Kad se utakmica izgubi na način kako ju je izgubio Dinamo protiv Celte, onda je teško posebno izdvojiti nekog tragičara. Jer bilo ih je puno. Počevši od trenera Marija Kovačevića koji nije uspio adekvatno pripremiti momčad za maksimirski okršaj. Jer kad se u utakmicu uđe tako smušeno kao što je ušla njegova momčad, onda je jasno da je na treneru najveća odgovornost.
Kovačević je bio potpisnik utakmice u četvrtak, on je sastavio tu momčad, on je analizirao suparnika, on je trebao vući prave poteze. Očito ih nije našao, nije uspio prodrijeti u misli svojih igrača, nije prepoznao što treba napraviti da bi igra njegove momčadi izgledala barem pristojno. A Dinamova igra nije izgledala pristojno, bila je to prava pravcata ‘prosjačka opera‘. Kad se izgleda užasno u Vinkovcima, kad se djeluje grozno u drugom poluvremenu protiv Rijeke, onda je to previše, a kad se još nadoda i ogled s Celtom, onda je to – puno previše.
Momčad je uvijek ogledalo trenera. To je barem svima jasno. U igri se mora prepoznati njegov rad, njegovo trenersko znanje, kako mi to volimo kazati, trenerska ruka. Ako je ono što u posljednje vrijeme viđamo od Dinama plod trenerova rada, onda, kako bi to rekli Zagrepčani, ‘ne bu dobro‘.
Nije Kovačević želio riskirati s mladim i potentnim Mikićem na desnom boku, tamo je postavio Theophilea, čovjeka koji tu poziciju jednostavno ne može igrati, prespor je za to, nije navikao na to. Trebao je trener biti hrabriji i ipak instalirati Mikića, dati mu priliku, a ne mučiti veterana Thea.
A onda je u drugom poluvremenu na tu desnu stranu opet vratio Lisicu, kojeg je s nje maknuo nakon što je Mateo odigrao loše protiv Rijeke!? Takvi potezi govore da se trener negdje pogubio. Prije utakmice je razmišljao da krene s Bakrarom, pa je onda odustao, na klupi je ostavio i najskuplje pojačanje Belju. Puno je to, previše poteza koji onako s strane ostavljaju dojam da Kovačević ima problema s vlastitim idejama i stavovima.
Tako da ovoga puta, bez obzira što je bilo puno igračkih kandidata, neugodni naziv tragičara utakmice dobiva – Mario Kovačević!
