Može, dragi – sletio nam je odgovor s drugog kraja svijeta u istoj minuti nakon što smo poslali poruku, a Dinamov otrov za Malmö ekspresno je bio na telefonskoj liniji i spremno prepričavao detalje svoje upečatljive simultanke protiv Šveđana na Maksimiru prije 14 godina..
– Imam vremena, sve je dobro. Upravo se spremam za teretanu, svaki dan treniram jer sam cijeli život u treningu, navikao sam na to, moram nešto raditi – javlja se raspoloženi Sammir (38) iz brazilske Itapeme, grada u kojemu živi, iako nam je ljetos otkrio da razmišlja i o dugoročnijem povratku u “svoj” Zagreb.
U predvečerje europske bitke “modrih” protiv kluba sa sjevera Europe, bivšu maksimirsku “desetku” nemoguće je izostaviti u svakoj najavi. S dva pogotka, asistencijom i izborenim kaznenim udarcem protiv Malmöa na Maksimiru, u tiskovinama je idućeg dana zaslužio “sveti gral” – ocjenu jednaku njegovom broju na dresu. Deset.
– Znam da se to jako rijetko događa. Tko je još ono dobivao “desetku”? Prosinečki protiv Celtica, je li tako? Ima li još netko? – odgovorio nam je protupitanjem, a jednu od takvih partija za pamćenje režirao je Štef Lamza protiv frankfurtskog Eintrachta u polufinalu Kupa velesajamskih gradova 1967., kada su “modri” raščistili put prema finalu i europskom trofeju.
Dinamo je prije prvog okršaja s Malmöm izbivao iz Lige prvaka 12 godina, a na putu do elitnog natjecanja maksimirski su klub prethodno zaustavljali, primjerice, Werder, Arsenal, Šahtar i RB Salzburg, pa se bitka protiv Malmöa ekspresno pretvorila u pitanje “biti ili ne biti” jer se Maksimirom tih dana širio sve opojniji miris Uefinih milijuna i plasmana u skupinu, koja je ranijih godina djelovala kao fantazija. Zagrepčani su, ipak, te sezone bili među najboljima na kontinentu, a najmasniji potpis na taj rezultat stavio je naš sugovornik na završnoj stepenici do grupne faze. Sammire, što se događalo prije Malmöa?
– Moj sin, Noah, rodio se mjesec dana prije te utakmice. Barišić mi je rekao da ću ići u Brazil vidjeti sina ako dobro odigram i ako pobijedimo Malmö, a nakon utakmice mi je Zdravko rekao da ne zna što priča, da ne mogu ići u Brazil i da se moram spremiti za uzvrat, iako su mi dali obećanje. To mi je, naravno, bio jedan od najvećih motiva za takvu partiju, dobro sam se pripremio u glavi, ali sina sam onda prvi put vidio vidio tek šest mjeseci kasnije. Teško mi je to palo, dali su mi riječ.
Obećanje je, doduše, i on sam dao tadašnjem treneru, Kruni Jurčiću, a zatim ga i ispunio na travnjaku…
– Pričao sam s Krunom prije utakmice, i o toj situaciji sa sinom, a obećao sam mu da ću ja srediti utakmicu. Rekao sam mu da se ne brine i ne bude nervozan, može biti miran, tako je i bilo.
Sa Sammirom smo proveli jedno popodne na Kajzerici u lipnju ove godine, a da je i dalje “faca” u Zagrebu, zorno su nam ilustrirali prolaznici, koji su u više navrata zaustavljali, pozdravljali ga i zamolili za fotografiju.
– Malmö je bio moja najbolja utakmica u karijeri, s obzirom na važnost, borili smo se za Ligu prvaka, bilo je vrijeme da uđemo u skupinu. Ljudi mi najčešće spominju tu utakmicu kada mi se jave, kao i onu protiv Villarreala. To su bile moje dvije najbolje sezone u Dinamu.
S obzirom na to da je bio najbolji igrač na hrvatskim travnjacima, koji je dojmljive partije režirao i pod europskim reflektorima, iz današnje perspektive žali za transferom.
– Žao mi je što nisam tada otišao, jasno, nisam imao što više raditi u Dinamu.
Iako nam kaže da utakmice “modrih” danas rijetko prati, a zbivanja i novosti prati preko društvenih mreža, dvoboj protiv Malmöa će, kaže nam, obavezno pogledati na televiziji jer, ipak, ta će mu utakmica evocirati uspomene na njegove zlatne dane u Dinamu. Nakon što je on prije 14 godina nokautirao Šveđane, tko bi mogao biti novi Dinamov “Sammir” u novoj utakmici protiv istog suparnika? Ili je, ipak, Sammir samo jedan?
– Ma, Sammir je jedan. Za takvu lovu više nema takvih kao ja ha, ha.
Iako je odgovorio u svom stilu, sa smiješkom, iz njega smo, ipak, izvukli jedno ime iz aktualne Dinamove svlačionice. Nije “desetka”, ali je “jedanaestica”.
– Ne znam kakav je Malmö, ali sigurno znaju što se dogodilo prvi put kada smo igrali s njima. Ako moram nekoga izdvojiti, u Dinamu sam zapazio jednog igrača. Onaj “mali”, broj 11. Kako se zove? Hoxha? E taj, tako je. Vidio sam što radi, vidio sam kako je zabio gol iz prodora, pa možda on nešto napravi s driblinzima – zaključio je Sammir, čija će predstava protiv Malmöa ostati jedna od onih “the” partija u povijesti maksimirskog kluba, a u novije doba takve je režirao Mislav Oršić (šifra: Tottenham).
Hoće li i (n)ova Dinamova generacija dobiti “fakina” vrijednog “desetke” na europskoj pozornici? Prva audicija je već u četvrtak.

