Na najnovijoj listi sankcioniranih ruskih kompanija koju je objavio ured američkog ministarstva financija za kontrolu strane imovine (OFAC), zadužen za pripremu i provođenje sankcija, našla su se dva ruska energetska giganta – Rosnjeft i Lukoil, koji benzinske crpke ima i u Hrvatskoj. Sankcije koje su Amerikanci uveli nakon Britanaca prisilile su Lukoil na radikalan potez – prodaju imovine izvan Rusije. “Počeli smo razmatrati ponude potencijalnih kupaca”, priopćili su iz Lukoilova sjedišta u Moskvi, čime su otklonjene sve dvojbe o budućnosti te kompanije na europskom, a onda i na hrvatskom tržištu. U Europi inače Lukoil, osim na matičnom, posluje i na njemačkom, poljskom, nizozemskom i bugarskom tržištu. Prisutni su i na tržištu Moldavije, Bjelorusije, Austrije, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.
Obje velesile na sankcije su se odlučile kako bi ruskim vlastima srezale prihode od proizvodnje i prodaje sirove nafte i naftnih derivata, koji služe za financiranje ruskih oružanih snaga. “Kako bi se ograničio protok sredstava u Kremlj, Ujedinjeno Kraljevstvo objavilo je da će zabraniti uvoz naftnih derivata koji se prerađuju u trećim zemljama od sirove nafte ruskog podrijetla”, poručila je britanska vlade koja je Ruse odlučila rigorozno kazniti pa je na njihovu popisu sankcioniranih u tom jednom paketu završilo 27 tvrtki i pojedinaca. Američki OFAC, pak, osim Lukoila i Rosnjefta, na listu je nedavno dodao i Gazpromnjeft te Naftnu industriju Srbije. Amerikanci su dvama ruskim naftnim gigantima, Lukoilu i Rosnjeftu, sankcije uveli zbog veza sa štetnim ruskim inozemnim aktivnostima, zbog čega zahtijevaju i zamrzavanje njihove imovine izvan Rusije, što uključuje i Hrvatsku. Nedvojbeno je da su se u Lukoilu na rasprodaju odlučili i zbog američkog zahtjeva za prekidom poslovanja s dvjema ruskim tvrtkama izvan matične zemlje prijeteći da bi u suprotnom SAD mogao sankcionirati i one koji s njima posluju, što bi i u Hrvatskoj izazvalo probleme.
Baš kao u Hrvatskoj Lukoil je u većini zemalja na čijem je tržištu prisutan razvio vlastitu maloprodajnu mrežu benzinskih crpki s tim da u Njemačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj posjeduju rafinerije i skladišta naftnih derivata, a u Austriji proizvodnju i distribuciju maziva. Nakon ruske invazije na Ukrajinu Nijemci su ionako već posegnuli za uvođenjem prisilne uprave u svojoj podružnici Lukoila. Pošto je Hrvatska u EU za očekivati je da će se ova ruska kompanija povući iz naše zemlje pa za sada pod upitnikom ostaju tek Srbija i Moldavija koje nisu članice Unije.
Velik problem
Već je sada na globalnoj i domaćoj razini vidljivo kako bi ova situacija mogla utjecati na cijene nafte na svjetskim tržištima. O eventualnom rastu cijena nafte i situaciji koja se na tržištu odvija s Lukoilom upite smo poslali i Vladi, i resornom Ministarstvu gospodarstva, no njihov osvrt na ovu situaciju nismo dobili. Međutim, upućeni svjedoče da na novonastalu situaciju nitko nije ravnodušan. Kako bi i bio kada je rast cijena nafte uslijedio odmah nakon sankcija zbog kojih i energetski stručnjaci strahuju od neizbježnog poskupljenja goriva. Rosnjeft inače proizvodi gotovo polovicu ukupne ruske nafte, što je oko šest posto svjetske proizvodnje.
