• About
  • Advertise
Vijesti Hrvatska
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Geopolitika
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Slavonija
    • Morski
    • Nacional
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Poslovni
  • Tehnologija
    • Video Igre
  • Auto Klub
  • Vjera
  • Svijet
    • Showbiz (žutilo)
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Sport Strani
    • Košarka
    • Strani Sport
No Result
View All Result
Vijesti Hrvatska
No Result
View All Result
Home Svijet

Zašto su zapadne konzervativne stranke osuđene na propast — RT World News

CV by CV
October 21, 2025
in Svijet
0
Zašto su zapadne konzervativne stranke osuđene na propast — RT World News
13
SHARES
30
VIEWS
Share on FacebookShare on Twitter


Nesposobnost da se shvati zabrinutost birača i razriješe unutarnje podjele bit će smrt britanskih i australskih konzervativaca

Možda je najuočljivija značajka politike na Zapadu posljednjih godina bila brza i nepovratna propast tradicionalnih konzervativnih stranaka.

Nestanak ovih stranaka dramatično je ilustriran mračnim sudbinama koje sada očekuju Konzervativnu stranku Ujedinjenog Kraljevstva i koaliciju Liberalne/Nacionalne stranke u Australiji.

Konzervativna stranka vladala je Velikom Britanijom od 2010. do prošle godine. Koalicijska vlada obnašala je dužnost u Australiji od 1996. do 2007. te od 2013. do 2022. Obje ove stranke su na izborima čvrsto poražene od strane ideološki jedinstvenih socijaldemokratskih stranaka koje su predvodili neinspirativni i pješački političari – naime Keir Starmer i Anthony Albanese.

To sugerira da su birači odbacili konzervativce, umjesto da su toplo prihvatili svoje socijaldemokratske protivnike. Brzi pad britanskih laburista u nemilost od prošlogodišnje izborne pobjede i trenutačna nepopularnost stranke potvrđuju ispravnost ovog gledišta.

Više zabrinjava konzervativce u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji činjenica da su se obje te nekoć dominantne stranke – dakle nedugo nakon što su izgubile položaj – sada našle u tako akutnom stanju unutarnjeg nereda i da nemaju realne izglede da ponovno zauzmu položaj u doglednoj budućnosti. Zapravo, jasno je da niti jedna stranka uopće nema održivu dugoročnu budućnost.

Kako je došlo do ovog izvanrednog stanja? Brojni temeljni uzroci sugeriraju se sami.

Prvo, pojava novog globalnog postindustrijskog ekonomskog poretka tijekom posljednja tri desetljeća – utemeljenog na obnovljivoj energiji i novim tehnologijama i kojim vladaju nove globalne elite – stvorila je duboko ukorijenjene ideološke podjele unutar svih tradicionalnih konzervativnih stranaka na Zapadu.

Otuda sada nepremostive podjele koje postoje unutar ovih stranaka oko net zero, masovne imigracije, tzv. “kulturni ratovi” pitanja, prava transrodnih osoba itd. – i, za britansku Konzervativnu stranku, dodatno pitanje Brexita koje izaziva podjele.

Otuda i stalne destruktivne rasprave unutar ovih stranaka o tome trebaju li prigrliti desničare “populistički” dnevnom redu ili ostati privržen centrističkom, tradicionalnijem konzervativnom političkom programu. Ova temeljna ideološka podjela najjadnije se otkriva u tužnom fenomenu bivših konzervativnih vođa poput Liz Truss i Scotta Morrisona koji pronalaze nove karijere – postpolitičke – kao ulizički igrači na skupovima Donalda Trumpa u Americi.




Niti jedna suvremena politička stranka kojoj nedostaje ideološka koherentnost ne može očekivati ​​postizanje bilo kakvog političkog uspjeha na Zapadu – jer sve ciničnije i otuđenije biračko tijelo neće glasati za stranku koja je opterećena unutarnjim podjelama i ne može se posvetiti jasnom političkom programu.

Drugo, ove konzervativne stranke – iako su bile na vlasti veći dio posljednja dva desetljeća – odlučno su odbile provesti onu vrstu radikalnih ekonomskih i društvenih reformi potrebnih za ispravljanje ozbiljnih ekonomskih nejednakosti i društvenih problema koji i dalje muče sve zapadne liberalne demokracije.

Zapravo, usprkos iskazanoj privrženosti tradicionalnim vrijednostima, konzervativne stranke su – baš kao i njihove socijaldemokratske kolege – s entuzijazmom prihvatile i provodile ekonomsku, kulturnu i vanjsku politiku novih i sada dominantnih globalnih elita.

A te su elite – mora se reći – možda najpohlepnija, narcisoidnija i ideološki najfanatičnija vladajuća klasa koja se ikada pojavila na modernom Zapadu. Zapravo, oni čine da europska liberalna buržoazija 19. stoljeća izgleda kao civilizirana vladajuća klasa i dobročinitelji ne samo nižih slojeva, nego čovječanstva općenito.

