Ova usporedba Hrvatske i Švedske mogla bi utjerati strah u kosti svim Hrvatima

Europski odmak od ključne problematike programiran po svim ključnim parametrima te javno, politički i ideološki promoviran bez kriterija i posljedičnih negativnosti, uvjetno rečeno progresivnim modernizmom nasuprot svemu tradicijskom, pa i nužnom, dolazi na naplatu u najdrastičnijoj formi – demografskoj destrukcijskoj s pokazateljima i trendovima koji ugrožavaju društvenu, prostornu, gospodarsku, političku i inu uređenost, razvijenost i sigurnost.

Javni su izražaji o takvoj egzaktno dokazanoj neumitnosti nepoželjnost koja se diskvalificira ideološkom limitiranošću, svjetonazorskom zatvorenošću, političkom pripadnošću i najčešće novinskom najamnošću, jer ustrojeni modernizam ne prihvaća znanstvenu dokazanost, negativnu posljedičnu uvjetovanost, a ponajmanje projekcijsku predvidivost.

Prema takvom modelu djelovanja standardi nametnutog modernizma poput su neupitnih dogmi o kojima nema rasprave, a kad i postoje smislene, egzaktno dokazive i po puno osnova nužne, u pravilu ih se nastoji atribuirati najamništvom u ustajalu retrogradnost. Zato se demografska problematika i nastoji sužavati do nebitnosti, a pogotovo se nastoji njezine destrukcijske učinke amortizirati do razine očekivanosti, neumitnosti, složene nerješivosti, posljedične razvijenosti i naravno programiranosti apsolutnih sloboda i prava kao da društvene obaveze prema drugima, onima koji dolaze i izvjesnoj budućnosti ne postoje. Prirodne se znanosti u tako postavljenom okviru praktički i ne spominju niti se ljudska populacija vrednuje kao najvažniji potencijal i čimbenik svakog društva i prostora.

Konačni rezultat

Rješavanje je demografskih negativnosti i njihovih posljedičnih destrukcijskih uvjetovanosti u zatvorenom ideološkom krugu promišljanja, djelovanja i izvršnog postupanja podignuto prema složenosti na najveću moguću razinu, prema kojoj su čak i letovi prema nepoznatim galaktikama, razbijanje atoma, formiranje robotskih misli i slični znanstveni i spoznajni iskoraci neusporediva jednostavnost. Politička pak programska predizborna usmjeravanja i ustrajna postizborna najavljivanja nikad ne negiraju objektivnu važnost demografske problematike, ali u pravilu na tome sve staje jer je nemoguće priznati izvršni otklon od postupanja, stručno-znanstvenog traženja i objektivno nužnog izvršnog djelovanja. Pritom čak ni poučci nemaju značenje, a još manje opća uvjeravanja kako je demografsko pitanje ključno, temeljno i strateško pitanje opstanka hrvatske države i hrvatskog naroda.

Postoji golema prijetnja i kočnica razvoja Hrvatske: Odvija se u sjeni i ljudi ju zanemaruju

Politički sljedbenici i pripadnici neovisno o pozicijskoj razini postavljenosti u pravilu izgovaraju i ponavljaju uvijek iste opravdavajuće fraze izvršnog, sad već višegodišnjeg strateškog nečinjenja, iako formalno ministarstvo i državni ured odnosne problematike u Hrvatskoj djeluju 8 godina s brojnim postavljenim kadrom. Stručno-znanstvena profiliranost pri kadrovskom postavljanju daleko je od stvarne upućenosti u demografske zakonitosti i uvjetovanosti, ali je zato njihova javna eksplikacija u pravilu politički standardna, ponavljačka i uvijek na tragu ostavljanja dojma unutar političke pripadnosti. Zatvoreni krug dojmljivosti proširen je istoimenim vijećem pa je cijeli sustav djelovao usporeno, mlako i bez toliko potrebnih znanstvenih izazova s kojima se izlazi pred stranačku, izvršnu i ukupnu javnost bez posebnih političkih kompromisa jer na kraju uvijek odlučuje politički vrh.

Konačni je rezultat nakon 8 godina ili potkraj drugog mandata predočenje Strategije demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2023., strategije koja u novim izvršnim okolnostima ne bi trebala biti osnova izvršnog postupanja ponajprije zbog svoje prevladavajuće političke sadržajnosti. Vrijedi isto u jednakom smislu i za vijećnike i za ukupne sudionike dosadašnjeg usporenog djelovanja po pitanjima demografske problematike.

Događa se drugima

Važnost iste dokazuje se izvršnim znanjima, sposobnostima, odlučivanjima i jasnim vjerovanjima u mogućnosti provođenja, dok je sve ostalo dosadašnje u nastavku samo vremensko produžavanje mogućeg korištenja fraza poput “događa se i drugima”, “takva su vremena”, “složeno je”, “činimo sve što je moguće” i sličnih.

Kako se i u kojoj formi događa i drugima, moguće je usporediti sa Švedskom, zemljom velike uređenosti, razvijenosti, sigurnosti, primjerenosti i zemljom koja danas ima gotovo tri puta više ukupnog stalnog stanovništva od Hrvatske. Švedski poučak trebao bi biti signifikantan za Hrvatsku i jasna potvrda kakve su razlike i mogućnosti u zemljama u kojima se eto događa isto. Zamislite zemlju u kojoj se događa isto u kojoj se prvi put od 1749. godine pojavljuje prirodni pad stanovništva, ne negativni prirodni prirast kakvi su učestali neupućeni autorski navodi ili pak službeni Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Negativni prirodni rast naime logički ne postoji jer rast može biti samo pozitivan, dok se negativni predznak može pripisivati samo prirodnom padu. Slično vrijedi i za pojam prirodna depopulacija koji vrijedi samo u zatvorenim populacijama bez migracija, a upravo način korištenja osnovne demografske terminologije ukazuje na razliku u poznavanju problematike između stvarnog znanja i spoznaje i politički profiliranog.