Cijena brent sirove nafta koja se crpi u Sjevernom moru porasla je za 3,40 dolara (5,4 posto), zadržavši se na 65,99 dolara po barelu. U isto vrijeme američka West Texas Intermediate nafta porasla je za 5,6 posto, odnosno za 3,29 dolara, što znači da sada stoji 61,79 dolara po barelu. Taj rast ujedno je i najveći dnevni postotni porast za oba tipa sirove nafte još od sredine lipnja. Manji izvoz ruske nafte rezultira smanjenjem ukupne ponude na globalnom tržištu, što prema osnovnim zakonima ponude i potražnje vodi prema rastu globalnih cijena nafte.
Dio energetskih stručnjaka nada se da će poskupljenje biti kratkoročno, ali nitko to sa sigurnošću ne može reći, za preciznije procjene oslanjat će se na svakodnevno praćenje te situacije. Spas bi mogla donijeti nafta iz drugih izvora, odnosno iz Iraka, Irana i Nigerije. Međutim, postoji još nešto što se rijetko spominje, a moglo bi biti posljedica izrečenih sankcija. Naime, ako se nafta iz bušotina prestane crpiti, bušotine se kvare pa će, sve i da se sankcije zaustave, trebati dosta vremena da se one vrate u pogon, što bi se također moglo odraziti na tržište.
Uvukla se nervoza
O situaciji koju sa sobom nose Trumpove mjere ovih se dana raspisao i kolumnist Reutersa Ron Bousso, koji je upozorio da će učinkovitost te mjere ovisiti o spremnosti američkog predsjednika da uvede sekundarne sankcije i riskira skok cijena nafte. Prema mišljenu Reutersova kolumnista, važne će biti reakcije Kine, Indije i Turske, koje su glavni kupci ruske nafte. “Rusija je veliki igrač na globalnom tržištu nafte i ako američke sankcije potraju dulje te ako postignu željeni efekt, cijene će na svjetskim tržištima porasti uz previranja, što Trump vjerojatno želi izbjeći”, zaključuje Bousso.
Za Reuters je nekoliko izvora iz trgovačkih krugova potvrdilo da su državne naftne kompanije u Kini već zaustavile kupnju ruske nafte, a indijske rafinerije najavljuju značajno smanjenje uvoza kako bi se uskladile s američkim mjerama. Moskva će se dakle nedvojbeno suočiti s pritiskom na prihode od nafte, a vodeći globalni uvoznici morat će se okrenuti drugim izvorima pa se čini da je rast cijena neizbježan. Kako će se sve to odraziti na naftno tržište u našoj maloj zemlji, teško je pretpostaviti.
Službenih komentara iz hrvatskog Lukoila ni na ovu britansko-američku blokadu ni na odluku iz Moskve zasad nema. No, upućeni u tematiku tvrde da se i među hrvatsku upravu i među ovdašnje djelatnike uvukla nervoza. Lukoil je na našem tržištu treći maloprodajni lanac u ovoj branši. Posluju s 44 benzinske postaje, a ispred njih se nalaze samo Ina i Petrol. Upućeni kažu kako bi Lukoil na hrvatskom tržištu trebao spasiti umirovljeni general Ivanu Čermak, koji bi mogao preuzeti njihove benzinske crpke i stvoriti Crodux tri. U energetskim krugovima smatra se da samo Čermak ima dovoljno novca, znanja i interesa za takav biznis, a i njegove su veze s Rusijom dosta duboke. Novca možda ne manjka ni drugim hrvatskim tajkunima, ali je Čermaku ova branša najsrodnija.
Mudro poslovanje
Inače je na službenim stranicama Lukoila Croatia navedeno da pripadaju globalnoj grupaciji Lukoil. Hrvatski Lukoil predstavlja se kao dioničarsko društvo koje je u našoj zemlji registrirano još 2007. Na čelu kompanije je Ryupin Denis, porijeklom iz ruskog Perma. Uz to što je Denis prvi čovjek Lukoila Croatia, on ujedno obnaša i dužnost generalnog direktora Balkanske regionalne organizacije Lukoil, koju uz Hrvatsku čine i tvrtke na području Srbije, Makedonije i Crne Gore. U našoj zemlji Lukoil zapošljava oko 400 djelatnika, a matična kompanija društva švicarski je LITASCO SA sa sjedištem u Ženevi.
