Ozljeda Moris Valinčić, za kojeg je jesenski dio prvenstva okončan, donijela je opipljiv problem Dinamovu treneru Mariju Kovačeviću. Pojavila se praznina na poziciji desnog braniča, a tu je “rupu” Kovačević na posljednje dvije utakmice, u drugom poluvremenu u Vinkovcima s Vukovarom te na subotnjem dvoboju s Rijekom, pokušao “zakrpati” desnokrilnim napadačem Mateom Lisicom. I kako je to izgledalo?
Ne baš obećavajuće, štoviše… U Vinkovcima je bilo dosta propusta dok Lisica nije pohvatao neke temeljne niti igre na toj poziciji, a protiv Rijeke mu je uoči pogotka gostiju pobjegao Ndockyt i zabio. Međutim, odmah treba istaknuti: za takvu situaciju i konačni epilog najmanje je kriv Lisica, upao je, ni kriv ni dužan, u taj žrvanj koji ga je lagano i samljeo.
I dok je u plavoj svlačionici itekako vidljiv višak veznih igrača (među kojima je, dakako, i najviše nezadovoljnih neigranjem), od prvog se dana upozoravalo na problem na desnom obrambenom boku. Misteriozni “nestanak” Pierre-Gabriela, čija ozljeda traje još od vrućih ljetnih mjeseci, rezultirao je spoznajom da Kovačević u svom kadru nije imao pričuvno rješenje za Valinčića, koji je bio maksimalno eksploatiran.
I pribojavalo se da to neće trajati unedogled, tako se, nažalost, i dogodilo, pa je Kovačević odjednom bio primoran improvizirati i tražiti rješenje među igračima koji nisu po vokaciji braniči.
Nakon Vinkovaca, prvoj je momčadi bio priključen i nadareni junior Noa Mikić, koji je debitirao u kolovozu prošle godine protiv Gorice, ali je onda “nestao s mape”. I kad je nevolja zakucala na vrata, eto Mikića opet s prvom momčadi. No, “guranje u vatru” tinejdžera koji je dosad bio zapostavljen i zaboravljen donosi golemi rizik i Kovačević nije bio sklon stavljanju Mikića u sastav protiv Rijeke. A tako će zacijelo biti i u četvrtak protiv Celte…
Kakvo se onda rješenje nudi treneru Plavih u nastavku sezone? Iako se provukla i teza o promjeni sustava, te igri s trojicom stopera, u kojoj bi desni branič praktički bio krilo, ne vjerujemo da će Kovačević promijeniti 4-3-3 sustav, koji u Maksimiru ima biblijsku težinu “svetoga pisma”. Morat će trener, dakle, pronaći neku soluciju među obrambenim i veznim igračima koje ima u svlačionici.
Da je zdrav i spreman, zacijelo bi priliku dobio Živković, ali mladić je na oporavku nakon operacije trbušnog zida. U Kupu u Predavcu na tom je mjestu nastupio Soldo, prošle je sezone neke utakmice odigrao i iskusni Theophile, a razmišlja se i o postavljanju Domingueza na taj bočni položaj.
Uglavnom, eksperiment s Lisicom nije donio ništa dobroga i strateg Plavih mora u ovoj situaciji nešto izmisliti.
Prije nekoliko dana oglasio se i Pierre-Gabriel, počeo je trenirati s momčadi, no tko zna u kakvom je stanju, budući da je posljednju službenu utakmicu odigrao prije gotovo pola godine, bilo je to 25. svibnja u Zagrebu protiv Varaždina. Možda će Kovačević igrati na kartu svježine (ali i iskustva 27-godišnjeg Francuza), pa će računati na njega za Celtu.
Uglavnom, sredinom jeseni u Maksimiru se otvorio i problem koji i nije bio baš tako neočekivan. Bilo je dovoljno samo pogledati popis igrača u svlačionici i pozicije na kojima igraju…
