Scena koja se odigrala u ponedjeljak predvečer ispred prostorija Gradskog kotara Blatine ne bi se posramio ni Heinrich Himmler, glavni arhitekt „konačnog rješenja židovskog pitanja”.
„Ajde, izađite, ne možete održavati to svoje, obilježavamo Vukovar,” tobože dobronamjerno rekao je nešto stariji lik, a iz mračne skupine od pedesetak maskiranih iza njega čulo se dobacivanje: „smeća srpska” i „da ih ko nije taka!”.
Tko su bili gosti: KUD Novi Sad i maloljetnici
Ne baš brojna srpska manjina u Splitu namjeravala je održati Dane srpske kulture u tom gradskom prostoru. Stigli su im i gosti iz KUD Novi Sad, mahom maloljetnici — radosni i veseli što su došli u „najljepši grad na Mediteranu”, o kojem su do tada čuli tek priče starijih.
Dobro izlet i mladenačko veselje nisu platili odlaskom u kakav logor, pardon — odmaralište otvorenog tipa. Jer, ponovno: u prostoru GK Blatine, zatvorenoj dvorani s navučenim zastorima, trebao se održavati uredno najavljeni kulturni događaj, s odobrenjem vlasti i s ključevima prostora u rukama organizatora.
Protjerivanje unutar zatvorenog prostora
Mali problem bio je što je taj kulturni događaj — srpski. Pa se lako dalo organizirati skupinu huligana koji će ih protjerati iz tog prostora u kojem, ponovimo, nikome nisu smetali. Nije se radilo o otvorenom gradskom trgu (makar je to sve isto za nasilnike — sve da se i događalo u nečijem privatnom stanu, pokucali bi oni i na ta vrata). Niti su naša, „čistokrvna” hrvatska djeca mogla biti „zaražena” srpskom kulturom, kakvim kolom ili pjesmom…
„Izađite, nećemo vam ništa…” Od cijelog ovog tragičnog događaja gotovo da su sramotnija objašnjenja i pravdanja. Kao, „nitko nije ozlijeđen, nije bilo nasilja”. Nevjerojatno! Ljudi, uglavnom starije životne dobi, žene i djeca, bili su prisiljeni izaći iz gradskog prostora na komandu maskiranih huligana!
Baš nas zanima što bi se dogodilo da su odbili — da su vođama nasilnika rekli: „Ne, ne želimo izaći, nastavit ćemo s našim kulturnim programom.” Ili da su samo kazali: „Ne, ne želimo izaći, ostat ćemo ovdje jer se ne osjećamo sigurni vani, na ulici.” Bi li u toj (vrlo izglednoj, logičnoj) paralelnoj stvarnosti sve prošlo „bez nasilja”? Kako da ne…
Događalo se i drugim manjinama
Idu i u drugom smjeru opravdanja: „Naravno, Srbi su odgovorni za agresiju na Hrvatsku u Domovinskom ratu i kao takvi nitko ne može biti pošteđen napada bilo kakve vrste, barem dok se ne ispričaju i kažu gdje su grobovi naših nestalih.” Pogotovo ta djeca iz KUD-a Novi Sad.
Neki pitaju zašto se ovakvi incidenti ne događaju drugim manjinama. Događali su se — prostor gdje se okupljaju Makedonci u Tolstojevoj svojedobno je također bio meta napada (vjerojatno zbog makedonske ćirilice na staklu) — no Srbi su povijesno „najzgodniji” za ovakvo zlostavljanje. Posebno je redikulozno pozivanje na žrtvu Vukovara i Škabrnje kao opravdanje: studeni jest mjesec pijeteta prema nastradalim Hrvatima, ali zato ne možemo dopustiti nekakva srpska kola i pjesmu iza čvrsto zatvorenih vrata i navučenih zastora. To nikako ne možemo dopustiti — a istodobno koncertna sezona srpskih folk pjevačica i pjevača u punom je jeku diljem Hrvatske i Splita, pa svaki noćni klub koji drži do sebe ima neku takvu zvjezdicu na programu, koja preglasnom cajkom ni na koji način ne remeti onaj pijetet s početka.
Eskalacija i opasne logike što slijede
Nije sporno da bi, kad ponestane srpske manjine, skupina maskiranih divljaka našla nove žrtve za kanaliziranje mržnje i destrukcije: migranti su tu često meta (nema tome godinu dana da su im pobacani skuteri ispred hostela gdje spavaju). Ako bi se „riješili” jedne grupe, išlo bi se dalje — po bilo kakvom kriteriju. U nekom trenutku, baš kako je to Himmler zamišljao, vjerojatno bi došlo do „brojenja krvnih zrnaca” i pokušaja dokazivanja „čistoće” porijekla — do kralja Tomislava, ajde bar do Ante Starčevića.
Teorije zavjere i krajnja apsurdnost
Ima, naravno, i „inteligentnijih” opravdanja: sve je ovo zapravo „akcija srpskih obavještajnih krugova”. Zbog trenutačne situacije u Srbiji, ovako nešto je idealna diverzija — skretanje s njihovih domaćih problema i prebacivanje fokusa na „ustaše”.
Kao „kec na desetku” došla je slučajnost da su u pitanju djeca iz KUD Novi Sad… Ovu teoriju, za razliku od prethodnih, puno je teže dekonstruirati. Međutim, kad bi ona bila istinita, to bi značilo da je pedesetak ili sto maloljetnika predvodio — srbski agent!
Moja reakcija na članak je…


