Jučer smo se spustili do rive u Starom Gradu kako bismo provjerili cijene cvijeća. Tradicionalno, dan Svih svetih i Dan mrtvih su, uz Valentinovo, zaokruženi crvenim markerom na kalendaru svakog cvjećara. A u dobu u kojem sve veći broj ljudi pet puta okrene svaki cent, cvjećari se još više oslanjaju na to da će tradicija, barem nekoliko puta godišnje, natjerati ljude da zastanu i za promjenu kupe ruže ili krizanteme, umjesto da ih samo mirišu.
Kada smo prije mjesec dana kupovali buket za gošću u cvjećarnici u Starom Gradu, vlasnica nam je rekla da mora izvoditi čarolije kako bi i dalje uspijevala sačuvati profit. Požalila se da se cvijeće većinom kupuje za ovakve blagdane, vjenčanja i sprovode, rijetko spontano. U sjećanje nam se urezala rečenica: “U današnje vrijeme cvijeće je luksuz.”
Pa smo nadili tu misao na udicu i spustili je pred Saru Stančić i Slavka koji su prodavali cvijeće na pazaru u Paizu. Pitali smo ih o cijenama i prodaji cvijeća…
“Sve je poskupjelo. Puno. Krizanteme su po četiri eura, buketi po devet, pitari šesnaest, male košarice osamnaest, a velike trideset pet eura”, kaže prodavačica cvijeća, dodajući kako su unatoč solidnoj prodaji ponudu znatno smanjili. “Puno smo manje donijeli nego svih ovih godina jer je nabava strašno poskupjela, i onda ti to vuče jedno drugo.”
Najbrže su, kaže, planule košarice. “Svi se žale da je skupo, ali kupuju. Običaji su običaji. Moraju kupiti, mislim, ne moraju, ali to je tradicija.” Iako su cijene više, prodaje ima, no manje nego prije. Sara je istaknula da je tako i kod drugih cvjećara, da su svi donijeli manje cvijeća nego prijašnjih godina je su očekivali manji interes.
Pokušali smo fotografirati Saru, koja je vješto izbjegla objektiv i pred kamerom ostavila samo Slavka, koji je odobrio objavu fotografije jer je cvijeće u prvom planu. Zahvalili smo Slavku i Sari te se pomakli pet metara sjeverno…
Tamo je gospođa stajala s nešto cvijeća. Pitali smo je tko kupuje, kako ide prodaja i žale li se ljudi.
“Kupci su većinom stariji, to su oni koji i inače dolaze svake godine”, kaže Tanja Lušić, prodavačica cvijeća, dodajući da se sve dobro prodalo. “Vidite da nije puno cvijeća ostalo. Znači, prodalo se.”
Ističe da su ljudi uglavnom prihvatili nove cijene. “Sve je poskupjelo u nabavi, pa su svi već upućeni i svjesni da to više nije kao prije. Solidno je bilo, ne možemo se žaliti.”
Zanimljivo je, a to su istaknule i Tanja i Sara, da obično stariji ljudi kupuju cvijeće, dok se mlađi ne obaziru toliko na Dan mrtvih i Sve svete. Tu se onda pokazuje novi paradoks – oni s najmanje novca najviše troše na nešto što se s pravom može opisati kao luksuz. Eto što je tradicija…
