Europska unija kao i politička i ekonomska zajednica je svojevrsni eksperiment u kojem su suverenitet, identitet i demokracija donekle ‘podvrgnuti’ višim ciljevima. Od svojih početaka kao Europska ekonomska zajednica friško nakon Drugog svjetskog rata, EU je prošla dug put, od zajedničkog tržišta do političkog entiteta koji oblikuje zakonodavstvo, trgovinu, migracije, pa čak i vanjsku politiku svojih članica.
No, kao što to obično biva u velikim organizacijama, EU nije imuna na vlastite proturječnosti. Iako se deklarira kao zajednica jednakih, u stvarnosti postoje članice s različitim pravima i obvezama.
Ipak, najnovija inicijativa koja je procurila u medije, a koju je prvi objavio Politico, ide korak dalje. Prema neslužbenim informacijama, EU razmatra model članstva u kojem bi nove članice mogle pristupiti Uniji, ali s ograničenim pravima.
Bez prava glasa
To bi značilo da bi te zemlje mogle sudjelovati u nekim aspektima zajedničkog tržišta, ali bez prava glasa u ključnim institucijama ili sudjelovanja u određenim politikama.
Ovaj prijedlog, iako još uvijek u fazi razmatranja, izaziva zabrinutost među analitičarima i političarima. Kritičari upozoravaju da bi takav model mogao dovesti do stvaranja “drugorazrednih” članica, što bi moglo ugroziti temeljne principe jednakosti i solidarnosti na kojima je EU izgrađena.
Politički analitičar Karlo Jurak rekao je za Dnevno kako mu ovaj prijedlog izgleda kao “čardak ni na nebu ni na zemlji”.
“Mislim da je to loše i da realno nema nikakve svrhe. Naime, što se točno postiže da ih se primi, a da ne budu jednakopravne? Zašto ne bi bile jednakopravne? Ako je razlog preveliko nezadovoljavanje kriterija, što se postiže time da ih se prima?
Puno se tu pitanja postavlja, a već u praksi imamo zemlje koje nemaju riješeno teritorijalno pitanje, nisu u cijelosti integrirane, a članice su EU, kao npr. Cipar. EU bi se opet, da tako kažem, je*la da joj ne uđe, što skroz odgovara tome da je to trenutno tvorevina koja ne zna što je i kamo će, jedan čardak ni na nebu ni na zemlji”, rekao nam je Jurak.
S druge strane, zagovornici ove inicijative tvrde da bi omogućavanje bržeg pristupa Uniji državama koje ispunjavaju osnovne uvjete, ali nisu u mogućnosti odmah uskladiti sve aspekte svoje politike i zakonodavstva s EU standardima, moglo ubrzati proces proširenja i pomoći stabilnosti u regiji.
Kako očuvati EU principe?
Međutim, povijest nas uči da brzopleti pristupi često donose nepredvidive posljedice. EU je već suočena s izazovima poput gospodarske i migrantske krize, unutarnjih političkih nesuglasica i prijetnje od strane Putinove Rusije. Dodavanje novih članica s ograničenim pravima moglo bi dodatno zakomplicirati i ovako složenu političku situaciju.
U konačnici, pitanje nije samo kako proširiti EU, već i kako očuvati njezine temeljne vrijednosti i principe. Ako se Unija odluči za ovaj novi model članstva, morat će pažljivo balansirati između proširenja i očuvanja svojih temeljnih načela.
Europska unija je, bez sumnje, jedinstven politički projekt. No, kao i svaki projekt, mora se stalno prilagođavati i razvijati kako bi ostao relevantan i učinkovit. Budućnost EU-a ovisi o sposobnosti njezinih institucija da balansiraju između proširenja, integracije i očuvanja svojih temeljnih vrijednosti, ako takve više uopće i postoje.
Ova priča, dakako, može imati smisla u kontekstu pokušaja stvaranja i ojačavanja jedinstvene europske vojske, neke vrste EU NATO pakta, u kojoj bi bile voljne europske zemlje, kako bi se lakše othrvale nasilnom ruskom zagrljaju.
Međutim, čak i gledano iz tog kuta, nameće se pitanje kako te stavove usuglasiti prvo s trenutnim članicama i njihovim dijametralno suprotnim pristupima, od Mađarske, preko Slovačke pa do, na kraju krajeva, Srbije koja bi bila kandidat za primanje u ovu disfunkcionalnu obitelj.
