Srebrni Vatreni iz Rusije, danas 33-godišnji Filip Bradarić, igrao je za Dinamovog sljedećeg suparnika Celtu pola sezone 2020. godine. Imao je veliku utakmicu protiv Reala na Santiago Bernabeu (2:2), a onda ga je presjekao Covid i bitno utjecao što se kratko zadržao u Vigu. Iako mu je bilo izvrsno.
– Utakmica protiv Reala u Madridu bila mi je jedna od prvih za Celtu, pamtim je kao svoju najbolju, odličnu, izvrsno sam se osjećao i trkački i igrački, a igrao sam protiv Luke Modrića i najjačeg veznog reda Kraljeva – prisjetio se Bradarić, kojeg smo nazvali povodom dvoboja Europske lige Dinamo – Celta u četvrtak na Maksimiru.
Za ponos Viga će kazati:
– To je sjajan klub, u njemu vlada obiteljska atmosfera. Kad sam došao, Iago Aspas me zagrlio i rekao: “Što god ti treba tu sam, nemaš se čega bojati”. Jednako su nastupili i Rafinha, Denis Suarez… Prošao sam mnoge klubove, ali nigdje nisam naišao na takvu srdačnost. U Celti je i dalje skaut Milorad Ratković, koji je puno napravio da dođem tamo, kao i team-menadžer Vladimir Gudelj.
Ratković i Gudelj rodom su iz BiH, dobar su dio igračke karijere proveli u Celti.
– Celta i Vigo u jako su mi lijepom sjećanju, kao klub i grad. Žao mi je što nisam mogao ostati duže, ali bio sam na posudbi iz Cagliarija koji je previše tražio, a zbog Covida imali su financijskih problema. Na kraju sam otišao u Saudijsku Arabiju. Klub je uređen, stabilan, normalan, zdrav…
Rast Celte i izlazak u Europu dobrim dijelom vidi u radu trenera Claudija Giraldeza, koji je preuzeo prvu ekipu u ožujku 2024. godine.
– Klub nije imao rezultate kakve su željeli, ali sve se promijenilo kad je smijenjen Rafael Benitez, a stigao mladi Giraldez, koji je vodio mlađe klupske kategorije. S njim su napravili pun pogodak, imaju dosta talentiranih igrača.
Formacija u kojoj obično djeluju je 3-4-3, najjača imena su iskusni centarfor Iglesias, krilo Zaragoza na posudbi iz Bayerna, bivši igrači Barcelone Moriba, Mingueza, Jutgla i prekaljeni defenzivac Marcos Alonso. Osim, dakako, Iaga Aspasa, koji je sada u prvenstvu češće džoker s klupe jer u La Ligi je igrao u devet utakmica, a startao u četiri, dok je u Europskoj ligi započeo sva tri ogleda, pa ga možemo očekivati u prvoj postavi i na Maksimiru. On je sinonim za Celtu novijeg doba ljudima izvan Španjolske, u njoj se afirmirao, pa nakon Liverpoola i Seville igra već deset godina u komadu. Izabran je u momčad sezone La Lige 2024./25.
– Žele se podignuti kroz svoje mlade igrače te na tome graditi budućnost. Najveća prednost i snaga im je što je u momčadi i dalje Iago Aspas. Ne treba biti na terenu, a svi znamo kakav je na terenu, no nevjerojatno je koliko pomaže drugima te diže ekipu i pojedince.
Što očekujete od dvoboja Dinama i Celte?
– Ne mogu prognozirati pobjednika. Dinamo dobro igra u Europi, ali u prvenstvu je kao neka druga ekipa, djeluje toplo-hladno, a Celta je u kvalitetnom nizu od četiri uzastopne pobjede. Nije poražena više od mjesec dana. Celta će se doći nadigravati, međutim i Dinamo će ići na gol više, neće se u Maksimiru braniti. Bit će uzbudljiva utakmica s dosta pogodaka. Celta želi zabijati, igra otvoreno, a Dinamo je pokazao protiv Fenerbahčea i u drugim europskim susretima da se ne miri unaprijed s neodlučenim rezultatom.
Kakve su ambicije Celte u Europi?
– Velike. Jako im je bitna. Vidjelo se da im nedostaje, puno su o tome govorili, htjeli su to mjesto u Europskoj ligi. Na kraju protekle sezone nekoliko tisuća navijača došlo je na gostovanje kod Getafea gdje su ga izborili, to također pokazuje da im je Europa jako bitna. Celta želi otići u Europi do kraja.
Nakon lošeg ulaska u španjolsko prvenstvo, gdje je dugo bila bez pobjede, uhvatila je ritam, popratila ju je i sreća.
– Celta ima veću kvalitetu nego što je to izgledalo po prvim rezultatima u sezoni – uvjeren je Bradarić.
On je završio igračku karijeru i bacio se u trenerske vode. Pohađa za UEFA C licencu. Javio nam se točno između predavanja.
– Odlučio sam krenuti u to, nekad su bivši igrači imali prednost, sada više nemaju, moraju na Akademiji startati od nule, ali tako mi je bilo i u igračkoj karijeri. Malo-pomalo. Korak po korak – zaključio je Bradarić, koji je od liga Petice igrao u Italiji i Španjolskoj.
Iz karijere pamti puno toga, ali činjenica da je bio akter u Rusiji, gdje je Hrvatska igrala finale, veća je do svega. Za Vatrene je skupio šest nastupa.
– Ništa se s time ne može mjeriti. To će ostati upisano u povijesti Hrvatske, pitanje je hoće li se ikad ponoviti. To je najveće što čovjek može doživjeti. Iako je bilo i drugih velikih trenutaka u mojoj karijeri, u Hrvatskoj i inozemstvu… Zadovoljan sam onim što sam postigao. Medalju negdje čuva žena, ne znam gdje. Sakrila ju je, ali u sigurnim je rukama – sa smiješkom će reći Bradarić.
