Izgradnjom omiške zaobilaznice ponovo se aktualizira pitanje dionice državne ceste D70 Gata – Zvečanje u dužini od osam kilometara kao alternativa Jadranskoj magistrali, koja je ujedno i vrlo važna spona srednjopoljičkih sela s njihovim administrativnim središtem u Omišu.
Cesta je to čiju je prometnu važnost unatrag nekoliko godina “otkrio” sve veći broj stranih gostiju izbjegavajući tako nesnosne gužve u priobalju i dvosatno “tandaranje” po užeglom asfaltu od Splita do Omiša.
Uglavnom, radi se, na mjestima, o vrlo skučenoj prometnici, koja od svoje izgradnje, a od tada je prošlo nekoliko desetljeća, nije doživjela ozbiljniju rekonstrukciju.
Tek prije 15-ak godina na inicijativu sada već bivše omiške vlasti i tadašnjeg gradonačelnika Ivana Škaričića, Hrvatske ceste (HC) su objavile javni natječaj za izradu projektne dokumentacije nove ceste koja se trebala graditi sjeverno od postojeće zajedno s tunelom na Zvečanjskoj stazi. Njenom izgradnjom Omiš bi napokon dobio pristojan priključak na autocestu preko čvora Blato na Cetini, a Poljičani prometnicu primjerenu njihovim potrebama.
Još 2007. godine i prije svečanog otvaranja dijela autoceste Šestanovac – Dugopolje, Škaričić je upozoravao što će se dogoditi ako se ne uredi prometnici iz pravca Blata na Cetinu prema Gatima, odnosno Omišu.
– Ne nađe li se uskoro sretno rješenje, ovog će ljeta nastati pravi prometni kaos u gradu. Stoga smo od resornog ministarstva zatražili da se hitno u prioritetnu gradnju uvrsti cesta na dionici Zvečanje – Gata, za što smo dobili i podršku premijera Ive Sanadera – izjavio je tada Škaričić.
Nažalost, od njegove je izjave do danas prošlo mnogo ljeta. Dapače, stara prometnica je u još gorem stanje. Da je suprotno, onda bi na izlazu s autoceste u Blatu imali adekvatan putokaz za Omiš. Stanje prometnice ne udovoljava sigurnosnim parametrima, čitaj, širina kolničkog traka nije dostatna za odvijanje kamionskog prometa.
Gledano po tim parametrima i općenito stanjem prometnice, ona je, izuzmemo li dionicu državne ceste D62 Šestanovac – Zagvozd, jedna od najgorih državnih cestovnih pravaca u Hrvatskoj. Posebno što se, iako nije preporučljivo, na njoj i dalje neometano odvija kamionski promet, unatoč stanju kolnika i njegovoj širini.
Dodatan razlog za zabrinutost je i taj što njome prometuju i prigradski autobusi, kao i oni učenički. Upravo je ta dionica neslavni rekorder po broju prometnih nesreća, ne onih klasičnih, već onih specifičnih u okolnostima kada se mimoilaze automobili u skučenom prostoru, u kojima nerijetko netko završi na livadi, u dvorištu obiteljskih kuća ili ispod zida.
Iako se spomenuta dionica trebala graditi u nekoliko faza, sve je odjednom netragom nestalo iz petogodišnjeg programa HC-a.
Plan je bio krenuti s izradom projektne dokumentacije za drugu dionici u dužini cca 2,5 kilometara, te nivelaciju i dopunu s ishođenjem građevinske dozvole za onu treću dionicu u duljini 1,5 kilometara. Za potrebe izgradnje dobivena je i lokacijska dozvola, a onda – tajac.
Nažalost, važnost izgradnje ove poljičke žile kucavice, nije prepoznala nova vlast u gradu na ušću Cetine. Svi postojeći planovi i projekti, a vidjelo se to prilikom zatvaranja ceste kroz Zakučac zbog izgradnje mosta preko Cetine, dočekali su ih nespremne, pa su Poljičani snažnom i odlučnom demonstracijom zajedništva na ondašnjim prosvjednim skupovima u Omišu pokazali što misle o javašluku državnih institucija i njihovih poduzeća te nespremnosti u rješavanju krucijalnih pitanja na koja ne žele ili ne znaju dati odgovor.
Na taj isti javašluk građani s ušća Cetine upozoravaju i danas šaljući jasnu poruku i nudeći rješenja za nestručno planiranje izgradnje trase obilaznice. Poruka je to jasnog sadržaja jer Omiš ne čine samo stanovnici podno Mirabele, već i oni iza brda bez kojih Omiš nikada ne bi dobio status grada. Kako im se vraća, najbolji su pokazatelj prometnice.
Bilo to u Gornjim, Srednjim ili Donjim Poljicima tamošnje su ceste kao i unatrag pedeset godina, neadekvatne i neprimjerene, a i ono što se radilo izgleda više kao neko ruganje.
