Trener Rijeke, Victor Sanchez, kudikamo je temperamentnije proživio maksimirski derbi od svog kolege na plavoj klupi, Marija Kovačevića. Iako je uvodnih nekoliko minuta mirno sjedio na klupi, Sanchez se “zagrijavao” kako je utakmica odmicala i u prvom je poluvremenu nerijetko iskazivao nezadovoljstvo nekim potezima svojih igrača. Dvaput je tako “na red” pozvao Ndockyta, koji nije odrađivao neke zadaće kako je bilo dogovoreno, pokušavao je “probuditi” svoju momčad, koja praktički u prvom poluvremenu nije ni došla u Maksimir.
U poluvremenu je Sanchez u svlačionici ostavio neprimjetnoga Thaqija i uveo je živahnoga Vigneta, da bi odmah nakon pogotka napravio još dvije izmjene, umjesto Čopa i Ndockya ušli su Adu–Adjei i Gojak. Očito je Sanchez “nanjušio krv”, osjetio je da je Dinamo tada bio “na konopcima” i želio je unijeti novu energiju i svježinu. No, nije dobio ono što je želio i tražio…
S druge, pak, strane, Dinamov je trener mirno odstajao prvih 45 minuta, zadovoljan izgledom svoje momčadi i ostvarenim vodstvom. Bila je primjetna nervoza kod Kovačevića nakon Rijekina izjednačenja, očekivalo se da će odmah poslije primljenoga pogotka napraviti neke izmjene, poglavito stoga jer je bilo nekoliko ozbiljnih kandidata za selidbu na klupu.
Međutim, Dinamov trener nije tada reagirao i čekao je s uvođenjem novih igrača još 15-ak minuta, do 76. minute, kad su Kulenović, Perez–Vinlöf i Villar ušli umjesto Belje, Gode i Ljubičića. Malo su toga donijeli ulaskom u igru i pri samome kraju Hoxha je spektakularnim zgoditkom vratio mir u Maksimir. Spomenimo da su obojica trenera smirivala svoje igrače u incidentnoj, 78. minuti, a kad su se igrači razdvojili, Sanchez je nastavio raspravljati sa sucem Pajačem i bio je kažnjen žutim kartonom.
