Europska unija najavila je novi Pakt za Mediteran, golem političko-financijski projekt vrijedan 42 milijarde eura, zamišljen kao odgovor na krize, migracije i nestabilnost s južne obale.
U teoriji, to bi trebao biti plan za jačanje suradnje, trgovine i energetskih veza između Europe i Sjeverne Afrike. U praksi, to je još jedna briselska bajka o “zajedničkom prosperitetu”, a sve to dok države članice, uključujući Hrvatsku, već pucaju po šavovima zbog vlastite fiskalne nestabilnosti.
U trenutku kad se u mnogim zemljama režu socijalna davanja, kad se podižu porezi i kada ljudi jedva plaćaju kredite, Bruxelles mirno najavljuje novo rasipanje novca na diplomatske eksperimente koji ne funkcioniraju već trideset godina. Najmanje.
Tri stupa
Pakt, kako su to zamislili naši pametni euro-lideri, počiva na tri stupa. Prvi stup uključuje ljude, odnosno obrazovanje, vještine, kulturu. Drugi stup je gospodarstvo, što uključuje jačanje trgovine, privlačenje investicija i potporu održivom rastu. Treći stup obuhvaća sigurnost, otpornost i migracije. Kako bi to izgledalo u praksi? Pa 42 milijarde eura u idućih devet godina za obrazovanje, investicije i brojne druge prožvakane NGO floskule.
Jedna od protagonistica te priče je i naša Dubravka Šuica, HDZ-ova predstavnica u Europskoj komisiji, žena koja u Bruxellesu gradi karijeru na briselskom jeziku “strateškog dijaloga” i “regionalne otpornosti”.
Dok Šuica pred kamerama govori o “zajedničkom mediteranskom sveučilištu”, Hrvatska tone u ovisnost o fondovima, pad industrije, iseljavanje mladih i uvoz jeftine radne snage.
“Moj cilj, a nadam se da će to biti ostavština moga resora, bit će stvaranje Mediteranskog sveučilišta”, rekla je Šuica u intervjuu za nekoliko europskih medija u povodu predstavljanja Pakta o Mediteranu, koji je Komisija usvojila u četvrtak.
Objasnila je da to ne znači formiranje zasebnog, novog sveučilišta, nego bi se na postojećim sveučilištima, primjerice u Beirutu, Aleksandriji, Ammanu, Marseilleu, dodali i kurikuli o mediteranskoj povijesti, kulturi, religiji.
HDZ kao uzorni štreber
HDZ, stranka koja kod kuće drži ruku na proračunu, u Bruxellesu se ponaša kao uzorni učenik štreber koji svira kako Ursula pleše samo da bi se dodvorio stvarnim moćnicima Unije.
Europskim elitama pokazuje svoje “progresivno lice”, a Hrvatima u Hrvatskoj nudi Thompsona i patriotsku nabrijanost na vojni rok kako bi naša djeca, danas – sutra, branila iste ove odnarođene elite koje bacaju naše milijarde u besmislene projekte.
Takva dvostruka politika razotkriva svu prazninu europskog i domaćeg establishmenta. Bruxelles, opsjednut projektima, traži smisao u novim fondovima i paktovima, dok Zagreb u toj priči vidi priliku za još jedan PR uspjeh i nekoliko novih ugovora za podobne.
A sve to financiraju porezni obveznici zemalja koje se bore s inflacijom, zaduženjem i ekonomskim padom. Cijeli projekt Pakt za Mediteran više sliči na moralnu kompenzaciju nego na stvarnu strategiju. Europa tako tobož pokušava kupiti stabilnost na jugu, dok unutar sebe gubi povjerenje vlastitih građana.
Tko će stvarno profitirati od tih 42 milijarde eura? Ni Alžir, ni Tunis, ni Egipat, zemlje koje su godinama zarobljene u korupciji i autoritarnim režimima, neće preko noći postati oaze stabilnosti i dobri južni susjedi.
Novac će završiti u konzultantskim firmama, političkim kabinetima i simboličnim projektima koji će trajati točno koliko i vijesti o njihovom lansiranju. I dok Dubravka Šuica pred kamerama tumači kako je “Pakt za Mediteran ulaganje u zajedničku budućnost”, stvarna budućnost Europe puca pod težinom duga, nezadovoljstva, migracija i iluzije u kojoj iz nekog razloga žive EU čelnici.
Briselski aparat koji troši milijarde
Ta slika govori sve o današnjoj Europi i o briselskom aparatu koji troši milijarde da bi izgledao kao moralna sila, i o HDZ-u koji u toj igri poslušno klima glavom jer zna da je poslušnost jedini preduvjet za opstanak u europskim krugovima.
Hrvatski građani od svega toga nemaju ništa osim još jedne političke predstave. Dok u Bruxellesu deklarativno “spašavamo Mediteran”, kod kuće pjevamo domoljubne koračnice, brojimo račune koji rastu i veselimo se dostavama hrane.
Njih nam dostavljaju jadni ljudi koje je tu i dovela ista ova vlast te im dala priliku zaraditi neku crkavicu koju će slati obiteljima u drugi kraj svijeta, a mi od svega što nam je napričano o Europi, dobili ohlađeni cheesburger na kućna vrata.
