Brazilski virtuoz na gitari sa sedam žica, Yamandu Costa, jedan je od najoriginalnijih glazbenika današnjice. Njegov osebujan stil, koji spaja sambu, choro, tango i milongu, pobuđuje snažne emocije i donosi tehničke bravure koje osvajaju publiku diljem svijeta.
Uoči prvog nastupa u Splitu, u sklopu festivala Dani klasične gitare, razgovarali smo s jedinstvenim umjetnikom o glazbenom putu, inspiracijama te vezi između tradicije i suvremenosti.
Ovo vam je prvi nastup u Splitu. Što vas je privuklo da prihvatite poziv festivala i što očekujete od hrvatske publike?
Oduvijek sam želio upoznati Hrvatsku. Znam da je to zemlja iznimne prirodne ljepote i bogate kulture. Iako često putujemo, rijetko imamo vremena upoznati mjesta na kojima sviramo, zato se radujem dolasku u Split i susretu s hrvatskom publikom. Već sam doživio vrlo tople reakcije u vašoj zemlji i vjerujem da će ovo iskustvo biti nezaboravno.
Festival Dani klasične gitare već godinama ugošćuje vrhunske svjetske umjetnike. Koliko su, po vašem mišljenju, festivali važni za povezivanje glazbenika iz različitih zemalja?
Gitara je instrument koji ima moć mijenjati svijet. Svaki narod ima svoj način sviranja i izražavanja kroz nju, a festivali poput ovog omogućuju ljudima da otkriju različite svjetove kroz isti instrument. To je ono najljepše, susret kultura kroz glazbu.
Vaša glazba povezuje različite južnoameričke tradicije, sambu, choro, tango i milongu. Kako uspijevate objediniti te stilove, a da pritom zadržite vlastiti izraz?
Moj stil oblikovao se u regiji gdje sam rođen, na jugu Brazila, uz granicu s Argentinom i Urugvajem. Od djetinjstva sam uronjen u tu mješavinu kultura i ritmova. Moja glazba zapravo je odraz tog prostora te predstavlja ono što jest naša latinoamerička kultura. Uvijek želim pokazati barem dio bogatstva i ljepota našeg kontinenta.
Dobili ste Latin Grammy 2021. godine za najbolji instrumentalni album “Toquinho e Yamandu Costa – Bachianinha (Live at Rio Montreux Jazz Festival)”. Ove ste godine ponovno nominirani?
Da, ove sam godine nominiran s dva albuma u istoj kategoriji, odnosno za najbolji instrumentalni album. Jedan je „Ida e Volta”, solo album posvećen latinoameričkoj glazbi, a drugi je snimljen u suradnji s Martínom Suedom i Orquestra Assintomática, skupinom argentinskih glazbenika koji djeluju u Portugalu. Oba su projekta inspirirana glazbom naših pograničnih područja i zajedničkim latinoameričkim identitetom.
Poznati ste po tome da brišete granice između klasične i popularne glazbe. Smatrate li da takve podjele danas imaju smisla?
Oduvijek sam imao širok pogled na glazbu te mislim da je ona iznad žanrovskih podjela i teorijskih okvira. Postoji mnogo načina da se izrazi ljepota i posveti život umjetnosti. U konačnici, svi mi tražimo ljepotu i povezanost među ljudima, to je ono što glazbu čini univerzalnom.
Vaš instrument je gitara sa sedam žica – „violão de sete cordas“. Što vam dodatna žica znači i kako utječe na vaš način stvaranja glazbe?
Gitara sa sedam žica ima vrlo zanimljivu povijest. Potječe iz Češke, potom je stigla u Rusiju, a kasnije i u Brazil. Nitko točno ne zna kako se taj put odvijao, ali jedno je sigurno, ta dodatna žica instrumentu daje veću dubinu i bogatiji ton. Uvijek nastojim skladati izravno za taj instrument, mijenjati ugođaje i istraživati sve njegove mogućnosti.
Vaše izvedbe odišu snažnim emocijama i često uključuju improvizaciju. Kako se pripremate za koncert? Planirate li sve unaprijed ili dopuštate glazbi da vas vodi?
Ne postoji posebna priprema za svaki koncert, jer je moj život neprestano ispunjen glazbom. Nema razlike između svakodnevne vježbe i izvedbe na pozornici. Nastojim uvijek stvoriti glazbu koja ima smisao, priču i emociju, odnosno nešto što će dotaknuti publiku i stvoriti iskrenu povezanost.
U vašem stvaralaštvu snažno se osjeća povezanost s Brazilom. Koliko vam je važno očuvati i prenositi glazbenu tradiciju svoje zemlje novim generacijama?
Vjerujem da glazba, baš kao i kuhinja ili način života, otkriva dušu jednog naroda. Tradicionalna glazba je poput vina, ima okus i miris mjesta iz kojeg dolazi. U svijetu koji postaje sve sličniji, iznimno je važno sačuvati ono što nas razlikuje i čini posebnima. Ta raznolikost nas definira kao kulturu i kao ljude. To bogatstvo je neiscrpna inspiracija.
Na kraju nam ostaje dodati kako Yamandu Costa, u sklopu Dana klasične gitare, nastupa u Koncertnoj dvorani “Ivo Tijardović”, Hrvatskog doma, 2. studenog od 20 sati.
Ulaznice možete nabaviti na ovoj poveznici.
Moja reakcija na članak je…