Nedavno se Lukoil pojavio i kao sponzor Hajduka pa se splitski nogometni klub morao ograđivati od veza sa sponzorima iz Rusije. Na službenim internetskim stranicama korporacije Lukoil, čije je sjedište u Moskvi, stoji da je samo ime LITASCO skraćenica za Lukoilovu kompaniju za međunarodnu trgovinu – Lukoil International Trading and Supply Company, koja za središnjicu u Moskvi obavlja sve poslove vezane uz opskrbu i trgovinu izvan granica Rusije od 2000. godine. LITASCO grupa ima svoje podružnice u nekoliko zemalja, ali je u svakom slučaju Lukoil Croatia povezan s matičnom tvrtkom u Rusiji premda u svojoj mreži zapošljava hrvatske djelatnike. Istini za volju, za razliku od Rosnjefta, Lukoil nije državna, nego kompanija u vlasništvu privatnih investitora, zbog čega su dosad i uspijevali izbjeći sankcije EU-a.
Još u ožujku 2022. Lukoilov odbor direktora priopćio je da su duboko zabrinuti zbog tragičnih događaja u Ukrajini te su zatražili da se što brže zaustavi oružani sukob. Slične stavove ponovili su i nedavno u Politicu, a ne treba zaboraviti da je nedugo nakon tih izrečenih stavova pod nerazjašnjenim okolnostima jedan od vodećih ljudi te kompanije, Ravil Maganov, pao s prozora bolnice u Moskvi.
Milanovićevi ljudi
Ipak, ne treba zaboraviti ni da je osnivač Lukoila Vagit Alekperov od ruskog predsjednika Putina dobio orden za zasluge. Amerikancima je vjerojatno sporno to što Lukoil iz svojih nemalih prihoda plaća poreze državi Rusiji, koja vodi rat u Ukrajini, o čemu je također pisao Politico, koji je ujedno ustvrdio da se kompanija pod sankcijama EU-a nije našla zbog dobrog lobiranja i mudrog poslovanja. Da bi Čermaku preuzimanje Lukoila moglo biti dobra i unosna investicija, pokazuju i brojke jer Lukoil bilježi značajan rast prihoda, za više od 80 milijuna eura, pa oni sada iznose 339 milijuna eura.
Spekulira se da bi, osim na hrvatskom, Čermak bio spreman preuzeti i Lukoil na austrijskom tržištu, čineći time veliku uslugu tom ruskom naftnom divu. U kontekstu Lukoilova poslovanja na hrvatskom tržištu treba spomenuti i kupnju zagrebačke tvrtke Europa Mil, koja je uslijedila nakon njihova ulaska na hrvatsko tržište. Ta je akvizicija uključivala i devet benzinskih postaja na području Zagreba i Splita. Tada je Lukoil preuzeo pet lokacija za gradnju novih benzinskih postaja, kao i vrlo značajan željeznički terminal za pretovar nafte u Vukovaru.
Čermak se pak u javnom prostoru spominjao kada se kao savjetnik u njegovoj tvrtki zaposlio donedavni predsjednik zagrebačke Gradske skupštine i kum predsjednika Zorana Milanovića Joško Klisović, koji je pod pritiskom medija objašnjavao kako misli da će se izuzeti iz glasanja o planu uređenja Slobodne carinske zone Jankomir koji Čermaku omogućuje gradnju nebodera. “To je projekt koji smatram dobrim i korisnim za Zagreb, a puno je tu bilo natezanja s bivšom upravom. Konačno te stvari dolaze na svoje mjesto i nevjerojatno je da je potrebno toliko godina da gradska uprava jednom investitoru omogući da odradi svoj posao”, govorio je Klisović, koji nije jedini SDP-ovac zbrinut u Čermakovu poslovnom carstvu.
