Države zapadnog Balkana, ako brzo djeluju i uvedu vlastite cijene ugljika za proizvodnju električne energije, mogle bi ublažiti učinak Mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljika (CBAM) i prikupiti do 4,2 milijarde eura godišnje za financiranje održive energetske tranzicije., prenose Nezavisne
Kako navodi izvješće organizacije CEE Bankwatch Network, jedne od najvećih mreža ekoloških nevladinih organizacija u središnjoj i istočnoj Europi sa sjedištem u Pragu, vlade regije ozbiljno kasne s pripremama.
„CBAM u potpunosti stupa na snagu 1. siječnja 2026. godine. Međutim, nedostatak pripreme vlada zapadnog Balkana povećava rizik od katastrofalne i nepravedne energetske tranzicije. U okviru CBAM-a, uvoznici određene robe u EU, uključujući električnu energiju, iz zemalja izvan bloka, morat će platiti emisije ugljikova dioksida povezane s proizvodnjom takve robe u zemlji izvoznici. To će uvoz u EU iz zemalja s visokim udjelom ugljena, nafte i plina učiniti znatno skupljim nego do sada. Uvoznici električne energije iz EU sa zapadnog Balkana – Italija, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka – morat će pronaći druge dobavljače ili se suočiti s visokim troškovima CBAM-a. Uvoz električne energije u EU vjerojatno će preko noći pasti, smanjujući prihode elektroprivreda na zapadnom Balkanu. Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Makedonija neće same plaćati naknade za CBAM, ali će biti pogođene padom prihoda od izvoza električne energije, kao i dijelom Srbija“, stoji u izvješću.
Dodaje se da je do sada Europska unija posredno pomagala u održavanju vrlo zagađenih termoelektrana na ugljen u regiji.
„Ako se izvoz električne energije nastavi na dosadašnjoj razini, godišnji prihod EU samo od CBAM-a mogao bi doseći gotovo 965 milijuna eura. Da su vlade zemalja zapadnog Balkana ranije počele s pripremama za CBAM, umjesto da dopuste EU-u da ostvaruje prihod od izvoza električne energije, mogle su ostvariti prihod za vlastitu energetsku tranziciju uvođenjem nacionalnih sustava određivanja cijena ugljika. Ipak, uvođenjem domaćih mehanizama određivanja cijena ugljika, zemlje bi još uvijek mogle ublažiti učinke CBAM-a i ostvariti značajne prihode za ulaganje u pravednu i održivu energetsku tranziciju“, zaključuje se u izvješću CEE Bankwatch Networka.
Postavlja se pitanje znači li to da bi cijene ugljena u Bosni i Hercegovini već sljedeće godine mogle naglo porasti kako bi elektroprivrede nadoknadile gubitke zbog mogućeg pada izvoza električne energije.
Nihad Harbaš, stručnjak za energetiku, za Nezavisne novine kaže kako se već godinama vodi polemika o utjecaju CBAM regulative na elektroenergetski sektor, a s približavanjem 2026. godine ta tema postaje sve važnija.
„Bosna i Hercegovina više od 70 posto svog izvoza ostvaruje prema zemljama Europske unije. Uz dodatni porez (CBAM u ovom kontekstu) na električnu energiju, cijene po kojima se ona uvozi u EU iz BiH porasle bi za europske uvoznike, što znači da bi se Unija okrenula drugim prodavačima koji nude zelenu energiju – ili bi izvoznici iz BiH morali sniziti cijene struje, ako je uopće bude za izvoz“, objašnjava Harbaš.
Prema njegovim riječima, to bi izravno utjecalo na ukupan izvoz električne energije iz BiH, smanjilo kapacitete i vjerojatno dio izvoza preusmjerilo prema Srbiji i Crnoj Gori, ali bi ukupan obujam trgovine sigurno opao.
„Uz manji izvoz dolazi nepovoljnija situacija u međudržavnim razmjenama, što može značiti samo skuplju električnu energiju za građane BiH. Zaključak je da ne smijemo čekati razvoj događaja niti se oslanjati na moguće odgode ili izuzeća, nego se trebamo djelomično zaštititi uvođenjem domaćeg sustava oporezivanja emisija, većih kapaciteta obnovljivih izvora energije i drugih mehanizama“, zaključio je Harbaš.
