Odlaskom kapetana i reprezentativnog vratara Nediljka Labrovića krajem pretprošle, odnosno prije početka prošle sezone, Martin Zlomislić preuzeo je riječku jedinicu, a ujedno je i naslijedio kapetansku traku.
Iako su obojica u Rijeku stigla u istom prijelaznom roku sada već davne 2021. godine, i iako je u nekoliko početnih utakmica upravo Zlomislić bio prvi izbor tadašnjeg trenera Gorana Tomića, Labrović je ubrzo preuzeo glavnu ulogu među vratnicama koju nije ispuštao sve do svog odlaska u Bundesligu. Nakon tri godine čekanja i strpljenja, tri sezone napornog rada bez “pravog” podražaja u kojima je skupio svega 19 utakmica, konačno je pod Đalovićem dočekao svoju priliku i objeručke je – iskoristio.
U svojoj prvoj “pravoj” sezoni, sigurno najboljoj u njegovoj karijeri, sve je bilo kao u snu, granitna obrana ispred njega, sjajna Rijeka koja je u ligaškoj sezoni primila svega 21 pogodak, bila je uvjerljivo najbolja u ligi, a ujedno je postala i svojevrsni riječki trademark, koji ih je u konačnici odveo do dvostrukog naslova. U tom periodu Zlomislić je imao čak 19 ligaških, odnosno ukupno 24 clean sheeta u sezoni u kojoj je branio u 45 utakmica. Drugim riječima, više od polovice utakmica prošle sezone kapetan Rijeke i novopečeni reprezentativac Bosne i Hercegovine (te brojke su ga i lansirale među izabranike Sergeja Barbareza) završio je bez primljenog gola!
Sezonu iz snova završio je na najbolji mogući način, kao kapetan imao je čast prvi dignuti “bujol” namijenjen osvajaču prvenstva i Rabuzinovo Sunce, no uz “raštimanu” riječku obranu u novoj sezoni svoju sigurnost, svoju mirnoću i ključne obrane izgubio je i – Zlomislić.
Nadoda li se svemu tome i nekoliko neobjašnjivo neiskusnih, da ne kažemo i bedastih reakcija koje su užu riječku obranu koštale nekoliko pogodaka ove sezone (ne samo Zlomislića, ali i Zlomislića!), ispada da se i kapetan Rijeke “utopio” u riječko sivilo ove sezone te da se na prste jedne ruke mogu nabrojati njegove bravure na golu. Daleko od toga da je Zlomislić loš, no ove sezone jednostavno nije dovoljno dobar, baš kao niti brojni njegovi kolege, a kada se glava “poljulja”, kada pogriješiš u ključnim trenutcima i kada taj strah počne “carevati” svlačionicom, onda ti momčad već nakon deset odigranih kola primi više od polovice golova u odnosu na prošlu cijelu sezonu uz svega pet čistih mreža iz 17 ogleda. Brojka od 24 primljena pogotka u svim natjecanjima još je alarmantnija jer to znači da Rijeka u prosjeku prima gotovo jedan i pol pogodak po susretu (preciznije 1,41), što je sve samo ne odlika – šampiona.
Praška Sparta definitivno ne spada u momčadi protiv kojih bi se Rijeka mogla lagano “vaditi” i napucavati svoju ovosezonsku statistiku. Čak i kladionice ne idu domaćinu u prilog, gosti su prema svim parametrima favoriti ovog dvoboja. S druge strane, možda je to i dobra stvar za Sanchezove momke, nerijetko je Rijeka kao klasični “underdog” imala i neke od svojih najboljih rezultata kroz povijest. Za zaustaviti najbolji napad češke lige trebat će Rijeka pokazati puno više toga od stalnog, poput papiga, ponavljanja kako moraju bolje i kako je već iduća utakmica prilika za to. Budu li Riječani najbolja verzija sebe šanse će im sigurno rapidno rasti, kako u obrani tako i u napadu, no prepuste li se još jednom ovosezonskom “letargičnom” modu, Rijeci se niti na ispunjenoj Rujevici sigurno dobro ne piše. Neovisno o sustavu i sastavu, neovisno o tome zaigra li Rijeka s tri ili četiri igrača, ova momčad sigurno može, ali i mora – bolje. Gdje ćeš bolje prilike od respektabilnog europskog protivnika i prepune Rujevice.
Na muci se poznaju junaci, gospodo nogometaši, na redu ste – vi.
