Nemile scene u Splitu, kada je skupina muškaraca prekinula događaja organiziran povodom dana srpske kulture u tom gradu, ne prestaju biti tema u Hrvatskoj niti dan poslije.
Prekinuti su tako dani srpske kulture u gradu podno Marjana prije nego što su i službeno počeli.
Na snimkama koje su objavljene na društvenim mrežama vidi se kako jedan od mladića daje instrukcije sudinicima događaja uz riječi: “Neće te nitko dirati, neće te nitko, slobodno, gospođo”, čuje se na snimkama uz obrazloženje da će sve biti uredu ako se sudionici mirno krenu razilaziti.
Kako dolazi do nasilja
Povjesničar Hrvoje Klasić u komentaru za portal Dnevno podsjeća kako krajnje fizičko nasilje prema nekoj skupini nikada ne dolazi preko noći.
“Odavno upozoravam da zlo i nasilje nikada ne dođu preko noći u onom svom krajnjem obliku fizičkog nasilja, uništenja ili čega god. To možemo vidjeti iz puno primjera iz prošlosti. Uvijek krene sa nekakvim govorom mržnje, pa se preraste u sitne čarke na ulici, a onda dođe do obilježavanja, getoiziranja ljudi, da bi na kraju došlo i do fizičkog nasilja”, kazao je on u komentaru za Dnevno.
Dodaje kako se problem godinama gura pod tepih.
“Već godinama upozoravam da se takav scenarij odvija upravo u Hrvatskoj. Imamo već čitav niz godina izvakavanja ustaškog pozdrava “za Dom spremni”, što na utakmicama i na stadionima, što po javnim prostorima. I pokušavaju to, i političari i društvo generalno relativizirati i umanjiti. Izmišljati da se radi o nekakvom starom hrvatskom pozdravu, potpune laži i besmislice. I kada je nastao, i kada se je počeo koristiti u devedesetima pa i danas, to je jedino i isključivo ustaški pozdrav”, rekao je Klasić.
Po njegovom mišljenju, to se ne može okarakterizirati kao neki folklor ili ‘zabranjeno voće’.
“Onda smo mogli čuti od ljudi, opet i po stadionima i ulicama, da hodaju i izvikuju “mi smo ustaše”, imali smo to nedavno, čak i ovi koji su sudjelovali u ovome što se u Splitu dogodilo su vjerojatno ranije uzvikivali “mi smo Ustaše”. I tu se govorilo da je nešto drugo u pitanju, ili da je to možda samo nekakav folklor, navijački ili nekako zabranjeno voće, pa je onda to zanimljivo mladima”, ističe.
Spomenuo je i jednu od razlika između Srbije i Hrvatske koja, nakon ovog događaja sinoć, više ne postoji.
“Pa smo i preko toga prešli da više nitko nikad nije postavio pitanje je li netko uhićen zbog toga, gdje su ti ljudi koji su izvikivali da su ustaše. I evo ga, dakle, moram priznati da se sramim i da mi je žao jer sam nedavno u Beogradu govorio da je jedna od razlika između Srbije i Hrvatske ta, u nizu razlika u kojoj smo stvarno napredovali daleko više ispred Srbije, da je jedna od razlika ta što u Srbiji postoje grupe maskiranih ljudi koji idu po različitim događajima, poput tribina, poput nekih skupova i tamo pokušavaju nasiljem provesti svoju volju, napadaju neistomišljenike…”, kazao nam je Klasić.
Primjerena kazna
Nije dovoljno, smatra povjesničar, ovakvo što okarakterizirati kao nedopustivo. Upitan hoće li ovo utjecati na odnose između službenog Zagreba i Beograda, kaže:
“Rekao sam toga mi u Hrvatskoj nemamo. E pa sad imamo. Sad imamo i vidjeli smo tu sramotu koja se dogodila u Splitu, ali ponovit ću ono što uvijek ponavljam: Sramota je nebitna riječ u ovome svemu. Možemo se sramiti zbog ovoga ili onoga. Međutim, ovome ne treba pristupiti na način kako čujemo od Plenkovića i mnogih drugih da je to nedopustivo”, mišljenja je Klasić.
Podsjetio je i kako su navijački izgredi tretirani za vrijeme Margaret Thatcher u Britaniji.
“To nije nedopustivo ukoliko se ne kazni. Samo ako dođe do pravilne sankcije ovakvih događaje na nogometnim utakmicama, na sportskim događajima, na koncertima, po ulicama. Ako ne dođe do pravilnog kažnjavanja na način kako su kažnjavani navijači u Velikoj Britaniji, odnosno u Engleskoj, sedamdesetih i osamdesetih godina zbog huliganizma. Kako su kažnjavani oni koji su izvikivali ustaške parole kod Bleiburga posljednjih desetak godina”, govori on.
Povijesni udžbenici, smatra, nisu bili dovoljni da bi se jasno znalo što je što iz (bliže) povijesti.
“Kada se dogodi pravilno kažnjavanje, onda se stvari počinu sređivati. Nitko me ne može uvidjeti u suprotno. Imali smo mi u udžbenicima povijesti da ustaše nisu nikakvi patrioti, da “za dom spremni” nije stari hrvatski pozdrav, da Jasenovac jest koncentracijski logor”, decidiran je Klasić.
Ako neće milom – hoće silom, stava je Klasić.
“Govorilo se u medijima, pa imamo i dalje ljude koji tako misle. I sad kreće, ako nije išlo milom, sad treba silom, u smislu državnim sredstvima, treba kazniti ove ljude oštro koji su ovo napravili. I zbog njih, i zbog svih onih budućih”. dodao je.
Sutra to, zaključuje Klasić, može biti bilo koja društvena skupina.
“Jer ako dopustimo da se preko ovoga samo pređe, onda je doista sve moguće. Danas su to Srbi, sutra će to biti homoseksualci, preksutra ljevičari, antifašisti, ateisti, ovi ili oni žene koje žele pobačaj i slično”, podvukao je hrvatski povjesničar u izjavi za portal Dnevno.
