“Naši branitelji ne daju da se održi pa ćemo izaći…”, smireno, bez imalo straha i panike, na snimci od ponedjeljka navečer govori Marko Veselinović, predsjednik splitskog pododbora Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, domaćin priredbe koja je tu večer spriječena zbog upada crnokošuljaša. Smetalo im je što se Dani srpske kulture u Splitu održavaju u mjesecu kad se obilježava tragedija Vukovara. Znaju li, kao što smo mi jučer doznali, da je i Veselinović branio Vukovar? I da su znali, bi li im to išta značilo?
Sedamdesetodišnji Veselinović je, doznajemo, umirovljeni diplomirani kriminalist, s dugogodišnjim iskustvom u hrvatskoj policiji, i hrvatski branitelj Vukovara 1991. Sam o tome ne želi govoriti, kratko nam je samo kazao kako je, kao i uvijek, i u Vukovaru radio svoj posao policajca.
– Ne želim se hvaliti, samo sam radio svoj posao kao policajac i građanin Hrvatske, što sam od rođenja, i što ću do smrti biti. Moj je posao bio u Vukovaru organizirati policiju, koja je u početku jedina grad i branila, to je sve što vam mogu reći, kratko, i skromno, kaže Veselinović za 24sata.
U Vukovar je, doznajemo, poslan iz policije u Splitu 1991., kako bi tamo uspostavio policijsku upravu. U gradu je u početku policija bila ta koja je branila Vukovar od sve žešćih napada, a zadaća im je bila i održavati red u gradu. Među posljednjima je iz grada i izašao, kroz jedini mogući izlaz tada, čuveni Kukuruzni put, put kroz kukuruzište – jedinu vezu napaćenog grada sa slobodnim teritorijem. Tim je putem u okupirani Vukovar stizala hrana, lijekovi, oružje.
Veselinović je bio prva klasa srednje milicijske škole u Zagrebu, potom je, također u Zagrebu, završio višu i visoku školu za diplomiranog kriminalista. Do mirovine u koju je, s beneficiranim stažom, otišao 1999., radio je kao policijski inspektor, prvo kao kriminalist na imovinskom kriminalitetu, a onda na krvnim deliktima. Nositelj je priznanja za obranu Vukovara.
Funkciju predsjednika pododbora Prosvjete Split, doznajemo od njemu bliskih, prihvatio je kako bi preko kulture i poznanstva s velikim brojem ljudi širio prijateljstvo, kojem nisu važne razlike. “Vodi ga misao da upravo različitosti čine društvo bogatijim”, kažu ljudi koji ga dobro poznaju. Pododbor u Splitu djeluje dvadeset godina, i nikad dosad nije bilo napada ni na kojoj manifestaciji.
Veselinović je samo tjedan dana prije crnokošuljaškog upada na priredbu u ponedjeljak članove splitske Prosvjete organizirano, autobusom, njih pedeset, odveo u Vukovar, gdje su položili vijenac i odali počast svim žrtvama grada heroja. Izjave više ne daje, napominje kako to nije u mogućnosti sve dok policija provodi operativnu obradu. Ovako nam je rekao u utorak, kad smo ga pitali je li se uplašio upada crnokošuljaša: “Nisam ih se plašio, davno sam te strahove prebolio. Samo mi je bilo važno zaštititi djecu”.
Ponovno smo kontaktirali i Milana Veselinovića, predsjednika novosadskog folklornog društva Veliko kolo, čijih je osam djevojaka i mladića u ponedjeljak trebalo plesati na spriječenoj priredbi. Svi su, kaže, sretno došli kući, piše 24sata.
– Najvažnije je da su svi dobro, fizički i psihički, pokušavamo ne misliti o tome što se dogodilo, i ići dalje. Kad smo izlazili iz Splita prema kući, rekli su mi, ti mladi ljudi od 18 i 19 godina, da im to što se dogodilo neće ocrniti Dalmaciju i Split, i da bi se rado vratili iduće godine otplesati ono što su sad trebali, ali nisu smjeli, kaže Veselinović. Nije u srodstvu s Markom Veselinovićem.
I dok mladima Split, unatoč svemu, ostaje u lijepom sjećanju, stranica Velikog kola, njihovog folklornog udruženja, zatrpana je, kaže Veselinović, mrziteljskim komentarima, gotovo u potpunosti iz Hrvatske. Briše ih, ne želi da djeca to čitaju.
– Mi smo kulturnjaci, plesači narodnih plesova, a zlih će ljudi uvijek biti – i u Hrvatskoj i Srbiji, u bilo kojoj zemlji. Huligana ima svuda, i to nam neće promijeniti mišljenje o Hrvatskoj, kaže Milan Veselinović. Primaju, dodaje, i puno pozitivnih komentara iz Hrvatske.
– Pišu nam ljudi iz Osijeka, pišu i Splićani, ispričavaju se u ime svojih sugrađana koji su nam upali, kažu da im je žao, hvala im, dodaje šef Velikog kola koje je 2015. u Novom Sadu organiziralo kolo od čak šest kilometara, i u kojem su sudjelovali folkloraši iz dvanaest zemalja, uključujući Hrvatsku. Činilo ga je preko dvanaest tisuća ljudi.
– Zajedno su plesali katolici i pravoslavci, muslimani, svi. To je folklor, on ujedinjuje, ne razdvaja. Bilo je to šest kilometara zajedništva. Nastupali smo često i u Hrvatskoj, prije dvije, tri godine, recimo, u više navrata u Slavoniji i Dalmaciji, i nikad nikakvih problema nije bilo. Imamo u svom folkloru i Hrvata, kao i ljudi iz miješanih brakova, svih, dodaje Veselinović. U Novom Sadu se održava i Zov ravnice, folkloraški festival u listopadu, na koji dolaze gosti iz brojnih zemalja pa i iz Hrvatske. Bili su i ove godine, tamburaši.
– Zahvaljujem vašoj policiji, doista su obavili dobar posao, otpratili nas do autoputa kad smo napustili Split, osigurali nas na svakom odmorištu na koje smo putem stali. Digli su, kako su nam rekli, sve raspoložive snage, zaključuje Milan Veselinović.
