Bolje da propadne selo, nego običaj, drže se toga desetljećima, neki će reći stoljećima u Rašćanima, ispod moćnog Biokova, na zapadu Vrgorske krajine. Kad padne mrak na Svi Sveta, svi putevi vode prema crkvi sv. Mihovila Arkanđela najstarijoj u ovom kraju, drugi će reći i najljepšoj koja je sazidana davne 1599.godine. Zapali se vatra ispred crkve i krene se brecati(zvoniti) u Mrtvu noć, padalo, grmilo, puvalo… tako se stoljećima ispraćaju Svi Sveti i ulazi u Dušni dan.
Skupi se cijelo selo, nekad je to bilo veliko i moćno mjesto koji je poslije Drugog svjetskog rata brojilo 1428 stanovnika koji su živjeli u 25 zaselaka. No, nažalost, zbog velikog iseljavanja i slabog nataliteta danas je palo na 100-ak duša. Međutim, tijekom Svih svetih brojna rašćanska dijaspora koja živi u Makarskoj i Splitu, dolazi obići grobove svojih najmilijih, a neki od njih ostanu navečer brecati, mijenjaju se za konopom svako 15 minuta do pola ure, jer je zvono veliko ili kako kažu u ovom selu-“muško” i teško.
Bez obzira na to 88-godišnji Marijan Lendić, otac poginulog hrvatskog branitelja Ivana Lendića uhvatio se konopa i “odradio svoju dionicu”, kao i njegova vršnjakinja 88-godišnja Ivanka Nuić, kako noć bude odmicala, mlađi će preuzimati glavnu ulogu, uz vatru i priču kao njihovi djedovi i pradjedovi.
Prastari je to običaj koji u ovom trenutku puno otkriva, jer ako nema tko zvoniti u Mrtvoj noći, selo se gasi ili umire, a ta slika se već javlja, nažalost u nekim naseljima Vrgorske krajine koji njeguju isti običaj. Zato, se Rašćanci, stari i mladi, domicilni i iseljeni trude svim snagama da održe običaj, a tako i selo.
