Ubio pet osoba u Zagorju: ‘Puknuo’ je kad su mu to njegovom ocu napravili

U srcu Hrvatskog zagorja, gdje mirne brežuljke krase kuće i vinogradi, prije nekoliko desetljeća odjekivale su pucnjevi i širio se strah. Ime Vinka Pintarića postalo je sinonim za zločin i odmetništvo, ali i za neobičnu vrstu poštovanja među lokalnim stanovništvom. Njegova priča, isprepletena nasiljem, bjegovima i mitovima, ostavila je dubok trag u povijesti Hrvatske. U našem feljtonu prisjećamo se ovog zločinca…

Vinko Pintarić rođen je 3. travnja 1941. godine u Zrinskom Topolovcu, malom naselju u Hrvatskom zagorju. Njegovo djetinjstvo obilježeno je traumatičnim događajem – njegov otac Ilija, bivši partizan, brutalno je pretučen i pogubljen od strane partizanskih snaga koje su ga optužile za suradnju s ustašama. Ova tragedija duboko je utisnula osjećaj nepravde u mladog Vinka, što će kasnije oblikovati njegov svjetonazor i ponašanje.

Nakon toga, njegova majka se ponovno udala, a očuh je bio nasilnik i alkoholičar koji je često zlostavljao Vinka. Odrasla je u okruženju koje nije pružalo ljubav ni sigurnost, što je dodatno oblikovalo njegov karakter.

‘Uspon’ odmetnika

Pintarić je svoju kriminalnu karijeru započeo krađama i manjim zločinima, ali ubrzo je počeo činiti ozbiljnija kaznena djela. Njegovo prvo ubojstvo dogodilo se 26. travnja 1973. godine, kada je, nakon svađe s susjedom, ubio njega i ranio njegovog stanara. Nakon toga, pobjegao je i skrivio se 18 dana prije nego što se predao policiji. Iako je bio smješten u psihijatrijsku bolnicu, uspio je pobjeći i ponovno se vratiti na slobodu.

Njegovo ponašanje postajalo je sve nasilnije i nepredvidljivije. Pintarić je bio poznat po svojoj osvetoljubivosti, ubijao je ljude koje je smatrao prijetnjom ili koje je optuživao za izdaju. Tako je, primjerice, ubio Božu Habeka 2. kolovoza 1990. godine samo zato što ga je pitao traži li nekog.

Pintarić je bio izuzetno vješt u izbjegavanju policije. Nakon što je pobjegao iz zatvora 1982. godine, ponovno je počinio niz zločina. Policija je organizirala brojne potjere, ali Pintarić je uvijek uspijevao umaknuti. Jednom prilikom, nakon što su ga pratili psi tragači, policija je izgubila trag kod jednog potočića, a sljedeći dan su shvatili da je Pintarić cijelu noć ležao u potoku, samo mu je glava virila.

Bijeg i lov na odmetnika

Njegova sposobnost skrivanja i snalažljivost u prirodi učinili su ga gotovo neuhvatljivim. Mnogi su ga smatrali modernim hajdukom, a neki su mu čak odavali počast nazivajući ga “Zagorskim Čarugom”, prema poznatom narodnom odmetniku Jovi Stanisavljeviću Čarugi.

Pintarićev teror trajao je do svibnja 1991. godine. Tijekom tih godina, ubio je petero ljudi, ranio nekoliko osoba, uključujući i dvojicu policajaca, te krao i provaljivao. Akcija “Prsten”, koja je trajala 11 mjeseci, bila je posvećena njegovom hvatanju. Na kraju, 25. svibnja 1991. godine, tijekom opsade njegove kuće u Velikom Trgovišću, Pintarić je ubijen hicem u glavu.

Njegovo tijelo pokopano je na zatvorskom groblju u Lepoglavi, bez oznake, što simbolizira njegovu nepopustljivost i neukrotivost.

Mit o Pintariću

Iako je bio zločinac, Pintarić je među nekim ljudima stekao status narodnog heroja. Njegovo ponašanje prema ženama, mržnja prema pedofilima i silovateljima, te njegova borba protiv nepravde, pridonijeli su njegovoj popularnosti. Mnogi su ga smatrali borcem protiv korupcije i nepravde, a njegovi postupci su često bili predmet rasprava i divljenja.

Danas, gotovo 30 godina nakon njegove smrti, ime Vinka Pintarića i dalje izaziva kontroverze. Za jedne je bio okrutni zločinac, za druge borac protiv nepravde. Njegova priča ostaje duboko ukorijenjena u kolektivnoj svijesti Zagoraca i cijele Hrvatske.

Vinko Pintarić bio je kompleksna figura, odmetnik, zločinac, ali i simbol borbe protiv nepravde za neke. Njegova priča podsjeća nas na to kako društvo može oblikovati pojedinca, ali i kako pojedinac može oblikovati društvo. Iako je njegovo ime povezano s nasiljem i strahom, ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Hrvatske.