U samom centru Splita nalazi se stambena zgrada u Ulici Domovinskog rata 17, izniknula iz pera arhitekta Stanka Fabrisa. No, iza betonskih zidova i potencijala za buduće projekte, poput, kako stanovnici kažu, postavljanja solarnih kolektora, krije se priča o nezadovoljstvu stanara, sumnjama u upravljanje sredstvima i zapuštenoj fasadi.
Nakon što je jedan sugrađanin na Facebooku iznio niz optužbi, uključujući pronevjere, nebrigu i sramotno stanje zgrade, ekipa Slobodne Dalmacije izašla je na teren kako bi istražila situaciju.
U srcu problema leži upravljanje zgradom. Prema objavi na društvenim mrežama, predstavnik stanara optužen je za netransparentnost, pronevjere i zanemarivanje održavanja, a dodatno se naglašava i neodržavanje sastanaka stanara već pet godina, što je kršenje Zakona o zgradama.
Da bismo dobili bolji uvid u situaciju, obratili smo se i stanarima i poslovnim subjektima koji djeluju u zgradi.
‘Grafiti su problem‘
U obližnjoj fotokopirnici, koja ima poslovni prostor u zgradi, dočekao nas je susretljiv djelatnik.
– Svakog mjeseca pituravaju tu – odgovorio je na pitanje o održavanju fasade, no istaknuo je i problem s grafitima koji se redovito pojavljuju.
– Mularija dolazi tu, crtaju grafite s kapuljačama i teško ih je uhvatiti – požalio se djelatnik, dodajući da su na zgradi postavljene kamere, ali nije siguran jesu li u funkciji i jesu li počinitelji ikada otkriveni. Na pitanje o predstavniku stanara, djelatnik tvrdi da kvalitetno obavlja svoj posao.
U odvjetničkom uredu, koji također ima prostor u zgradi, dočekala nas je zaposlenica koja tek mjesec dana radi u uredu, međutim, nije upoznata s radovima na zgradi.
– Tek sam mjesec dana tu, još uvijek ne znam tko je predstavnik stanara – odgovorila je.
Neovisno o izjavama, vizualni dojam zgrade otkriva zapuštenost. Oronula fasada, vidljiva oštećenja i grafiti koji nagrđuju pročelje svjedoče o problemima s održavanjem.
Budućnost upitna
Rasprava o stanju zgrade nastavila se na društvenim mrežama. Jedan od komentatora istaknuo je problem s pričuvom, optužujući upravu za “kasice prasice mezimaca sistema”, te ističući da se nekadašnja obećanja o vlasništvu pretvaraju u financijsku opterećenost.
Drugi komentator, koji je navodno održavao zelene površine oko zgrade, opisao je predstavnika stanara kao “bezobraznog, škrtog, neuljudnog”, insinuirajući na njegovu intelektualnu sposobnost.
Dok građani i dalje traže odgovore, a optužbe o netransparentnosti lebde u zraku, budućnost zgrade ostaje neizvjesna.
Hoće li prinudna uprava i povećanje pričuve biti dovoljni za promjenu, ili će se ovaj spomenik Fabrisove arhitekture pretvoriti u još jednu tužnu priču o zanemarivanju i nebrizi? Ostaje za vidjeti.