Foto: Panorama Opatije.. Goran Sebelic / CROPIX
Ruski utjecaj
Nije tajna da je karijeru ondje dugo gradio i bivši ministar obrane Ante Kotromanović, koji također pripada najužem Milanovićevu krugu. Umirovljeni general javnost je zaintrigirao i prije nekoliko godina, kada je od ruskih vlasnika za 12,5 milijuna eura kupio vilu Lenac, jednu od najljepših na Opatijskoj rivijeri. U hrvatskim se medijima Čermak u posljednje vrijeme možda i nije puno spominjao, ali se zato spominjao u medijskom prostoru susjedne Slovenije u vezi s potencijalnom tužbom za naknadu štete protiv bivše predsjednice Uprave Petrola Nade Drobne Popović i bivšeg člana Uprave Matije Bitenca zbog štete 11,5 milijuna eura koja je Petrolu nanesena pri preuzimanju hrvatskog Croduxa.
Slovenski novinari tvrdili su da je Petrol pretrpio višemilijunsku štetu zbog najma skladišnog prostora u Zadru, za što su odgovornom smatrali bivšu upravu. Poznato je da je Petrol 2021. od Čermaka kupio Crodux te da su na deset godina u Zadru od Čermakove tvrtke Delta terminali unajmili skladište, i to baš kada je Petrolom upravljala menadžerica Drobne Popović, koja je iznenada s mjesta šefice kompanije otišla u studenome 2023.
Krajem svibnja ove godine raspuštena je pak kompletna uprava tvrtke Delta-Oil International pa je ondje jedinim direktorom imenovan dotadašnji predsjednik Uprave Igor Crnobrnja. Iz Uprave su istupili i Borna Čermak Marinković, Hrvoje Čermak i Gordana Kronja. Vlasnik Ivan Čermak i umirovljeni američki diplomat William Dale Montgomery tom su odlukom prestali obnašati dužnost prokurista. Ta tvrtka ima dozvolu HERA-e za trgovinu na veliko biogorivom, a svojedobno su dobili i dozvolu za veletrgovinu naftnim derivatima.
Osobni interes
Lani je u Delta-Oilu bilo 12 zaposlenih. Ukupni prihodi iznosili su im 150.750 eura, što je smanjenje od oko 99,67 posto u odnosu na prethodnu godinu. Lani su iskazali neto gubitak od 1,56 milijuna eura. Oni koji Čermaka poznaju kažu kako se u posljednje vrijeme trudi držati podalje od medija, ali ne uspijeva, što zbog svojih poslova, a što zbog veza s predsjednikom Milanovićem, kojega je s Čermakom spojio zajednički prijatelj Kotromanović.
U međuvremenu je Milanovićev i Čermakov odnos prerastao u prijateljski. Jedno vrijeme spekuliralo se da je predsjednik, dok se bavio poduzetništvom, preko svoje tvrtke EuroAlba surađivao s Čermakom, ali te spekulacije nikada nisu potvrđene. I mediji u BiH svojedobno su povezivali hrvatskog predsjednika i umirovljenoga generala pa se tvrdilo da je Crodux bez njihova znanja uz odobrenje vlada obiju država i uz Milanovićevu pomoć ispod Save koja razgraničava Hrvatsku i BiH postavio plinovodne cijevi od oko 450 metara na temelju sporazuma dviju vlada.
Mediji u BiH smatrali su da postoji mogućnost da Milanović u tome ima osobni interes, ali to nikada nije potvrđeno, baš kao što nikada nisu potvrđeni napisi tamošnjih medija koji su, progovarajući o Milanovićevoj bliskosti s Miloradom Dodikom, spominjali Čermakove poslovne veze i ruski utjecaj na balkanskim prostorima.
