenciju, aktivista kampanja i komunikacijskih stručnjaka.
Istu brigu i pozornost očito ne posvećuju takozvani “umjetnici umjetne inteligencije”, koji djeluju pod smiješnim pseudonimima, dok objavljuju slike ljudi i mjesta koje bez sumnje nikada nisu vidjeli vlastitim očima. Ako uopće imaju oči. Ako su uopće ljudi.
Moramo se nadati da dobrotvorne organizacije prepoznaju opasnosti za predstavljanje ljudi, za percepciju javnosti, za povjerenje i reputaciju te da će odbiti korištenje slika koje je generirala umjetna inteligencija. Bez kupaca, tržište AI “siromašne” pornografije će uvenuti i umrijeti. Kako i treba.
Gareth Benest je zamjenik izvršnog direktora International Broadcasting Trusta (IBT)
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt

