Zapravo ništa novoga nismo naučili na utakmici Dinama u Švedskoj. Gradivo je skroz staro, već puno puta ponavljano. S tim da se u slučaju plave momčadi ne može aktivirati ona ‘ponavljanje je majka znanja‘. Definitivno se vidi da Kovačevićeva momčad ima problema kad se suparnik stane u niski blok. Naravno da to zna i trener, uostalom to je i izjavio. Bjelodano mu je jasno da tu nedostaje ‘jedan od onih‘. Taj ‘jedan od onih‘ je igrač koji će u takvoj gustoj formaciji izmisliti nešto, neki potez koji će zavarati, prevariti, zaljuljati, srušiti protivnički nisko postavljeni zid.
Nedostaje jedan igrač kreacije, posvemašnje maštovitosti, napadački orijentiran koji će gurnuti loptu, odigrati pravi pas, ključnu loptu. Iako ta pozicija u modernom nogometu odumire, nama se čini da Dinamu nedostaje jedna prava ‘desetka‘. Kovačević u momčadi nema pravu ‘desetku‘. Odlučilo se igrati s ‘osmicama‘ i ‘šesticama‘, s tim da i te ‘osmice‘ ponekad više nalikuju ‘šesticama‘. Tako da se negdje provlači da su Modri u Švedskoj igrali s tri ‘šestice‘, Mišićem, Ljubičićem i Zajcom. To nije točno, klasična ‘šestica‘ je zapravo samo Josip Mišić. Ljubičić pliva između šest i osam, ali je zapravo više – osam. Sjetite se, recimo, utakmice u Bačkoj Topoli protiv Maccabija, baš je na toj poziciji odigrao izvrsno, zabio je dva pogotka, stvarao je ogromne probleme Izraelcima. Međutim, Maccabi je imao drukčiju strategiju igre od Malmöa, bilo je više prostora, a tu se bolje snalazi, to je vidljivo iz aviona. Protiv Malmöa je izgledao kao da nije u stanju odigrati baš ništa zanimljivo, konkretno, nešto što bi moglo ozbiljno ugroziti gustu formaciju prvaka Švedske. Zajc je, s druge strane, igrao ‘osmicu‘, ubacivao se u međuprostor, konačno, našao se i u jednoj izglednoj situaciji za pogodak u otvaranju utakmice, dosta se potrošio, zbog toga je i zamijenjen.
Iako je bod dobar ulov u Švedskoj, iako Modri zapravo sjajno stoje na ljestvici Europske lige sa sedam bodova iz tri utakmice, iako s Hajdukom dijele prvo mjesto na ljestvici SHNL-a, logično se može postaviti pitanje ima li Kovačević rješenje, neki drugi plan kad se suparnici poput Malmöa odluče braniti u niskom bloku, kad postave ‘kineski zid‘, kad totalno zgusnu formaciju?
Postoji li neki drugi plan, ima li igrača koji mogu tada napraviti prevagu? Iako Modri nemaju ‘desetku‘, imaju igrače koji mogu biti tipovi koji inkliniraju toj poziciji i koji imaju znanja da riješe te niske blokove i guste varijante obrane. Zapravo, Kovačević je već u Švedskoj dobio odgovor na pitanje koje se logično postavlja. Točnije, sam je odgovorio na to pitanjce.
U igru je uveo Luku Stojkovića koji je pokazao da može biti taj koji otvara i najbolje osigurane brave ili razbija ‘prozore‘ kroz koje se može doprijeti do blaga koje se u nogometu zove pogodak. Stojke je poput onih pljačkaša koji su opelješili pariški Louvre u zadnjim trenucima ušao u dobro čuvani sef Malmöa, podvalio loptu Bakraru koji je uz pomoć Varele probio sve sigurnosne sustave prvaka Švedske. Ima i još jednog igrača koji je trenutačno pao u drugi plan, ali koji bi trebao imati takvu vrstu znanja i snalažljivosti, to je Gonzalo Villar koji je po vokaciji ‘osmica‘. Konačno, zar i Robert Mudražija nije igrač koji je u stanju parkirane autobuse pred vratima gurnuti niz cestu?
Ova momčad Dinama stvarana je na način da se sve pozicije adekvatno poduplaju, pa je zato jasno da Kovačević ima izbora i da može planirati. U svom tom kolopletu veznih igrača koje modri imaju u svom rosteru, trener ima dobru ponudu. Sad samo treba u pravom trenutku izabrati najbolje opcije. Kao što je, recimo, izabrao u Švedskoj uvevši na travnjak Stojkovića. Pa i druge adute poput Bakrara i Varele. Kovačević je u Švedskoj sam sebi odgovorio na pitanja kad se radi o problemu probijanja zatvorenih formacija. S vremenom će dolaziti i nova, naravno, svaka utakmica ima svoju priču. Ali pogled na svlačionicu zaista nudi mnogo opcija i varijanti. Samo ih u datom trenutku valja aktivirati.
