Nakon što je 27. kolovoza u Kneževom dvoru otvorena izložba “Povijest dubrovačkog tramvaja od 1910. do 1970.”, dva mjeseca poslije je na istom mjestu predstavljen prigodni, istoimeni katalog autora Dina Lokasa, Tonka Marunčića i Jana Marka Novalije.
Povod izložbi i katalogu je 115 godina od uvođenja tramvaja u promet i 55 godina od njegova ukidanja, a nova publikacija Dubrovačkih muzeja objedinjuje detaljne opise izloženih predmeta, fotografija i tramvajske opreme s bogato ilustriranim tekstovima o nastanku, djelovanju i prestanku tramvaja. Dvojezični katalog (hrvatski/engleski) na gotovo tristo stranica, ne donosi samo informacije o tehničkim i funkcionalnim aspektima tramvaja, nego i kontekst njegovog značaja u kolektivnoj memoriji grada, prikazujući kako je tramvaj oblikovao urbani život i identitet Dubrovnika kroz desetljeća.
Uvodno se obratila ravnateljica Dubrovačkih muzeja, Marija Šiša-Vivek, koja je navela kako se katalogom zaokružuje izložbu koja priča priču o početku i kraju jednog od najprepoznatljivijih simbola Dubrovnika 20. stoljeća.
– Tramvaj nije bio samo prijevozno sredstvo, bio je mjesto susreta, identitet Grada. Baština nije samo ono što čuvamo u vitrini, ona je ono što čuvamo za budućnost, naglasila je Šiša-Vivek.
Lokas je poručio kako je katalog podijeljen na nekoliko cjelina, govori se o svim aspektima povijesnog razvoja dubrovačkog tramvaja. Posebno su obrađene cjeline o tramvajskim kartama, prugama, stanicama, odorama tramvajaša…
– Sama ideja da se modernim javnim prijevozom poveže Dubrovnik javila se krajem 19. stoljeća. Prošlo je nakon toga desetak godina dok tramvaj zaista nije pušten u promet. Ministarstvo željeznica je odobrilo je projekt električnog tramvaja u Dubrovniku. Same gradske vlasti osnovale su poseban odbor koji je radio na svim predradnjama koje su potrebne da bi tramvaj zaživio. 1908. prikupljena su financijska sredstva, 1909. počeli su prvi radovi, a u Dubrovnik je došla sva potrebna oprema, naručeni su prvi nacrti i konačno, nakon prikupljanja financijska sredstva, objavljen je natječaj… Kad su svi pripremni radovi bili gotovi, 1910. stigli su prvi tramvaji i trebalo je napraviti probne vožnje: u prvoj seriji došlo je njih pet i dvije otvorene prikolice, 1911. i 1928. došle su još dvije serije. Prve prikolice puštene su u promet tek 1930., objasnio je Lokas koji je posebne zahvale uputio posuditeljima.
Marunčić je rekao kako se tramvaj od početka borio za svoj opstanak.
– Bilo je borbe s nelojalno konkurencijom, krajem 1930-ih godina tramvaj je pošao u stečaj, jednu godinu nije mogao raditi, dogodila se prva teška tramvajska nesreća 1922. Stečaj je trajao do kraja Drugog svjetskog rata. 1940. umro je Luko Bona i to je bio još jedan udarac tramvaju… Društvo se borilo kroz sve te godine, 1960-ih godina pokušao se modernizirati prometni sustav, počele su priče da tramvaj smeta u prometu, da je spor i star, došlo je do razmišljanja da se tramvaj ukine. Tome su se građani protivili, borili su se, htjeli su da tramvaj ostane… 1970. dogodila se tramvajska nesreća, jedan naš sugrađanin je poginuo, 14 osoba je ozlijeđeno. 20. ožujka 1970. bila je posljednja vožnja dubrovačkog tramvaja, okupio se tad veliki broj ljudi… Nenadano je tramvaj nestao s dubrovačkih ulica, ali je ostao u uspomenama, zadržao se u memoriji građana. Zahvaljujući ljudima poput Janu, koji je srce i duša ove izložbe i brojnim sugrađanima koji su dali svoje materijali, pokušali smo tramvaj oživjeti kroz izložbu…, naglasio je Marunčić koji je zahvalio svim kolegama koji su sudjelovali u projektu.
Novalija je kazao kako je u tijeku restauracija tramvajskih kola u Libertasu a koja su stajala u Cavtatu.
– U trenutku kad je tramvaj ukinut, nastala je prava pomama, ljudi su krenuli u Remizu uzimati dijelove tramvaja, rastavljati ga da tako sačuvaju uspomene, dio svog djetinjstva i zahvaljujući tim ljudima, sad imamo toliko predmeta u postavu izložbe. Sama restauracija bila je izuzetno zahtjevna, tijekom desetljeća su se mijenjali vlasnici, skidali su se vitalni dijelovi, trebalo je stupiti u kontakt s Tehničkim muzejem u Zagrebu koji isto čuva jedan tramvaj i kolegama u Beču i po tome uspijevamo rekonstruirati tramvaj kakav je nekad bio. Mali smo tim u Libertasu koji se bavi restauracijom tramvaja… Kad je tramvaj stigao u Libertas, plan je bio da se opituraju, da ih se sredi i stavi na vidno mjesto, ali kad smo krenuli raditi, shvatili smo da se radi o potpunom ‘raspadu sistema‘. Prethodne intervencije išle su prema tome da to liči na tramvaj, ali ne na dubrovački tramvaj. Sad su u tijeku završne etape, s radovima se bližimo kraju, što će biti s tramvajem kad bude gotov, to nitko ne zna. Napravit ćemo ga najbolje što možemo, ali potrebna je volja grada i građana da se tramvaj sačuva za buduća pokoljenja. Pripadam tim budućim pokoljenjima, tramvaj je ikona grada, on se mora postaviti na mjesto koje će biti dostupno svima. Po prikupljenim memorabilijama se vidi koliko je Dubrovčanima značio tramvaj, međugeneracijski se tramvaj obnavlja u kolektivnom sjećanju iako ga nema već toliko godina! – poručio je Novalija zahvalivši brojnim posuditeljima jer su upravo zahvaljujući njima uspjeli pokazati kako je tramvaj nastao, kako je rastao i kako je nestao.
Po završetku predstavljanja je za sve okupljene priređeno stručno vodstvo kroz izložbu “Povijest dubrovačkog tramvaja od 1910. do 1970.” koja ostaje otvorena do 31. ožujka 2026.
