Postoje regate, i postoji ona – epsko putovanje od Malte, oko cijele Sicilije, i natrag. Stotine milja otvorenog mora, vulkanski otoci, podmukle struje i nepredvidivo vrijeme. Ove godine, naša posada na jedrilici “Buri”, u sklopu tečaja “An Epic Challenge Awaits: The Rolex Middle Sea Race”, krenula je na tu avanturu, nesvjesna da nas čeka tjedan dana koji će testirati i nas i brod do krajnjih granica.
Sve je počelo s dramom. Dok smo se u slavnoj Grand Harbour luci na Malti pripremali za start, pet minuta prije pucnja, shvatili smo da je glavno jedro zapelo u jarbolu. Nema van. Bez oklijevanja, član posade Tom poletio je na vrh jarbola. Startnu liniju prešli smo doslovno s čovjekom koji visi na vrhu jarbola – 15 m iznad palube, maše i fotografira konkurenciju, dok mi pod njim otvaramo genovu. Bio je to prizor za pamćenje i jasan znak – ovo neće biti obična regata!
Oluja, Odluka i Povratak
Prva noć donijela je nestabilno vrijeme, točno kako je brifing i najavio. Nakon vjetra srednje jačine i po tom bonace, početkom nedjelje zapuhao je snažan sjeveroistočnjak s preko 20 čvorova, dižući neugodno i strmo more. Naša članica posade, Beatrice, borila se s teškom morskom bolešću. Stanje joj se nije poboljšavalo.
Suočili smo se s najtežom odlukom: nastaviti utrku ili pomoći kolegici. Kontaktirali smo Race Control. Pravila su jasna: stajanje znači odustajanje od utrke, ali pošto se radilo o hitnom medicinskom razlogu, dobili smo dozvolu da privremeno pauziramo utrku i da se, nakon što zbrinemo Beatrice, možemo ponovno priključiti na istom mjestu. U 15:20 sati, “Buri” se vezao u Sirakuzi. Naša utrka je bila “na čekanju”.
Nakon što smo zbrinuli Beatrice, ostatak posade u tišini je spremio brod i nered koji je nastao prošle noći. Tri i pol sata kasnije, u 18:44, ponovno smo isplovili iz luke, natrag u iste četverometarske valove. Utrka je službeno nastavljena, a naša borba s morem i vjetrom tek je počinjala.
Vrhunci Odiseje: Od Savršenstva do Puknuća
Svaka duga regata ima svoje ključne trenutke. Naši su bili kao iz filma:
IGRA PRIJESTOLJA: MESSINA POD SPINAKEROM
Nakon noći plutanja i jutarnjeg (golog) kupanja, kod Messine se dogodila čista jedriličarska magija. Točno u 9 ujutro, kad se plimna struja okrenula u našu korist, zapuhao je savršeni južni vjetar. Digli smo spinaker, lako pretekli “Blue Horizon” — trkaći brod od 47 stopa — i doslovno projurili kroz cijeli Messinski tjesnac – taj “zloglasni” koridor pun trajekata i tegljača. S vjetrom od 15 čvorova i strujom od 1.5 čvor koja nas je gurala, bio je to savršeni tajming i prolaz za anale.
POZDRAV VULKANA: VATROMET NA STROMBOLIJU
Plovidba uz prekrasne Eolske vulkanske otoke bila je nagrada za osjetila, no doček koji nam je priredio Stromboli bio je jedinstven. Prolazili smo pored aktivnog vulkana u samu zoru, a on nas je pozdravio malom, ali impresivnom erupcijom – vatrometom lave i dima samo za nas.
BORBA S ČELIKOM: DRAMA SA SARTIJOM
Kako su dani prolazili, oprema je počela pokazivati umor. Na jutarnjoj gvardiji primijetio sam puknutu nit na donjoj desnoj sartiji (D1). Sljedećeg dana s ranog jutra, pukle su još tri niti. Znali smo da smo u problemu; jarbol je bio ugrožen. Krenuli smo u akciju spašavanja: otpustili smo nateg, oslobodili opterećenje i improvizirali sigurnosnu potporu od Dyneeme. Plovili smo sa srcem u petama, nadajući se da izdrži.
FINIŠ U ZORU: DUEL ZA ČAST
Iako smo veći i brži brod “Blue Horizon” prestigli još kod Messine i zadnjih 400 milja nas nisu uspjeli ponovo proći, u zadnjoj etapi od Lampeduse opasno su nam se približili. U 1 ujutro, nakon provlaćenja u kanalu između Comina i Malte uz vjetru koji je umirao, za zadnji sprint do cilja oboje smo digli spinakere. Bio je to pravi “match race” u mraku. Okrenuli smo zadnju bovu doslovno njima “ispred nosa” i u napetoj borbi na zadnjim daškovima vjetra, uspjeli ne samo obraniti poziciju već i povećati prednost. U 4:15 ujutro prešli smo liniju cilja, pobjedonosno završivši ovu epsku avanturu.
Oprema Koja Čini Razliku
Prevaliti 782 milje (koliko smo na kraju odjedrili) zahtijeva ne samo vještu posadu, već i opremu u koju se možete pouzdati. Upravo na toj ključnoj, posljednjoj etapi od Lampeduse, gdje smo jurili prema Malti na jakom sjeverozapadnjaku, do punog izražaja došla je i naša nova genova.
To jedro osigurali su nam partneri iz Premium Yacht Insurance, koji su prepoznali naš projekt.
Genova se pokazala apsolutno fantastičnom, dajući nam potrebnu brzinu i stabilnost. Na kraju krajeva, upravo je ta brzina bila ključna za naš ukupan plasman i, što je posadi bilo najvažnije, činjenicu da smo usprkos svim nedaćama stigli na Maltu na vrijeme za dodjelu nagrada. Naše korigirano vrijeme jedrenja je na kraju bilo 6 dana, 13 sati i 45 minuta – samo 1 dan 4 sata i 12 minuta iza najbržeg broda po ORC i ukupnog pobjednika regate, broda “Balthasar”.
U subotu u podne, nakon samo par sati sna, okupili smo se na svečanoj ceremoniji. Iscrpljeni, ali ponosni. Šampanjac, zagrljaji i osjećaj da smo pobijedili more, tehničke kvarove i sami sebe. Bila je to avantura koju ćemo pamtiti cijeli život. A sada, nakon zasluženog odmora, “Buri” okreće pramac natrag prema domu, prema Puli. Već se kuhaju novi planovi i novi izazovi, a u zraku visi neizgovoreno pitanje – vidimo li se ovdje i iduće godine? Svakako!
Robert Šarić (skiper jedrilice ‘Buri’ i instruktor iz Veruda Sailing School)
