Nadzemna nuklearna testiranja su u kasnijoj fazi hladnoratovskog natjecanja iz prošloga stoljeća većinom bila zamijenjena onim podzemnim – manje štetnim po ljudski okoliš i atmosferu s obzirom kako se radijacija ne oslobađa neposredno u prirodu i Zemljin omotač. Izostajala bi tada, naravno, i čuvena “nuklearna gljiva” – kao svojevrsni simbol ljudske samodestrukcije. Ali samodestrukcija time nigdje nije iščezla. Štoviše!
Ruska izvršena modernizacija svog ukupnog nuklearnog arsenala proteklih godina vjerojatno je i najveća prednost te zemlje nad glavnim nuklearnim suparnicima – prije svega SAD-om, koji priznaje zastarjelost svojih nuklearnih efektiva (što naravno ne znači kako oni i dalje nisu ubojiti, ali kao i sve drugo – i rakete i bombe imaju svoj rok trajanja). Kada k tome dodamo i najnovija izvršena testiranja čitavog spektra najsuvremenijih nosača nuklearnog oružja od strane ruskih oružanih snaga ta razlika postaje još vidljivija.
Stoga nikoga posebno ne iznenađuje nedavna najava američkog predsjednika Donalda Trumpa (motivirana upravo navedenim ruskim testiranjima) o ponovnom pokretanju američkog testiranja nuklearnog oružja. Ne nosača istog (što Rusi vrše bez montiranih nuklearnih bojevih glava), već upravo testiranja nuklearnog punjenja koje dovodi do pomalo zaboravljenih ali ipak dobro poznatih slika iz doba Hladnog rata – do pojave golemih „nuklearnih gljiva“ ukoliko se radi o nadzemnim testiranjima (iako je Trump ubrzo ipak reterirao te najavio testiranje samo stare američke nuklearne rakete Minuteman III, a usput napomenuo kako ne isključuje ni podzemna nuklearna testiranja. Ovi bi pak otvorilo „Pandorinu kutiju“ istih i od strane SAD-u suparničkih sila).
Nadzemna su testiranja u kasnijoj fazi hladnoratovskog natjecanja iz prošloga stoljeća većinom bila zamijenjena onim podzemnim. Manje štetnim po ljudski okoliš i atmosferu s obzirom kako se radijacija ne oslobađa neposredno u prirodu i Zemljin omotač. Izostajala bi tada, naravno, i spomenuta golema “nuklearna gljiva” – kao svojevrsni simbol ljudske samodestrukcije. Ali samodestrukcija time nigdje nije iščezla. Štoviše!
Iz gore navedenog nije teško zaključiti kako se dvije vojne velesile ubrzano pripremaju za novu utrku u naoružanju, u koju će – nedvojbeno – uključiti kako svoje satelite tako i ostatak svijeta koji će započeti trend biti primoran pratiti onoliko koliko u tome bude imao mogućnosti. Ali vratimo se mi ipak glavnoj temi.
Ako dvjema jedinim nuklearnim velesilama, koje su taj status zadržale još od spomenutog hladnog rata (SAD i Rusija kao nasljednica Sovjetskog Saveza – SSSR), pridodamo i druge tradicionalne zemlje s nuklearnim oružjem (Kina, Francuska i Velika Britanija) kojima su se u međuvremenu pridružile i neke druge kao svojevrsni „nuklearni uljezi“ – dolazimo već do pozamašnog broja država koje raspolažu ovim oružjem masovnog uništenja. Uopće pritom ne treba dvojiti kako će broj “uljeza” i dalje rasti, što je samo pitanje vremena. Jer upravo se sada pokazuje kako je “nuklearni kišobran” jedino pravo jamstvo da te nitko neće pokušati vojno pokoriti ili “disciplinirati” bombama iz zraka.
Naravno, nuklearne zemlje se međusobno razlikuju ne samo prema broju tj. količini nuklearnog oružja kojeg posjeduju, već i prema njegovim tehnološkim karakteristikama, snazi (ubojitosti), dosegu i mnogo čemu drugom.
Kako bismo precizirali svojevrsnu rang-listu od najjačih do najslabijih država globalnog „nuklearnog kluba“, ovoga ćemo se puta poslužiti tekstom britanskog medija The Independent koji se pozabavio upravo tim pitanjem.
Testirano najmoćnije rusko oružje od kojeg strahuje svijet: Preletio 14 000 km, a broj će rasti
Globalni arsenal od skoro 10 000 bojevih glava
Rusija i Sjedinjene Države posjeduju 87% svjetskog nuklearnog oružja, što je ostatak utrke u naoružanju Hladnog rata. Mnogo toga je podložno zbrinjavanju, iako je ostalo relativno netaknuto – piše britanski medij.
