Bazom nestale djece BIRN BiH želi skrenuti pozornost javnosti i institucija na ovu posebno ranjivu skupinu i njihovu sudbinu te pomoći u traženju gotovo 400 maloljetnika koje njihove obitelji još uvijek traže.
Prema podacima Instituta za nestale osobe, tijekom rata s područja BiH nestalo je 1.297 maloljetnika.
Denis Džidić, direktor BIRN-a BiH, kazao je kako je ovaj projekt suština i srce onoga što ova organizacija radi – ispričati priče ljudi koji nisu dovoljno vidljivi u društvu, prenosi Detektor.ba.
„U BiH se premalo govori o traumi, potrazi za nestalim osobama i onima koji nose najteže priče, a to su roditelji čija su djeca nestala“, rekao je Džidić, dodajući da se iskreno nada kako će ovaj projekt probuditi savjest onih koji imaju informacije o grobnicama.
Za potrebe Baze snimljeno je 35 profila nestale djece, odnosno svjedočanstava članova obitelji o njima i njihovim neostvarenim željama.
Aida Laković Hošo, voditeljica Sektora za učinkovitu upravu Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u BiH, naglasila je da je Baza nestale djece svijetli primjer kako istraživačko novinarstvo, empatija i tehnologija mogu zajedno doprinijeti pravdi, sjećanju i pomirenju.
„U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za gotovo 400 djece nestale tijekom rata. Ova baza vraća ljudsko lice brojkama. Podsjeća nas da svaka nestala osoba ima ime, obitelj, uspomene i život koji je prekinut. I poziva sve nas – institucije, medije i građane – da ne zaboravimo i da pomognemo pronaći istinu. Svaka priča o nestalom djetetu podsjetnik je da pravda nikada ne smije biti zaboravljena i da mir počiva na istini“, navela je Laković Hošo.
U Sarajevu je danas prikazan i dokumentarni film „Rođeni, a ne postoje“ koji donosi priču troje roditelja iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine koji dijele istu sudbinu – njihove tek rođene bebe nestale su bez traga, a njihova potraga traje više od 30 godina.
Autor filma, novinar Jasmin Begić, kazao je kako ta priča za roditelje nikada nije završena. Zahvalio je roditeljima i članovima obitelji koji su pristali ispričati svoju priču.
„Prekinuta je mladost, budućnost za djecu i mogućnost da roditelji uživaju u njihovom odrastanju. Nadam se da će film potaknuti nekoga da se javi i da se priča pokrene naprijed“, rekao je Begić.
Osim Begića, film potpisuje montažer Elvedin Zorlak, snimatelji Mirza Mršo i Anes Asotić, urednici Džana Brkanić i Semir Mujkić, producent Denis Džidić te voditeljica projekta Katarina Zrinjski. Glazbu su radili Dino Šukalo i Dado Mušanović, a pjesmu „Što te nema“ izvodi Elma Selimović Tais.
Na panel-diskusiji „30 godina kasnije, kako dalje?“ Fikret Bačić, koji još uvijek traga za svoje dvoje djece, kazao je da nije zadovoljan radom pravosudnih institucija, kao ni presudama za zločine u Zecovima, ali ni napretkom u potrazi za nestalima.
„U BiH samo žrtve traže svoje najmilije. Sve prijavljujemo Institutu, Tužiteljstvu i SIPA-i, i po tim dojavama se djeluje. U Prijedoru se još traga za oko 600 osoba, a izgledi da ćemo pronaći nešto značajnije su mali. Nastavljam tragati i, dok god budem mogao, prenositi informacije“, kazao je Bačić.
Adrijana Hanušić Bećirović, stručnjakinja za tranzicijsku pravdu koja je izradila studiju slučaja za ovu bazu, rekla je da se boji da u društvu vlada normalizacija ljudske patnje i da smo postali indiferentni.
„Oguglali smo i zaboravili u kakvim patnjama žive ovi roditelji. Nadam se da će ovo biti početak intenzivnijeg rada na ovoj temi. Apelirala bih na svakoga da razmisli što može učiniti kako bi se probudila empatija i savjest“, dodala je Hanušić Bećirović.
Istaknula je da su manjak financija, tehnologije, ljudskih resursa i političke volje glavni problemi u pronalasku nestalih osoba.
Istražitelj Tužiteljstva BiH trenutačno se nalazi u Foči gdje se traga za jednom masovnom grobnicom, kazao je glasnogovornik te institucije Boris Grubešić, dodajući da je riječ o procesu koji nikada ne prestaje.
Pojasnio je da je Tužiteljstvo BiH s intenzivnijim traženjem nestalih osoba počelo deset godina nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
„Najstrašniji su zločini nad djecom. Oko 1.200 osoba je optuženo, a samo njih 40 postiglo je sporazume zahvaljujući kojima su dobivene informacije o lokacijama grobnica. Teško je doći do podataka jer oni koji znaju – često su i sami počinitelji. Onaj tko bi mogao govoriti, ne želi, jer bi time mogao sebe dovesti na optuženičku klupu“, rekao je Grubešić te predložio razmatranje mogućih sporazuma ili imuniteta za one koji otkriju lokacije masovnih grobnica.
Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH, kazala je da su baza i svjedočanstva jedini način nastavka borbe za pronalazak nestalih.
Naglasila je da istina nema alternativu te da je naša dužnost pronaći posmrtne ostatke nestale djece. Podsjetila je na dosadašnji uspjeh – pronađeno je oko 80 posto nestalih na teritoriju BiH – ali i na problem nedostatka vjerodostojnih informacija o preostalim grobnicama.
„Nismo završili našu obvezu, a to je pronaći posmrtne ostatke i moramo na tome inzistirati. Vrlo je teško doći do pouzdanih informacija, zato stalno apeliramo“, rekla je Fazlić te dodala da, unatoč naporima Instituta, ni ove godine nisu odobrena potrebna sredstva jer nije usvojen državni proračun.
Urednica projekta Džana Brkanić apelirala je na sve prisutne, ali i širu javnost, da dijele priče iz Baze kako bi postale vidljivije i ostvarile svoju svrhu – došle do onih koji znaju gdje se kriju posmrtni ostaci najmlađih građana BiH.
Projekt je realiziran zahvaljujući programu „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, koji financira Europska unija, a provodi Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP).
