Bio je strah i trepet Beograda nakon Drugog svjetskog rata, a njegovo ime i danas mnogi spominju sa strepnjom — Miodrag Stole Trifunović, poznat i kao „srpski Jack Trbosjek”. Nadimak koji je dobio nije bio slučajan: uspoređivan je s jednim od najzloglasnijih serijskih ubojica iz Londona zbog brutalnosti, misterioznosti i brojnih žrtava. Trifunović je, prema nekim izvorima, i sam bio fasciniran Jackom, čitajući o njemu i moguće ga pokušavajući nadmašiti.
Trifunović je rođen u Nišu, u obitelji obilježenoj traumatičnim odnosima. Njegov otac, prema dostupnim izvorima, bio je alkoholičar koji je u obiteljsku kuću dovodio žene „sumnjivog morala“, prisiljavajući pritom suprugu da pjeva dok bi on s tim ženama imao spolne odnose. Upravo je u tom razdoblju djetinjstva stvorena patološka slika odnosa prema ženama i seksualnosti, koja je kasnije eskalirala u zločine.
Već u tinejdžerskoj dobi pojavljuju se prvi izljevi nasilja: s 15 godina silovao je dvanaestogodišnju djevojčicu u Merošini kraj Niša. Njegova majka, koja se u međuvremenu razvela, nakon ovog nemilog događaja odlučuje se sa sinom preseliti u Beograd gdje Stole započinje dvostruki život. Danju je radio na građevini, a noću napadao žene i parove u mračnim dijelovima grada.
Recitirao poeziju
Trifunovićev modus operandi bio je iznimno brutalan i promišljen. U večernjim satima pratio bi parove, osobito u parkovima na području Zvezdare u Beogradu. Muškarca bi najčešće onesvijestio udarcem metalnom šipkom, dok bi ženu silovao, a često i usmrtio.
Prvo je ubojstvo počinio 31. siječnja 1948. godine oko 21 sat. U službenoj zabilješci operativac zadužen za krvne delikte zapisao je: ‘Dana 1. veljače 1948. godine pronađeno je žensko tijelo u jednom od nedovršenih paviljona u Cvijićevoj ulici. Utvrdili smo da je riječ o ženi staroj oko 33 godine. Na tijelu je bilo podrapano donje rublje. Žrtva je najprije silovana, a zatim zadavljena, što jasno pokazuju tragovi na vratu. Po zgrčenim rukama i ozljedama na njima može se zaključiti da je između žrtve i ubojice došlo do očajničke borbe’.
Neki izvještaji navode da je prije zločina znao recitirati poeziju ili čitati odlomke iz djela Honoréa de Balzaca („Priče u negližeu”), čime je njegovim napadima pridavana gotovo ritualna dimenzija. U jednom je slučaju čak ukrao periku, brkove, lažnu bradu i kostime iz stana poznatog glumca Milivoja „Mavida” Popovića, kako bi se maskirao i zbunio policiju.
‘Fantom sa Zvezdare’
Točan broj žrtava nikada nije utvrđen. Dokumentirano je 14 žrtava, no spekulira se da je broj mogao dosegnuti 60 ili više, uključujući i muškarce i žene. U medijima je Trifunović često opisivan kao „najmasovniji serijski ubojica Balkana“, a svjedoci vremena slažu se da je bio iznimno inteligentan i brutalno učinkovit.
Osim ‘srpskog Jacka Trbosjeka’ još su ga nazivali i ‘Fantomom sa Zvezdare’, prema gradskoj četvrti Beograda gdje je najviše djelovao. Zločini su se odvijali noću, često bez svjedoka, a policija nije imala dovoljno informacija da utvrdi njegov identitet.
Trifunović na kraju nije uhićen zbog ubojstava, već zbog podmetanja požara u beogradskoj kafani „Zlatno burence“. Na spremniku benzina pronađeni su njegovi otisci prstiju. Istragom je potom povezan s nizom ranijih zločina.
Najjeziviji je bio njegov kraj. U zatvorskoj ćeliji počinio je samoubojstvo na krajnje brutalan način. Iščupao je dvije metalne šipke iz konstrukcije kreveta — jednu je omotao plahtom i zabio si u grlo, a drugom probio srce.