Ovdje bih dodao kako te dvije spomenute zemlje zajednički posjeduju čak oko 92 posto ukupnog svjetskog strateškog nuklearnog oružja (onog najrazornijeg, kojeg obično poznamo kao interkontinentalne balističke rakete ili projektili – ICBM)
Ali evo što dalje navodi britanski medij. Prema procjenama Federacije američkih znanstvenika, vjeruje se da globalni arsenal broji 9.614 bojevih glava. Otprilike 2.100 američkih, ruskih, britanskih i francuskih bojevih glava nalazi se u stanju visoke pripravnosti i spremno je za upotrebu u kratkom roku.
Broj nuklearnog oružja u stanju pripravnosti značajno je smanjen – za usporedbu, na vrhuncu Hladnog rata bilo ih je otprilike 70 000. Međutim, novootkrivena navika zveckanja nuklearnim oružjem i nedavno povlačenje Rusije iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja pogoršali su strahove od nove utrke u naoružanju. (Ovo je zapravo pogrešan podatak britanskog medija, jer Rusija se nije povukla iz navedenog sporazuma nego stopirala članstvo. Moskva optužuje Washington da svojim razmještajem nuklearnog oružja u nenuklearne savezničke zemlje, poput Njemačke i Danske, kao i obukom njihovih pilota i osposobljavanja njihovih zrakoplova za nošenje takvog oružja širi nuklearno oružje suprotno sporazumu. NATO optužuje Rusiju da ona nešto slično čini s Bjelorusijom).
The Independent dalje navodi spisak od trenutačno devet zemalja koje posjeduju nuklearno oružje i kaže kako one uglavnom ne otkrivaju svoje arsenale iz sigurnosnih razloga, pa se precizne brojke temelje na procjenama stručnjaka i najboljim dostupnim informacijama.
Koje zemlje imaju najveće nuklearne arsenale na svijetu?
-
Rusija
Iako Trump tvrdi kako Sjedinjene Države imaju “više nuklearnog oružja od bilo koje druge zemlje”, općeprihvaćeno je da Rusija trenutačno posjeduje najveći svjetski arsenal – piše Independent.
Sažimajući informacije o procijenjenim svjetskim arsenalima, Federacija američkih znanstvenika ove je godine izvijestila kako Rusija posjeduje 4459 nuklearnih oružja, od kojih je 1718 raspoređeno – spremno za upotrebu i već montirano na dostavna vozila zrakom, kopnom ili morem. Većina, 2591, nalazi se u pričuvi i aktivno se ne koristi. Preostalih 1150 je dekomisionirano. I SAD i Rusija još uvijek zbrinjavaju prethodno dekomisionirane bojeve glave akumulirane tijekom Hladnog rata.
Ove su brojke približne, jer se točan broj i metode raspoređivanja strogo drže u tajnosti. Prema Stockholmskom mirovnom institutu, od siječnja 2021. Putin je posjedovao 6255 nuklearnih oružja. Međutim, druge organizacije koje prate širenje nuklearnog oružja procjenjuju da se taj broj kreće između 5977 i 6257.
Ruski nuklearni arsenal smanjen je posljednjih desetljeća. Raspadom SSSR-a 1991. godine, zemlja je naslijedila 35 000 nuklearnih oružja. Rusija i Sjedinjene Američke Države potpisale su Novi sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START), koji je stupio na snagu 5. veljače 2011., ograničavajući broj raspoređenih strateških nuklearnih bojevih glava i bombi na 1550.
U kolovozu je Rusija odlučila povući se iz Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF), kojim su se Sovjetski Savez i Sjedinjene Države obvezale na smanjenje svog strateškog oružja. Sjedinjene Države su se formalno povukle iz sporazuma iz 1987. 2019. godine, optužujući Rusiju da ga krši. Rusija je odgovorila da je u to vrijeme poštivala njegove odredbe.
-
SAD
Izvještava se da Sjedinjene Države imaju zalihe od 5177 nuklearnih bojevih glava, od kojih je 1670 raspoređeno, 1930 u rezervi, a 1477 povučeno iz upotrebe.
Bojne glave su postavljene na balističke rakete i pohranjene u bazama strateških bombardera. Od Hladnog rata, neke su također stacionirane u bazama diljem Europe.
Prema Federaciji američkih znanstvenika, od 2022. godine američko nuklearno oružje nalazilo se u Italiji, Turskoj, Belgiji, Njemačkoj i Nizozemskoj. Međutim, vjeruje se da se rusko nuklearno oružje nalazi u Bjelorusiji.
Do danas su Sjedinjene Američke Države jedina zemlja koja je koristila atomsku bombu u vojne svrhe. Dana 6. kolovoza 1945. godine, uranijeva bomba detonirana je iznad Hirošime u Japanu, usmrtivši gotovo 140 000 ljudi. Tri dana kasnije, druga bomba bačena je na Nagasaki, odnijevši još 74 000 života.
