Pravi šok su u završnici 11. kola SHNL-a doživjeli nogometaši Dinama u Vinkovcima. Vukovar ih je na “domaćem” terenu savladao rezultatom 1:0, pogotkom Jakova Puljića u 53. minuti. Moglo je završiti i s većom razlikom, no Dario Bel je odlučio poništiti pogodak Robina Gonzaleza u 45+1. minuti susreta, nakon što je faulirao Niku Galešića. No, s tom odlukom se ne slaže većina, što su i čitatelji pokazali u anketi Sportskih novosti.
No, dok svi pišu o debaklu Dinama, najgoroj predstavi Modrih pod palicom Marija Kovačevića i ostalim kritikama kluba s Maksimirske 128, u fokusu nisu heroji sinoćnjeg susreta. Malo se zna o novopečenim prvoligašima, a neki od njih imaju stvarno zanimljive nogometne i životne priče iza sebe.
Već je pet godina u Vukovaru, postao je prava legenda kluba, a svoju vjernost dokazao je tetoviranjem vodotornja na podlaktici lijeve ruke, kao i sebe u dresu posljednje momčadi prvenstva. Njegova vjernost se isplatila i doživio je s Vukovarom ulazak u najviši rang. Kružile su i priče da su za njega bili zainteresirani kijevski Dinamo i Trabzonspor, no unatoč njegovoj vrijednosti od 700 tisuća eura na Transfermarktu, Vukovarci su tražili točno milijun eura odštete. Ove sezone ima pet golova u 13 nastupa, od toga ih je četiri zabio u SHNL-u te jedan u Kupu protiv senjskog Nehaja. U Prvoj NL zabio je 17 golova i 13 asistencija u 94 nastupa.
– Iskreno, Robin Gonzalez bi meni bio u autobusu za Split nakon utakmice u Vinkovcima – kazao je Joško Jeličić o njegovoj igri nakon utakmice protiv Hajduka početkom mjeseca. Nije poznato iz kojeg je kluba došao, no svakako je napravio veliku promjenu u životu kad je napustio Kolumbiju i skrasio se u Vukovaru, a prema svemu sudeći, prilično se dobro udomaćio.
Jedan od najboljih pojedinaca u redovima domaćina bio je 32-godišnji stoper Mario Tadić, koji je odigrao izvanrednu utakmicu u obrani. Dinamo je tijekom većeg dijela susreta napadao, ali Tadić je 11 puta otklonio opasnost pred svojim golom i dobio osam od 11 duela, zasluživši ocjenu 7.6 – bolji od svih osim Dinamovog Ismaela Bennacera (7.8).
Tadićev životni i nogometni put prilično je neobičan. Nogometom je počeo u Mladosti iz Antina, a potom je nosio dres Cibalije, Zmaja iz Blata i austrijskog Weiza. U Vukovar je stigao 2020. godine, u razdoblju kada je klub još nastupao u trećem rangu hrvatskog nogometa, piše Slobodna Dalmacija.
Godinu kasnije, 2021., odlučio je privremeno prekinuti sportsku karijeru i pridružiti se Hrvatskoj vojsci, gdje je postao član 31. naraštaja ročnika. Obuku je prošao u vojarni 123. brigade Hrvatske vojske u Požegi, u sklopu Bojne za temeljnu vojnu obuku Središta za obuku pješaštva i oklopništva Zapovjedništva za obuku i doktrinu Hrvatske kopnene vojske.
Tijekom služenja ostvario je izvrsne rezultate i proglašen je najboljim ročnikom svoje generacije.
Na završnom vojničkom natjecanju, koje se sastojalo od 16 radnih točaka i predstavljalo provjeru znanja i vještina stečenih tijekom obuke, Tadić je pokazao iznimnu fizičku spremu, disciplinu i predanost. Kako je to izgledalo možete pogledati OVDJE.
Tadić se zatim oprostio od vojske i nastavio karijeru u Zrinskom Jurjevac, da bi se prošle godine vratio u Vukovar i pomogao klubu da izbori plasman u SuperSport HNL.
U tekućoj sezoni skupio je devet nastupa – sedam u prvenstvu i dva u Kupu – još uvijek bez pogotka. Prema podacima Transfermarkta, njegova tržišna vrijednost procijenjena je na 150 tisuća eura.
Rođeni 32- godišnji Vinkovčanin se nagledao različitih travnjaka, većinom u SHNL-u, no okušao je i svoju sreću van Lijepe naše. Logično, započeo je svoju karijeru u Cibaliji, gdje je prošao sve uzraste. Iz Lokomotive je otišao na posudbu u Inter Zaprešić, tamo se zadržao, a onda je prodan u Rijeku. S Kvarnera je otišao za 500 tisuća eura u poljsku Jagielloniju. Iz Poljske se preselio u Puškaš Akademiju za 200 tisuća eura manje, a ljetos se vratio domu svome i bez odštete je stigao u redove Vukovara. Ima i 16 nastupa za mlađe selekcije Vatrenih, no tamo je zabio samo dva pogotka. U svojoj ukupnoj karijeri ima čak 359 nastupa, 107 golova i 27 asistencija, što ne čudi s obzirom da se uvijek pronalazio na napadačkim pozicijama.
Iskusni Mario Tičinović (33) donio je u redove Vukovara potrebnu dozu rutine i stabilnosti. Bivši hajdukovac, koji je nogometni put brusio kroz Dansku i Belgiju, a zatim niz godina bio stožerni igrač mostarskog Zrinjskog s kojim je osvajao naslove, u svlačionicu je unio iskustvo igrača s više od 400 profesionalnih nastupa.
Na suprotnoj strani terena, po lijevom boku, siguran je bio Kerim Calhanoglu (23). Njegovo vam prezime možda zvuči poznato i to s razlogom. Naime, on je rođak slavnog Hakana Calhanoglua, veznjaka milanskog Intera. Mladi bek, koji je u Vukovar stigao prije nešto više od mjesec dana, iza sebe ima iskustvo iz uglednih njemačkih klubova poput Hoffenheima, Schalkea i Greuther Fürtha, a dres je nosio i u mlađim selekcijama Njemačke i Turske.
Donedavno je vodio Lokomotivu, koju je napustio prošle sezone iz razloga koje nije htio otkriti. U Lokomotivi je proveo nepune četiri godine, što ga čini jednim od najdugovječnijih trenera u povijesti SHNL-a. Postao je i sportski direktor u klubu s Kajzerice, no u toj ulozi se navodno nije vidio:
– Ne znam reći je li mi zafalio trenerski posao dok sam bio sportski direktor, ali znam da volim izazove. Vukovar je za mene novi izazov i novo iskustvo, svakako vjerujem u sebe, svoj stožer i klub. Izazovnost je glavni razlog zašto sam prihvatio poziv kluba.
Ne proživljava Čabraja baš najbolje trenutke u Vukovaru, kao što je to bilo na klupi Lokomotive, no čini se kako je zadovoljan svojom momčadi. Zamijenio je posrnulog Gordona Schildenfelda, a prva ligaška pobjeda mu je upravo ova protiv Dinama.
– Držimo priključak, imamo jednako bodova kao Osijek. Mogu biti zadovoljan prikazanom igrom, mislim da smo imali i veći broj udaraca prema golu nego Dinamo. Dinamo smo limitirali, ne znam jesu li ostvarili jednu pravu priliku – kazao je Čabraja o slavnoj pobjedi nad Dinamom.
