U drevnom Rimu, kockanje je bilo jednako zabranjeno koliko i obožavano. Unatoč strogim zakonima koji su ga formalno branili, rimske su ulice, kuće i taverne vrvjele kockarskim partijama koje su se odvijale od ranog jutra do duboko u noć. Kockali su svi – od robova i vojnika do trgovaca i samih careva.
Povjesničar Svetonije bilježi da je car Klaudije bio toliko zaljubljenik u igru da je ugradio poseban igraći stol u svoju kočiju kako bi mogao kockati i na putu. Kaligula je, s druge strane, išao toliko daleko da je zapljenjivao imovinu svojih podanika kako bi mogao podmiriti vlastite kockarske dugove. Neron je, poznat po svojoj ekscentričnosti, bio i strastveni kockar, poznat po visokom riziku i još višim ulozima.
Kockanje je u Rimu bilo više od puke zabave – bila je to ovisnost, društveni fenomen i često – put u propast. Mnogi su Rimljani na kocki izgubili ne samo imovinu, nego i ugled, pa i razum. Zvuk bacanja kockica i uzvici iz kockarnica bili su dio svakodnevice, a moralne osude rijetko su bile dovoljne da spriječe ovu raširenu strast.
Sve to i mnogo više može se doznati na novoj izložbi „Kocka je bačena – drevne društvene igre na ploči“, koja se otvara u Tusculumu u Saloni.
Svečano otvorenje zakazano je za 23. listopada 2025. u 12 sati – idealna prilika da zavirite u fascinantni svijet antičkih igara, gdje su se sreća i sudbina odlučivale jednim bacanjem kocke.
Moja reakcija na članak je…