Je li onda čudno da su obični glasači na Zapadu koji su brutalno ekonomski i kulturno potisnuti globalizacijom – ti glasači uključuju i tradicionalnu radničku klasu i staru srednju klasu utemeljenu na nacionalnoj državi – napustili konzervativne stranke koje su obećavale da će štititi njihove interese, ali cinično nisu uspjele to učiniti 20 godina?

Populizam je očito lažna nada, ali ima jedinstvenu ideologiju i politički program, a za populističke vođe – za razliku od konzervativnih političara – još se nije uvjerljivo pokazalo da su ništa više od korumpiranih lakeja novih globalnih elita.

Treće, kvaliteta i politička prosudba nedavnih konzervativnih političkih vođa u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji jednostavno su užasni. Konzervativne stranke nekoć su vodili državnici – Churchill i Menzies, na primjer – ali to već desetljećima nije slučaj.

Što se manje govori o Davidu Cameronu – koji je sam stvorio fijasko Brexita – Theresi May, Liz Truss (koju je George Galloway jednom prikladno opisao kao “gusto kao mljeveno meso u boci”) i Rishi Sunak, to bolje.


Britanska policija privela je Georgea Gallowaya po povratku iz Rusije

A kada je Konzervativna stranka Ujedinjenog Kraljevstva konačno izabrala vođu koji bi mogao pobijediti na izborima obećanjem da će “na gore” one koje je globalizacija ostavila iza sebe – Borisa Johnsona – glupo i ljubomorno ga je svrgnula s vlasti zbog nevjerovatnog zločina nepoštivanja pravila izolacije zbog Covida.

Konzervativna koalicija u Australiji na sličan je način lišena kompetentnih vođa od centrista Johna Howarda, koji je bio premijer od 1996. do 2007. – doba prije potpune dominacije nove globalne ekonomije, i doba kada su konzervativni politički vođe još uvijek mogle ignorirati globalističke ideologije.

Tony Abbott bio je razdoran i nesposoban premijer – a njegova ga je vlastita stranka smijenila nakon samo 18 mjeseci na dužnosti. Scott Morrison i Peter Dutton bili su laki politički igrači koji su se borili da zadrže duboko podijeljenu stranku od potpunog raspada.

Što onda budućnost nosi za britansku Konzervativnu stranku i konzervativnu koaliciju u Australiji? Ako su događaji u proteklih nekoliko tjedana ikakav pokazatelj, budućnost obiju strana krajnje je sumorna.

Nastup opkoljenog vođe konzervativaca – Kemija Badenocha – na nedavnoj konferenciji Konzervativne stranke bio je jednostavno jadan. I dalje odbijajući ocrtati stranačku politiku, Badenoch je pokušao pridobiti britanske glasače obećavajući ukidanje biljegovina. Može se dobro zamisliti reakcija običnih britanskih birača, koji se bore da plate svoje račune za struju i umorni su od financiranja sukoba u Ukrajini, na ovu prekrasno veliku političku najavu.

Badenochin uvodni govor sadržavao je beskrajne floskule i apsolutno nikakav uvid u brzo intenziviranje pada njezine stranke. “Mi smo stranka koja (sic) može pružiti jaču ekonomiju i osigurati naše granice,” rekla je Badenoch – očito zaboravivši nevjerojatan rezultat vlastite stranke po ovim pitanjima dok je bila u vladi više od desetljeća.

Ako Badenoch vjeruje u takve gluposti, onda je ona “pravi moron” – fraza koju je skovao američki novinar HL Mencken kako bi opisao američke političare 1920-ih. Ako to ne učini, onda je čista lažljivica.


Starmer je rekordno nizak u anketama javnog mnijenja u Velikoj Britaniji

Badenoch, naravno, ostaje lider po trpljenju – još uvijek tu samo zato što je njezin potencijalni izazivač, desničar Robert Jenrick, ne želi svrgnuti s vlasti prije izbora za vijeće u svibnju sljedeće godine, na kojima se očekuje da će konzervativci biti desetkovani.

Posljednje ankete pokazuju da konzervativci imaju potporu od oko 17% – što zaostaje ne samo za reformistima i laburistima, već i za liberalnim demokratima. U međuvremenu, broj nezadovoljnih konzervativnih političara koji su prebjegli Reformama nastavlja rasti.

Koalicija u Australiji prošla je malo bolje od britanskih konzervativaca od poraznog poraza na izborima od laburista ranije ove godine.

