Ruševine, smeće i prazne hale slike su današnjeg “Vitezita”, koje svjedoče o višegodišnjoj devastaciji i propadanju nekadašnjeg industrijskog giganta u središnjoj Bosni.
Udaljena nekoliko kilometara od Viteza, tvornica raketnog baruta i eksploziva nekoć je zapošljavala tisuće ljudi, a danas je u fokusu policijskih i tužiteljskih istraga.
Tri godine nakon što je 2019. godine poslana u stečaj, njezin je dio prodan zagrebačkoj kompaniji u vlasništvu sina hrvatskog trgovca oružjem Zvonka Zubaka.
Pretresi i uhićenja
Stečaj i prodaju pratile su brojne žalbe i kaznene prijave vjerovnika, a sve je rezultiralo istragom u okviru koje su uhićene četiri osobe osumnjičene za nezakonitosti tijekom prodaje i preuzimanja imovine. Dan nakon što je policija pretresla prostorije tvornice i privela osumnjičene, stanovnici Viteza o svemu nerado govore, ali za Radio Slobodna Europa (RSE) ističu da je istraga stigla prekasno.
Vitežanin Sead, koji je cijeli radni vijek proveo u “Vitezitu”, kaže da je većina tvorničkih pogona opljačkana već u godinama nakon ratnih devedesetih.
„Trebali su davno hapsiti, odmah poslije rata, jer tada je krenulo rasparčavanje Vitezita. Najveću odgovornost snosi vlast koja godinama nije ništa činila“, kaže umirovljeni radnik tvornice.
Od rada u tvornici osnovanoj prije 70 godina živjele su brojne obitelji iz Viteza i okolnih mjesta.
Prije ratnih 90-ih imala je više od 3.000 radnika, a njezini pogoni u ratu su, uglavnom, ostali neoštećeni.
Pod nerazjašnjenim okolnostima, “Vitezit” je krajem 2009. i početkom 2010. godine ostao bez vrijednih postrojenja iz vojnog pogona.
Istrage o njihovu nestanku, kao i navodi da su prebačeni u Srbiju, a dio potom u Iran, završile su bez rezultata.
„Za vrijeme rata ostalo je u njoj dosta strojeva, ali je onda rasparčano. Najveću odgovornost snosi vlast, jer je bilo sve naštimano i dogovoreno. Rasparčajte vi tamo, pustite nas ovamo. Nikad se to neće do kraja rasvijetliti, jer politika to ne dopušta“, kaže Sead.
Rat, pljačka, stečaj i prodaja
Tijekom rata, Vitez je bio poprište žestokih oružanih sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH.
Grad smješten u Lašvanskoj dolini, s oko 7.200 prijeratnih stanovnika, bio je podijeljen na bošnjački i hrvatski dio.
U poslijeratnom razdoblju tvornicom su upravljali kadrovi Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH, uz potporu Stranke demokratske akcije (SDA), a u njezinu je krugu osnovano 12 tvrtki-kćeri.
Za oko 5,5 milijuna eura, pogon za proizvodnju nitroglicerina i plastičnog eksploziva, kao najperspektivniji dio “Vitezita”, krajem 2022. prodan je zagrebačkoj kompaniji “WDG Promet”.
Kompanija je u vlasništvu Matiasa Zubaka, koji se spominje u aferi s neisporučenim ukrajinskim naoružanjem, zbog čega je u toj zemlji uvršten na listu traženih osoba.
Zubak je nakon kupnje “Vitezita” u Vitezu osnovao istoimenu tvrtku “WDG d.o.o.”, no vlasništvo mu do danas nije uknjiženo jer je utvrđeno da mu je prodana državna imovina pod zabranom raspolaganja.
Novac od prodaje “Vitezita” ostao je zamrznut na bankovnom računu, ali je, unatoč zakonskoj zabrani, “WDG” u ljeto prošle godine ušao u posjed tvornice.
Nakon uhićenja, oglasili su se iz zagrebačke kompanije “WDG Promet”, istaknuvši da su se tijekom dugog postupka ponašali odgovorno te da su preuzeli “zaštitarsku službu kako bi spriječili devastaciju imovine”.
Dok radnici godinama iščekuju kraj stečaja, a industrijski pogoni propadaju, „vlast se ponaša kao da je tuđa, a ne državna“, naveli su među ostalim u priopćenju.
Vlada Federacije BiH, kao većinski vlasnik “Vitezita”, godinama se nije javno oglašavala o problemima u toj kompaniji.
Iz Ministarstva energije, rudarstva i industrije FBiH nekoliko dana prije policijske akcije naveli su za RSE da su zatražili hitno postupanje nadležnih organa zbog „nezakonitog upravljanja imovinom“.
