Rijeka je uhvatila ritam, treća pobjeda u četiri posljednje utakmice idealna je najava za derbi na Maksimiru u subotu, u kojem prvak neće biti favorit, ali doći će u daleko boljem tonusu nego što je izgledalo prije samo pet dana. Pape s Rujevice Toni Fruk odigrao je još jednu utakmicu za gurmane, u stilu starih majstora zanata, njegov gol za 1:1 bio je briljantan i ključan, a kasniji potezi zaslužili ovacije s tribina, no s dva pogotka poseban pečat otisnuo je lisac Duje Čop. Kaznio je sve slabosti gostujuće obrane, pritom im škaricama zahvalio što su pred vratima ostali samo pasivni i nijemi auditorij. Pustio je brkove i totalno ih iznenadio, cinik bi rekao da ga nisu prepoznali. Slavonci, Slavonci, nije to Mrle ni Elio Pisak, to je Duje, taj zna s loptom.
Vrhunski hitac Fruka i dva mata Čopa potopila su goste s Drave koji su mogli daleko lošije proći od 4:2 jer Rijeka je imala još raspoloženih aktera, ali nedostajalo joj je preciznosti da natrpa mrežu Malenice s više od četiri komada. Rad Viktora Sancheza pomalo dolazi na naplatu, dečki sve bolje akceptiraju što od njih traži i to provode u djelo, u domaćoj ekipi nije bilo slabog mjesta, a pozornost je privukao i mladi Talijan Samuele Vignato, okretnošću i idejom.
Na Sanchezovu formaciju 3-3-3-1, u kojoj je imao samo jednog pravog veznjaka Petroviča i naglasak stavio na okomit i brz nogomet preko bokova, Simon Rožman odgovorio je sličnom strategijom 3-4-3 pa je utakmica bila otvorena i zanimljiva, ali je i išla na mlin Rijeke jer dio terena u kojem je domaća postava bila najmanje zastupljena – sredina – i Rožman je ispraznio startavši samo s Babecom i Mikolčićem. Iako su gosti poveli u takvom odnosu snaga nisu mogli duže izdržati jer Rijeka je kvalitetnija, sada već naviknutija na takve zahtjeve, a njegova ekipa labilna poput talijanskih vojnika. Rožmana klub dosad nije tjerao, no sezona juriša stranputicom. Lijevom stranom obrane padali su “slapovi Niagare” prema kaznenom prostoru, rezultatski su bili dokrajčeni već u 54. minuti kad je Devetak zabio četvrti pogodak za domaćina i jedino što mogu kazati je – dobro je i završilo!
Nakon tri mjeseca na apaurinu na Rujevici se opet pjevaju pobjedničke pjesme, za povratak u borbu za prvaka je vjerojatno kasno, ali za dobru sezonu definitivno nije. Posebice bi sjajno bilo kad bi prošla skupinu u Europi, za što šansa postoji. Jako nas zanima kako će Bijeli djelovati protiv Dinama koji je najjači baš u veznom redu. Sa Spartom i Osijekom uhvatili su zalet, to im sada puno znači, ali u subotu ne mora biti presudno. Jedno je sigurno, utakmica kao što je bila ova, s toliko šansi pa i pogodaka, nismo se od njih nagledali protekle sezone u kojoj su osvojili dvostruku krunu.