-
Kina
Nakon Sjedinjenih Država i Rusije, nuklearni arsenali naglo opadaju. Kina je na trećem mjestu sa 600 bojevih glava, bilo u rezervi ili nisu raspoređene.
I dok SAD smanjuje svoje rezerve, Kina, kao i Indija, Pakistan, Rusija, Velika Britanija i Sjeverna Koreja, naprotiv, povećavaju ih.
Peking je razvio nuklearno oružje tijekom Hladnog rata i vjeruje se da nastavlja širiti svoj nuklearni arsenal, dodajući najmanje 30 komada oružja od 2020. godine.
SAD strahuje da bi Peking mogao imati preko tisuću jedinica na raspolaganju do 2030. godine.
-
Francuska
Francuska je na četvrtom mjestu. Njegovih 290 jedinica čini je najvećim arsenalom u zapadnoj Europi.
Većina ih je raspoređena na podmornicama, dok ostatak nose krstareće rakete lansirane iz zraka. Zemlja je prvi put testirala svoju sposobnost nuklearnog udara 1960. godine.
Francuska tvrdi da se pridržava pristupa “stroge dostatnosti”, održavajući svoj nuklearni arsenal na “minimalno izvedivoj” razini u strateškom smislu. Međutim, povijesno je uvijek naglašavala važnost neovisnog nuklearnog kapaciteta i mogućnost preventivnog udara. Kao sredstvo odvraćanja, Francuska dopušta “ograničenu” nuklearnu eksploziju – moguće iznad nenaseljenog teritorija.
Godine 2006. tadašnji predsjednik Jacques Chirac govorio je o obrambenoj politici. Izjavio je da Francuska zadržava pravo na održavanje nuklearnog arsenala, iako je politika Pariza da se nuklearno oružje “ni pod kojim uvjetima ne može koristiti u vojne svrhe tijekom sukoba”. “Mi, naravno, uvijek zadržavamo pravo izdati posljednje upozorenje kako bismo pokazali svoju odlučnost u obrani naših vitalnih interesa”, rekao je.
-
UK
Britanija, lider u nuklearnoj energiji i oružju od Drugog svjetskog rata, trenutno ima otprilike 225 bojevih glava.
Oružje je smješteno na moru – ove bojeve glave su raspoređene na balističkim raketama Trident kupljenim od Sjedinjenih Država. Britanski nuklearni odvraćajući sustav, koji se sastoji od četiri podmornice Kraljevske mornarice, nalazi se na HMS Clydeu u Škotskoj.
Do danas je zemlja provela 45 nuklearnih testova, od kojih je posljednji bio 1991. godine.
Godine 2021. Ujedinjeno Kraljevstvo objavilo je da više neće otkrivati svoje operativne zalihe. Na glasovanju 2016. godine, Donji dom parlamenta odobrio je odluku o zadržavanju nuklearnog odvraćanja do početka 2030-ih.
Očekuje se da će UK izgraditi četiri nove podmornice klase Dreadnought s balističkim raketama, koje će ući u službu početkom 2030-ih. Očekuje se da će nove bojeve glave biti raspoređene krajem 2030-ih.
-
Indija
Indija posjeduje otprilike 180 nuklearnih bojevih glava i dugo je u utrci u naoružanju s Pakistanom. Međutim, njezinu proizvodnju nuklearnog oružja kompliciraju nedavni odnosi s Kinom.
Stoga će Pakistan svaki korak Indije u modernizaciji svog nuklearnog oružja doživjeti kao prijetnju, što će dodatno potaknuti utrku u nuklearnom naoružanju.
-
Pakistan
Procjenjuje se da Pakistan ima 170 nuklearnih oružja, a njegov arsenal raste. Napetosti s Indijom značajno utječu na stopu proizvodnje.
Pakistan je prvi put počeo testirati nuklearno oružje 1988. godine iz razloga nacionalne sigurnosti.
-
Izrael
Vjeruje se da Izrael ima 90 nuklearnih bojevih glava, iako nikada nije službeno potvrdio postojanje ovog programa, namjerno održavajući “nuklearnu dvosmislenost”.
Iako se za Tel Aviv sumnja da posjeduje takvo oružje još od 1960-ih, Izrael nikada nije pokazao svoje nuklearne sposobnosti testiranjem, za razliku od drugih zemalja na ovom popisu.
-
Sjeverna Koreja
Smatra se kako Sjeverna Koreja ima najmanji arsenal na ovom popisu (samo 50 jedinica), ali zemlja je poznata po svojoj tajnosti.
Pjongjang je 2018. pristao na moratorij na nuklearna i dugometna testiranja raketa, ali je nastavio lansiranja raketa 2020.
Pod Kim Jong-unom, Sjeverna Koreja je provela raketne probe iznad Japanskog mora, što je pojačalo strahove od potencijalnog napada. Kim se zavjetovao da će proširiti konvencionalni i nuklearni arsenal svoje zemlje.