Radnička potraživanja
U protekla dva desetljeća broj radnika “Vitezita” stalno je smanjivan. Nedugo nakon pokretanja stečaja, proizvodnja je postupno ugašena i većina radnika ostala je bez posla.
Vlatka Mlakić, koja je u tvornici radila 30 godina, u kolovozu prošle godine dobila je otkaz. Za RSE kaže da se radnicima i danas duguje oko 15 milijuna maraka za neisplaćene plaće i doprinose.
„Propadanje ‘Vitezita’ počelo je 1996., ali premalo se o njemu vodilo računa. Vlasnik je bila Vlada Federacije BiH i svi imamo osjećaj da je sve prepušteno i da se godinama radilo na rubu zakona. Vlasnik je o svemu premalo brinuo i evo do čega je to dovelo“, kaže ona.
Kako dodaje, radnici su se nadali da će prodaja nakon stečaja donijeti investicije i ponovno pokretanje proizvodnje.
„Vjerovali smo i mislili da će se riješiti problem, međutim, kako je tekao proces, pokazalo se da nije to to“, navodi ona.
Zagrebački kupac “Vitezita” ranije je u medijima najavljivao milijunske investicije i obnovu proizvodnje u tvornici.
Prema Zakonu o stranim ulaganjima BiH, za to mora imati dozvolu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH te suglasnost Vlade Federacije BiH.
Iz resornog ministarstva FBiH potvrdili su za RSE da ta tvrtka nema dozvolu za proizvodnju i remont naoružanja u BiH.
„Ujeo vuk magarca“
Godinama prije stečaja i prodaje tvornice, radnici “Vitezita” nekoliko su puta prosvjedovali, pa i pješačili do zgrade Vlade FBiH u Sarajevu, tražeći isplatu zaostalih plaća i uvezivanje staža.
Njih dvadesetak predvodi bivši radnik Safet Sivro, koji za RSE kaže da im do danas nije uvezan radni staž potreban za mirovinu te da je za to potrebno ukupno oko 300.000 maraka.
On za propast “Vitezita” odgovornima smatra bivše menadžmente tvornice, kao i Vladu Federacije BiH, koja o njoj nije vodila računa.
„Krivi su svi direktori, a najviše Vlada Federacije BiH, jer nikada nije ni pokušala doznati gdje su potrošeni milijuni koje je dala za ‘Vitezit’. Nije bila zainteresirana, podijelili su to – jedan dio pod kontrolom Bošnjaka, drugi pod Hrvatima“, kaže Sivro.
Ističe da je o višegodišnjem rasparčavanju pogona “Vitezita” davao izjave istražiteljima Državne agencije za istrage i zaštitu BiH, ali da ne očekuje rezultate.
„Pozivali su me, ali kad god sam dao izjavu – ništa, ujeo vuk magarca. Tu se treba uključiti neki neovisni sudac i istražitelji, ja sam spreman odmah otkriti tko je prodao tu firmu“, kaže Sivro.
Vrh ledenog brijega
Mještani koji su pod uvjetom anonimnosti pristali govoriti za RSE kažu da je istraga o prodaji Zubakovoj kompaniji tek „vrh ledenog brijega“.
„Vlada se sad sjetila da ima ‘Vitezit’, a godinama je ignorirala pljačku. Sjetili se kad je sve završeno i kad se više nema što ukrasti. Samo što beton nisu odnijeli, a gdje su pogoni koji su vrijedili milijune. Od ‘Vitezita’ je ostala samo pustara i skladišta u koja nitko ne smije ući, jer ako otvoriš vrata, nešto može eksplodirati. Sad im je problem ovaj kupac, nakon što je dao novac“, kaže jedan od mještana.
Na pitanje zašto mještani nerado govore o “Vitezitu”, jedan od njih, čiji je identitet poznat redakciji RSE, kaže da „nitko ne želi javno govoriti iz straha da se ne zamjeri političkim strankama“.
„Ako nešto kažeš protiv, nećeš dobiti ništa, dijete ti neće dobiti posao“, ističe on.
Tvornica raketnog baruta i eksploziva u Vitezu otvorena je 1950. godine. Nakon rata, u njezinu je krugu osnovano 12 tvrtki-kćeri koje su kupovale dijelove “Vitezita”.
Dio imovine dobilo je i stotinjak radnika koji su menadžment kompanije tužili zbog neisplaćenih plaća i doprinosa.
Umjesto novca, u ovršnim postupcima dobili su zemljište koje su kasnije preprodavali lokalnim poduzetnicima iz Viteza, a na jednoj od tih parcela danas se nalazi farma krava.
Stečaj koji je uslijedio bio je pod povećalom Ureda za reviziju institucija Federacije BiH, koji je “Vitezitu” dao negativno mišljenje 2020. godine.
