Hajduk se u Vinkovcima protiv Cibalije provukao kroz ušicu jedanaesteraca, splitska momčad se nekako plasirala u četvrtfinale, ali svejedno razočarala je veći dio svojih navijača. Oni najzagriženiji imaju svoju logiku, nije im stalo kako je to bilo, jedino bitno je da su njihovi ljubimci prošli.
No, taj plasman, bez obzira na to što je zaslužen (71 posto posjed lopte, znatno više udaraca prema vratima), ipak je bacio sjenu na mogućnosti igračkog kadra, iznevjerena su očekivanja, pa i realne prognoze, jer se vjerovalo u paradnu igru Garcijine momčadi.
I to poglavito jer je urugvajski trener protiv Cibalije uveo šest svježih igrača, premda mu se može postaviti pitanje što znači Anthony Kalik u napadu, koja je to sada finta. Kako je susret odmicao bez obzira na znatno bolji posjed lopte moglo se uočiti kako je momčad Hajduka razvučena, kako ne djeluje kompaktno, osjećao se manjak energije, s previše koračanja, a manje trčanja, a da se o konstrukciji igre uopće ne govori, posebno tijekom posljednjih pola sata, dakle produžetaka.
Momčad Hajduka se zadnji put tako provukla s ruleta jedanaesteraca protiv Lokomotive u Zagrebu u polufinalu, 13. ožujka 2018., poslije 1:1, bilo je 4:2 s bijele točke i plasman u finale (Dinamo 0:1, baš u Vinkovcima). Zaista, da se dogodila eliminacija Garcijine škvadre bio bi to teški udarac kredibilitetu „bijelih“, koji su posljednjim rezultatima i igrama oduševili svoje navijače, a vjerojatno zabrinuli one Dinama.
Ajde, s ovim plasmanom ostali su „bijeli“ u igri za trofej, što je jedina pozitivna nota. Ipak, činjenica da su igrali 120 minuta, plus nešto nadoknade vremena mogla bi ostaviti traga na sljedećoj stanici u Koprivnici…
I za kraj, jedna primjedba na račun načina izvedbe jedanaesterca od strane Ikera Almene. Lijepo je to kako je Krovinović nastojao utješiti zlosretnog egzekutora, ali više se „panenke“, čak i realizirane, pogotovo one promašene, ne opraštaju čak ni Marku Livaji.
