Ako ćemo se voditi dosadašnjim načinom rada i igre njegove momčadi, trener Željko Sopić u četvrtak će (20 sati, stadion HNK Rijeka), u uzvratnom dvoboju drugog pretkola Europske lige protiv rumunjskog Corvinula, na Rujevicu izvesti Rijeku u već standardnoj formaciji s četiri igrača u posljednjoj liniji i Lindonom Selahijem ispred njih kao korektorom vezne linije.
Taj 4-1-4-1 sustav nešto je na čemu je Sopić inzistirao i prošle sezone. Varijacije na temu, uz neke oštrije izmjene sustava, uglavnom su se događale u navratima kad bi Rijeka branila stečenu prednost, pa bi u takvim varijantama, obično pred kraj susreta, momčad znala zaigrati i s trojicom stopera u posljednjoj liniji, dok su varijantu s dva napadača Bijeli igrali u situacijama kad su bili u rezultatskom deficitu pred sam kraj utakmice. Najčešće takva igra, s čestim preskakanjem igre i traženjem rješenja dugim loptama, Rijeci nije donijela ništa dobrog, no trener Sopić vodio se ispravnom činjenicom kako je na teren poslao ono najbolje što ima i kako bi mu se to možda moglo vratiti.
S obzirom na to da će Rijeka ovaj dvoboj sigurno igrati bez Veldina Hodže, mladog reprezentativca Hrvatske i jednog od najvrjednijih eksponata riječke škole nogometa, a koji je još mjesecima prije nego li je znao da će Rijeka baš ovog tjedna imati zakazan europski dvoboj zatražio “dozvolu” za ulazak u bračnu luku, a čija će glavna svečanost biti održana na dalekom Kosovu, trener Sopić će morati pronaći alternativu za njegovu poziciju.
Upravo je aktualni trener Rijeke prepoznao i ofenzivni potencijal kod mladog riječkog veznjaka, koji je, do dolaska Sopića u Rijeku, uglavnom igrao na poziciji “šestice” ili defenzivnog veznog igrača i to uglavnom u paru s Lindonom Selahijem. Na toj novoj poziciji mladi je riječki veznjak dobio više slobode u odlasku prema protivničkom golu, a ono što je posebno dobro radio bio je ulazak iz drugog plana.
Iako aktualni kadar Rijeke ima igrače koji bi se vrlo lako mogli prilagoditi i nekom drugom sustavu, primjerice onom 4-2-3-1, koji je bio zaštitni znak Jakirovićeve ere na klupi Rijeke, puno je vjerojatnije da će Sopić ostati vjeran “svom” sustavu i da će Hodžinu poziciju, prvu do Marca Pašalića u veznom redu, dati nekom igraču s klupe, vjerojatno Dejanu Petroviču ili eventualno Bandi, koji je u posljednje vrijeme ipak pao u hijerarhiji igrača s velikom minutažom i povjerenjem riječkog trenera.
Postoji i druga, također vrlo realna opcija, a to je da ofenzivni vezni dio, figurativno rečeno, pomakne za jedno mjesto udesno i da Niko Janković konačno zaigra na poziciji nešto daljoj od ruba terena, a gdje je, uostalom, i pružio svoje najbolje igre u dresu Rijeke.
Polivalentni veznjak i najbolji strijelac kluba u prošloj sezoni svojevremeno je izjavio kako bi stao i na gol ako trener to od njega traži, no da se najugodnije osjeća kao klasična “osmica”, odnosno kao igrač koji u ofenzivnom dijelu više napada kroz sredinu nego li po boku, poziciji na kojoj je nerijetko igrao i prošle sezone, a na istoj je bio i u prvom ogledu protiv Rumunja.
Njegova “čelična” pluća i igra u oba smjera nerijetko su Rijeci prošle sezone donosili velike benefite upravo na toj poziciji, a s obzirom na to da Rijeka danas u kadru ima nominalno dva lijeva krila (Rukavina, Djouahra), lako je moguće da će Sopić jednog od njih poslati od prve minute na teren i na taj način Jankovića više približiti Fruku i tako još više istaknuti “vezu” koja je prošle sezone bila najjači riječki forte u borbi za dvostruku titulu.
Jedno je sigurno, u kakvom god sustavu i sastavu Rijeka bude istrčala, cilj će biti samo jedan – prolaz i “bildanje” koeficijenta, što vlastitog što onog nacionalnog u kojem su Hajduk i Osijek već bili uspješni i njihovi uzvrati više će biti formalnost s obzirom na rezultatsku razliku kao i razliku u kvaliteti. Rijeka to tek treba potvrditi, odnosno pokazati i na terenu kako nema straha od, što god tko pričao i kakve god bile proceduralne zavrzlame i pravila, rumunjskog drugoligaša.