Opterećena ogorčenim unutarnjim podjelama oko nulte neto emisije i masovne imigracije, stranka je izabrala umjerenu čelnicu – Sussan Ley – s vrlo malom razlikom nakon nedavnog poraza na izborima. Nažalost, Ley je neugodna antipodna verzija Liz Truss i, poput Badenocha, uporno odbija postaviti politički program sve dok se ne približe sljedeći izbori – smicalica osmišljena da se izbjegnu oštri unutarnji politički sporovi, ali zbog koje se samo čini da se stranka ne zalaže za ništa.

Zašto posrnule konzervativne stranke, u očajničkom pokušaju da osvoje ženske glasove, cinično biraju nekompetentne žene čelnice – cijelo vrijeme ih namjeravajući zamijeniti prije sljedećih izbora? Ovakvo transparentno signaliziranje vrline sigurno nikoga ne zavarava, a ponajmanje biračice.

Dva desničarska člana vlade u sjeni nedavno su podnijela ostavku zbog Leyinog umjerenog stava o nultoj mreži i imigraciji, i jasno je da Leyin potencijalni desničarski izazivač – Andrew Hastie, klon Roberta Jenricka – jednostavno čeka svoje vrijeme, možda do početka sljedeće godine, da je smijeni.

I dok se unutar koalicije nastavljaju žestoke svađe, ovaj tjedan bivši čelnik Nacionalne stranke i zamjenik premijera – Barnaby Joyce – objavio je da napušta koaliciju kako bi se pridružio ekstremističkoj desničarskoj Stranci jedne nacije, gdje će moći slobodno voditi kampanju protiv nulte neto vrijednosti i masovne imigracije.


Ova zapadna zemlja ovisi o Kini, ali je opsjednuta demoniziranjem iste

U međuvremenu, Tony Abbott, neuspjeh bivšeg premijera koji je predvidio da će Rishi Sunak pobijediti na prošlogodišnjim izborima u Ujedinjenom Kraljevstvu i sada nudi besplatne savjete Badenochu, pokrenuo je nemilosrdnu kampanju, u suradnji s Murdochovim medijima, kako bi svrgnuo nesretnog Leya s mjesta vođe. Neki krajnje zabludjeli desničarski liberali čak predlažu da se Abbott vrati u parlament i sam kandidira za čelnika.

Desno krilo koalicije koje kontrolira Abbott vjeruje da Trumpov program može pridobiti australske birače za koaliciju – unatoč činjenici da je Peter Dutton nakratko koketirao s trumpizmom na nedavnim izborima i da su ga birači zbog toga kaznili.

I izvanredno uspješan sastanak premijera Albanesea s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući ovog tjedna – Trump ga je opisao kao “odličan vođa” – učinilo je da Abbott i njegovi poremećeni pristaše izgledaju kao politički kopari kakvi i jesu. Zar ne razumiju da se Trump divi političkim pobjednicima – a ne neuspjesima koji ga ulizičko oponašaju?

Nije iznenađujuće da su koalicione brojke u anketama nedavno pale na oko 25% – što je najniža brojka ikada. Jedan nezadovoljni liberalni senator nedavno je – prikladno – opisao koaliciju kao “predstava klaunova.”

Zapravo, paralele između kobnih nevolja konzervativnih stranaka u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji jednako su upečatljive koliko i strašne. Konzervativna stranka Ujedinjenog Kraljevstva, suočena sa sve popularnijom Reformskom strankom, očito je gotova kao učinkovita politička snaga. Isto je i s konzervativnom koalicijom u Australiji, iako bi se mogla zadržati dulje od svoje britanske pandana – jednostavno zato što se u ovoj zemlji još nije pojavila nijedna populistička stranka koja bi joj se izravno suprotstavila.

Takva je zaslužena sudbina obje ove konzervativne stranke, predvođene političkim ne-entitetima, duboko podijeljene ideološki i nesposobne formulirati koherentnu političku agendu – a kamoli razumjeti ili smisleno odgovoriti na legitimne zahtjeve sve većeg broja ekonomski nepovoljnijih i kulturno otuđenih glasača u Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji.

Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.



Izvor: RT News

CV

CV

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Login
Notify of
guest

guest

0 Comments
Oldest
Newest Most Voted

POPULAR NEWS

Plugin Install : Popular Post Widget need JNews - View Counter to be installed
  • About
  • Advertise

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

No Result
View All Result
  • Home
  • Hrvatska
    • Braniteljski
    • Dalmacija
    • Istra i Kvarner
    • Nacional
    • Morski
    • Slavonija
    • Zagreb
  • Hercegovina
  • Svijet
  • Geopolitika
  • Sportske
    • Euro 2024
    • HNL
    • Košarka
    • Sport Strani
    • Strani Sport
  • Vjera
  • Poslovni
  • Tehnologija
  • Auto Klub

© 2026 JNews - Premium WordPress news & magazine theme by Jegtheme.

wpDiscuz
0
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x
| Reply