Negdje lani, u proljeće, kada je Dinamov PR besmisleno slao još besmislenije demantije, Fabio Cannavaro gubio je svlačionicu. Ne pola nje, kako je nerezonski stajalo u naslovu, sigurno ne niti promjenom jelovnika i tajmingom objeda, već idejama, vizijama, smjerom.
– Ako si napravio dvije smjene (Jakirović, Bjelica), onda si trebao i treću. U takvom trenutku, jedna više ili manje, ne radi razliku, pogotovo jer svime daješ do znanja da si izgubljen, pa onda barem daj sve od sebe da se izvučeš. Neovisno o cijeni ili dojmu izvana.
Ta rečenica adresirana je od ljudi sa strane, uvelike involviranih u proces Dinama, onoga časa kada je klub preuzeo Zvonimir Boban. I s tom se tvrdnjom bilo lako složiti. Klub je funkcionirao kao opći rašomon, gdje su svi imali nešto reći, ali nitko nije imao, hm, hrabrosti stati pred aršin i preuzeti odgovornost. Kaos? Malo je reći… Dolaskom Bobana, priča je dobila strukturu. Zna se tko odlučuje, a još bitnije – tko odgovara.
Obje stavke Boban je prihvatio ulaskom u klub. Rezonirao je svoju snagu imena, karizme, znanja, i odluka, prelomio je i bez oklijevanja krenuo. Više puta rekao je: “Ako ne ide, ja ću odgovarati, i s tim nemam problema, dapače.” A osnovna ideja bila je: Mario Kovačević kao ideolog novog Dinama.
– Frajer je bio prvak sedam puta u nižim ligama, hej, to u HR-nogometu, ako mene pitaš, doista vrijedi malo više. Stalno borba, ali rad, princip, red, uređenost, smisao, igra konačno – u jednom neslužbenom razgovoru otkrio mi je Boban svoju odluku tko će prezentirati na terenu neki novi, narodni Dinamo.
Skepsu, koja je postojala, dakle, razbijao je u trenu. Odluka čvrsta kao kamen. Odluka iza koje je stao. I – stoji i dalje. Doista je u kontrapunktu situacija u kojoj se, eto, sada našao: tri pobjede u derbijima, i to u gostima, tri utakmice bez poraza u Europskoj ligi, a onda s druge strane tri poraza, u utakmicama u kojima Dinamo, budimo realni, s razlogom očekuje bodove: Gorica, Lokomotiva, a sada i Vukovar. Bodovi koji mijenjaju percepciju. Da je, naime, nešto izgubio kontra Osijeka, Rijeke i Hajduka, progledali bi mu kroz prste, “samo” da je dobio dvoboje koje – treba (mora) dobiti… I to tri u deset kola. Puno je, zaista je.
– Dobar rad i “klik” s igračima, a to sam imao sa svim ekipama. Ništa bez njih – kazao je ljetos u svom razotkrivanju kolegi Hrnčiću iz 24sata.
Ta misao, eto, danas svijetli. Nema dileme, što potvrđuju i informacije iznutra, Boban i Dinamo idu dalje s Kovačevićem, koji se također ne “lomi”, što je u ovome času i logična postavka: ako vjeruješ u proces, u kojem uvijek dolazi do greške, ključno je ono kako na nju reagiraš. Smjena bi bila vatrogasno rješenje, ali i svojevrsno priznanje “poraza”.
Kovačevićev nastavak, pak, jasno govori da se od ideje ne odustaje. Tu, dakle, dolazimo do poante s početka teksta: lani se, realno, nije vjerovalo u Jakirovića, Bjelica je bio solomunsko rješenje, a Cannavaro pokus u koji nitko nije vjerovao. Nova se vlast lomila, a oni koji su gurali svoje agende, redovito nisu stali ispred njih. Sada, pak, Boban svjesno stoji ispred Kovačevića. Što pokazuje vjeru u proces.
Kada je bio uz Paola Maldinija dio Milanova sportskog sektora, već na pripremama, niti mjesec dana nakon dolaska novog trenera, donio je odluku kako Giampaolo ipak nije taj, a smjenu je odgodio Maldini, držeći se klupskog statusa. Giampaolo je kasnije smijenjen, nakon sedmog kola, te je bio doveden Stefano Pioli koji je velikanu sljedeće sezone donio naslov.
Boban, u prijevodu, očito nema problema s kratkim rezovima, što znači da i dalje smatra kako je Kovačević pravi tip za Dinamo. I da posljednje utakmice nisu ogledalo. Bez obzira na niz (laičkih) nelogičnosti koje se vuku izborom igrača i rotacijom. A i formacijom. Slikovito, rekao bi jedan igrački velikan u ponedjeljak navečer: Ne možeš izvaditi meso iz frizera i očekivati da će odmah biti na sobnoj temperaturi.
Preneseno, pitanje je ipak sljedeće: vjeruje li svlačionica Mariju Kovačeviću kao što vjeruje Zvonimir Boban? Prema svemu – da, ali konačni odgovor stiže već u subotu, s Rijekom na Maksimiru. S jasnom ambicijom: razigrati momčad, proigrati te – pobijediti.
