Naša ugledna spisateljica i profesorica književnosti Julijana Matanović u srijedu se osvrnula na predstojeće izbore za predsjednika RH. Prisjetila se svog susreta s Draganom Primorcem dok je bio na funkciji ministra obrazovanja te otkrila koje joj je savjete tada dao.
Od proljeća 2003. do jeseni 2004. Julijana Matanović radila je kao glavna urednica u Nakladnom zavodu Matice hrvatske. Njezina kći tada je imala godinu dana i bila je prebolešljiva za jaslice.
“U ured, na katu Palače, odlazila sam u popodnevnim satima. I baš sam radila na knjizi “U obrani obespravljenih“ kad su se na kat popela dvojica vrhunskih znanstvenika; prvi je bio profesor na Ekonomskom fakultetu, a drugi ministar znanosti, obrazovanja i športa. Profesor je nosio veliku bocu viskija. Do tada ‘uživo’ nisam vidjela veću. Bila je golema skoro kao pletara u kojoj je moj djed čuvao najbolju šljivu, onu koju će prijateljima ponuditi na Ilino. Profesor i ministar došli su da bi s mojim šefom, ravnateljem Nakladnog, proslavili objavljivanje rada u nekom važnom, najvažnijem američkom znanstvenom časopisu”, prisjetila se Matanović u svojoj objavi na društvenim mrežama.
KANDIDAT PARTIJE Dragan Primorac: ‘Mogu me pitati i gdje sam bio 1991.’
Rad je bio vezan uz porijeklo Hrvata. “Ministar je radosno i ponosno isticao brojke, genetski fond, migracije, genetički entitet… Ja sam gledala u prijelom knjige koju je uskoro trebalo poslati u tisak, i ni u jednom se trenutku nisam zadivila. Sad zaključujem da sam bila poprilično nepristojna”, ustvrdila je književnica te dodala kako se nije uključivala u razgovor, jer joj je materija bila nepoznata.
“Nisam razumjela što se s tim priznatim otkrićima mijenja u mom životu, ali i u životima onih koje je ratno zlo sredinom devedesetih otjeralo s adresa na koje bi ih želio vratiti biskup Komarica. I onda, iznenada, kao da sam nagovorena od nekog nevidljivog, obratila sam se Ministru. ‘Mogu li Vas nešto pitati?’, izgovorila sam škripavo. Nasmiješio se, zasigurno je mislio da će moje pitanje biti vezano uz njegovo senzacionalno otkriće. A ja sam blebnula: ‘Što mislite, jesu li za jednogodišnje dijete zdravije hipove kašice, ili je bolje miksati voće s Trešnjevačkog placa’? Pogledao me blijedo. I bio je u pravu. Možda je i pomislio: ‘Koja je ovo’? A meni je, ma priznajem, to pitanje bilo daleko važnije od njihovog; velikog i povijesnog. Još sam i dodala, kako sam čula da je specijalizirao pedijatriju”, opisala je Julijana Matanović.
Primorac ju je pristojno upitao koliko djevojčica ima godina, a onda joj uputio nekoliko dobronamjernih savjeta vezanih uz odgoj djeteta. “Ni jedan nisam usvojila. Ne zbog toga što ne bi bio dobar, nego zbog toga što sam premekana za njihovu provedbu. Jedva sam, rumena od nelagode, čekala da se muškarci vrate na svoje znanstvene i ozbiljne teme. Željela sam da parket počne pucati, da se pod rastvori i da padnem u prizemlje, i dalje, prema zemlji koja će zatrpati moju sramotu”, otkrila je književnica.
“I kad krajem godine izađem na predsjedničke izbore, plašim se da će mi se taj stid vratiti, da ću umjesto imena HDZ-ovog kandidata Dragana Primorca vidjeti nacrtanu bočicu „hipove kašice za laku noć“. Valjda ću ipak uspjeti zaokružiti svog favorita. Bit će to netko tko će, po mom sudu, biti najbliži naslovu biskupove knjige. U obranu obespravljenih. A obespravljeni su mnogi, i oni koji su iz privatiziranih kombinata istjerani na ulice, i oni čija su djeca prebolešljiva da bi mogla ići u jaslice, pa čak i oni koji su uspjeli zadržati zdravi razum”, zaključila je Matanović.
