Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije upozorilo je da se u Hrvatsku vratio orijentalni stršljen, zavičajna vrsta koja nije bila redovito bilježena u Hrvatskoj zadnjih šezdeset godina. Poput ostalih stršljena, ima važnu ekološku ulogu, hrani se drugim kukcima, uključujući i mnoge štetnike, te tako doprinosi prirodnoj ravnoteži ekosustava.
Za razliku od široko rasprostranjenog europskog stršljena (Vespa crabro), prirodna rasprostranjenost orijentalnog stršljena (Vespa orientalis) u Europi prilično je ograničena. To je jedina vrsta stršljena u europskoj fauni sa suptropsko-tropskim karakterom rasprostranjenosti te ujedno jedini predstavnik roda Vespa koji obitava i na afričkom kontinentu.
Prirodno područje rasprostranjenosti proteže se od Indije, Nepala i zapadne Kine na istoku, preko srednjeg Jadrana, južne Italije (uključujući Siciliju) i južnog Alžira na zapadu, do južnog Balkana na sjeveru i središnje Sahare na jugu. Prvi nalazi ove vrste u Hrvatskoj datiraju iz 1897. godine, no nakon 1963. više nije bila redovito zabilježena. Noviji nalazi potječu s otoka Krka (2010.), a ove godine zabilježena je kod Solina, u Kaštelima i Splitu te u Istri kod Novigrada.
Kako prepoznati orijentalnog stršljena?
Hrvatska obala predstavlja rub prirodnog područja rasprostranjenosti ove vrste, pa su povremene pojave u pojedinim godinama sasvim očekivane. Iako su temperature zraka i mora na Mediteranu posljednjih desetljeća porasle uslijed klimatskih promjena, zasad nema znanstvenih dokaza da one izravno utječu na širenje ove vrste duž Jadranske obale.
Orijentalni stršljen veličinom je sličan europskom, ali se lako razlikuje po boji zatka. Zadak orijentalnog stršljena pretežno je smeđ, osobito u bazalnom dijelu, s malo žutih prstenova, dok je kod europskog stršljena dominantno žut, s tamnom mrljom pri bazi. Vrh zatka kod vrste Vespa orientalis je narančast, nakon tamnog poprečnog prstena, dok je kod vrste Vespa crabro žut, bez tamne pruge. Obje vrste lako se razlikuju od invazivne strane vrste – azijskog stršljena (Vespa velutina) koji je većinski crno-smeđe boje, s vrlo malo žutog na zatku i svijetložutim nogama, dok je boja nogu kod dvije zavičajne vrste smeđa.
U prepoznavanju azijskog stršljena može vam pomoći brošura “Invazivni vs. domaći stršljeni” koju je izdao Institut za poljoprivredu i turizam. “Nalaze orijentalnog stršljena i ostalih zavičajnih vrsta možete dojaviti putem aplikacije iNaturalist, odakle će podaci automatski biti uvršteni u BioAtlas – Atlas bioraznolikosti Hrvatske. Nalaze azijskog stršljena i ostalih stranih te invazivnih stranih vrsta moguće je prijaviti putem aplikacije Invazivne vrste u Hrvatskoj”, poručuju iz Ministarstva.
Stručnjaci upozoravaju: ne dirajte gnijezda
Iako nije znanstveno dokazano da je otrovniji od drugih vrsta, osobe koje su alergične na ubode osa i pčela trebale bi pripaziti jer posljedice, pogotovo ako je uboda više, mogu biti kobne. Populacija orijentalnih stršljena već petnaestak godina živi oko Trst. Stručnjaci upozoravaju, ako naiđete na gnijezda nemojte biti heroj jer u većim gnijezdima može biti i do 1000 jedinki. Ako ih ne dirate, neće napadati.
Ubodi kod zdravih ljudi izazivaju lokalne reakcije, ali kod alergičnih na ubode pčela i osa, još ako su višestruki, mogu biti smrtonosni. Osoba može doživjeti anafilaktički šok praćen oteknućem dišnih putova, poteškoćama disanja, padom krvnog tlaka. To može završiti fatalno ako se medikamentno ne intervenira.
Kao i u slučaju ostalih potencijalno opasnih životinja i kod stršljena vrijede pravila – kloniti ih se i ne dirati ih.