Hrvatska bi uskoro mogla postati brisani prostor: O ovom problemu se premalo govori

Događa se i Švedskoj od jučer ili danas sve ono što se u Hrvatskoj s tri puta manje stanovnika događa već gotovo 35 godina uz politička previranja i programska najavljivanja namjere stalnog odgovornog postupanja u kojima su “velika postignuća” politička imaginacija. “Švedska pred ogromnom demografskom promjenom. To nije viđeno od 1749. Studija pod naslovom ‘Buduće stanovništvo Švedske 2024. – 2070.’ bavi se demografskim scenarijima za sljedećih pola stoljeća, posebice prirodnim kretanjem švedske populacije i migracijama. I prognoze nisu nimalo optimistične, uostalom kao i za gotovo svaku zemlju Europske unije, uključujući Hrvatsku. U sljedećim godinama Švedsku čeka ono što Hrvatsku muči još od 1991. godine – negativni prirodni prirast – pokazuje nedavna studija švedskog Zavoda za statistiku (SCB). Pred Švedskom su cijela desetljeća tijekom kojih će broj umrlih kontinuirano biti veći od broja rođenih, što se nije dogodilo od 1749. godine, otkako postoje demografske statistike…”

Mršavi plus

“… Nakon što je u posljednjih desetljeće i pol bilježila komotan višak (najmanje 20.000) rođenih u odnosu na umrle, stanje se 2022. počelo drastično mijenjati i već 2025. godine u Švedskoj će umrijeti koja stotina više ljudi nego što će ih se roditi. Uz kratkotrajni uzlet u mršavi plus oko 2045. godine, negativan prirodni prirast potrajat će sljedećih 50 godina” (S. Mufić, Index.hr, 18. 7. 2024.). Već 2025. godine u Švedskoj će umrijeti koja stotina više ljudi nego što će ih se roditi i to su ozbiljne najave koje zabrinutost podižu u svekolikoj javnosti, dok je u Hrvatskoj prirodni pad konstanta od 1998. godine i ukupni demografski gubitak samo prirodnim putem do danas nevjerojatnih 333.849 osoba.

1. Par stotina ljudi kao što je najava u Švedskoj do 2025. godine, Hrvatska prirodnim putem gubi u samo nekoliko dana (prosječni je dnevni gubitak nakon 2019. godine do danas 62, a mjesečni 1890 osoba).
2. Hrvatska je već samo nakon parlamentarnih izbora ove godine u 94 dana izgubila prirodnim putem 5828 osoba.
3. Razmjerno s brojem stanovnika s ovakvim hrvatskim trendom to je kao da je Švedska prirodnim putem izgubila nakon 1998. godine 1.001.547 stanovnika.
4. Nakon 2021. godine gubici su stanovništva prirodnim putem do danas 79.035 osoba.
5. Negativnu vanjsku migracijsku bilancu Hrvatske nakon 1998. godine uz ovakvu silinu prirodnog nestanka nije potrebno ni spominjati niti uspoređivati sa Švedskom jer svatko razuman može shvatiti težinu problema.
6. Hrvatskoj je političkoj, znanstvenoj i ukupnoj javnoj sceni konačno potreban povratak u stvarnost i primarnu i najvažniju stabilnost.
7. Stabilnost koja se ne izriče ni u jednoj prilici iako je demografska stabilnost osnova svih ostalih: “Vujčić u intervjuu: Ključna je financijska stabilnost” (Dnevno. hr, 19. 7. 2024.).

Nužnost zajedništva

Političkih vizija nikad ne nedostaje, pa ni u ovim vremenima kad je konačno prevladala politička volja izvršnog djelovanja u novim izvršnim okolnostima, samo što je nužnost zajedništva veća nego ikad u hrvatskoj povijesti, a nužnost otklona od ustaljenih političkih pozicijskih poučavanja i kadrovskih oslanjanja i zbrinjavanja po modelu pripadništva ključna pretpostavka izvršnih odlučivanja po strateškim znanstvenim osnovama. Vitalna i stabilna Hrvatska primarno se zasniva na ljudskoj populaciji i njezinoj brojnosti, njezinu sastavu i svim njezinim odnosima u okruženju pa je svima valjda jasno kako se to ne postiže tehničkim rješavanjima, već samo najvažnijim poticajnim modelima u koje se moraju konačno usmjeriti rješenja, ma koliko, kako u političkom opravdavanju kažu, sustav nije spreman. Poticajni porezni sustav, investicijski, razvojni nivelacijski, decentralizacijski i ostali slični sustavi, trebaju se za vitalnu Hrvatsku primarno usmjeravati prema neosporno najvažnijoj problematici današnje Hrvatske – demografskoj.

“Vitalna Hrvatska. Povećanje studentske satnice – s 5,25 na 7,81 €. Svako dijete u Hrvatskoj imat će zajamčeno mjesto u vrtiću. Rad u jednoj smjeni u svim školama (“Uložit ćemo još dvije milijarde eura u predškolsku i školsku infrastrukturu”).

Udvostručenje jednokratne novčane potpore (državne) za novorođeno dijete (na 720 €). Majkama godina dana mirovinskog staža za svako rođeno dijete (za snižavanje dobne granice i izračun mirovine” (Izborni program “Za sve izazove”: Uspješna, vitalna, pravedna, održiva i suverena Hrvatska – 5 stupova HDZ-ove vizije za iduće 4 godine!, 28. 3. 2024.). Politička volja, zajedništvo i slijed programskih najava postaju primarnost iznad svih dosadašnjih političkih navođenja.