„Sada svjedočimo nečemu nezamislivom što se događa u Karipskom moru, nečemu što bi bilo nezamislivo prije samo 10 godina. Ruski ratni brodovi stigli su u venezuelske vode ne da bi pristali, već da bi objavili svoje geopolitičke namjere. Ovo nije samo demonstracija vojne opreme ili pomorskih manevara – svjedočimo temeljnoj preraspodjeli moći na hemisferi koju su SAD uzimale zdravo za gotovo.“ – rekao je Jeffrey Sachs
Mnogi analitičari diljem svijeta predviđaju kako je neki oblik američke vojne intervencije u Venezueli neizbježan. S tim se teško ne složiti gledajući uvjerljive scene demonstracije vojne moći Sjedinjenih Država u međunarodnim vodama Karipskog mora. One višestruko nadilaze potrebe za obračune s narko kartelima tj. krijumčarenjem opojnih droga na teritorij SAD-a, a kako se američka vojna nazočnost u toj geopolitičkoj mikro-zoni službeno opravdava u Bijeloj kući i State Departmentu.
Navedenoj percepciji svakako idu u prilog i izjave pojedinih najviših američkih državnih dužnosnika (predsjednik Donald Trump, potpredsjednik JD Vance, državni tajnik Marco Rubio, pojedini republikanski kongresmeni) koji posve otvoreno govore o nužnosti rušenja vlade (upotrebljava se obično riječ režima) predsjednika te zemlje Nicolasa Madura, o njegovoj nelegitimnosti, financiranju od strane krijumčarskih bosova, sugestijama Maduru da napusti zemlju i pobjegne u Rusiju – i štošta drugog.
Prije dva dana konačno se o svemu se konačno javno oglasila (na Američkom poslovnom forumu – American Business Forum, u Miamiju i gdje je glavnu riječ imao Donald Trump) i nedavna, za golemi broj ljudi u svijetu potpuno nepoznata dobitnica Nobelove nagrade za mir, 58-godišnja venezuelanska oporbena političarka iz imućne poslovne obitelji María Corina Machado. Istina, 2024. godine Europski joj je parlament dodijelio Nagradu „Saharov za slobodu mišljenja“, ali to je ipak bilo tek lani – prekasno da bi šira svjetska javnost upoznala njen lik i djelo.
Na istoj konferenciji, na koju se uključila video-linkom, María Corina Machado de facto je pozvala Trumpa na američku intervenciju protiv svoje zemlje. Evo što je točno rekla, a kako prenosi američki medij Miami Herald:
„Izrazila je svoju dosad najsnažniju podršku Trumpovoj strategiji, nazvavši je “apsolutno ispravnom” i povijesnom prekretnicom u borbi hemisfere protiv tiranije i organiziranog kriminala. „Nicolás Maduro nije legitimni šef države“, rekla je Machado. „On je vođa narkoterorističke strukture koja je objavila rat venezuelanskom narodu i demokratskim nacijama u regiji. Ove kriminalne mreže preživljavaju od novca od trgovine drogom, krijumčarenja zlata, oružja i trgovine ljudima. Morate smanjiti te novčane tokove – i to je upravo ono što predsjednik Trump čini kako bi zaštitio milijune života. Maduro je započeo ovaj rat, a predsjednik Trump ga okončava.“
Drugim riječima, nakon što je u prvom Trumpovom mandatu propala opcija s bivšim venezuelanskim oporbenim vođom Juanom Guaidom stigla je nova “lutka na koncu”. Podsjećam, Guaido je također držao govore po Washingtonu i u Europskom parlamentu, a Trump ga je, a onda i najveći dio zemalja EU-a čak proglasio za legitimnog predsjednika Venezuele da bi nakon neuspjelih pokušaja destabilizacije Madura kroz masovne prosvjede i sporove na granici s Kolumbijom zbog izbjegličkog pritiska sve propalo. Kolumbija se, nakon što se Brazilski vođa, tada još trampist Javier Bolsonaro odbio vojno umiješati u unutarnje stvari Venezuele pod krinkom izbjegličke krize na svojim granicama – to isto učinila. Time su potpunim fijaskom završili planovi Washingtona, koje je u to vrijeme kurirao Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton, kojeg je Trump nakon toga promptno smijenio.
Danas Trump ima potpuno drukčiju strategiju – stvara snaži američki vojni pritisak na Madura, ne oslanjajući se na spomenute venezuelanske susjede, koji su sada ionako sa socijalističkim vladama i čelnicima s kojima Trump ima krajnje zaoštrene odnose. Smatra dovoljnim što je demonstrirao svoju odlučnost vojnim udarima po Iranu ovoga proljeća, i što je dobio sve što je htio kroz carinske i prijetnje trgovinskim ratovima – istina, za sada još samo uglavnom od američkih saveznika i partnera ali je ipak umijeće bilo i njih slomiti (primjer EU-a).
Zato se nikako ne bi smjeli podcijeniti postupci koje Trump sada poduzima protiv Venezuele, tim više što je kod kuće, u SAD-u, posljednjih dana osjetio kako ipak nije „svemoćan“. Republikanci su doživjeli dva bolna poraza na izborima za guvernere u Virginiji i New Jerseyu, a posebno je po Traumpa bolna bila pobjeda demokratskog kandidata i osobe muslimanske vjeroispovijedi porijeklom iz Ugande Zohrana Mamdanija na izborima za gradonačelnika najvećeg američkog grada New Yorka.
Trumpu treba nova i brza nova pobjeda da bi zaustavio po sebe neugodne trendove, koji se ogledaju i u sve većem gubitku potpore i kod svojih vjernih birača iz MAGA Amerike koji su razočarani njegovim brojnim potezima koji potpuno odudaraju od predizbornih obećanja.
Ta pobjeda trebala bi očito biti – Venezuela!
Na djelu je sveobuhvatna priprema za rat
Dakle, sve gore navedeno jasno ukazuje kako je na djelu, paralelno s vojnim i psihološko-propagandni pritisak na Caracas, ali i političko-medijska kampanja pripreme američke javnosti za moguću vojnu intervenciju. Za onu svjetsku Washington više i nije briga, jer su sve norme međunarodnog prava već ionako pregažene, ili ih se – rastezljive kakve često jesu – modificira prema vlastitim potrebama odnosno nacionalnim interesima.
Pod ove potonje sad se već trpa gotovo sve (od onih stvarnih, koji se odnose na pitanja nacionalne sigurnosti, pa do čiste grabeži za prirodnim resursima ili jednostavno rušenja vlada i čitavih država koje sebi smatraš neprijateljskima). Zakon sile više je nego ikad na djelu u suvremenoj povijesti međunarodnih odnosa te je krajnje nezahvalno prognozirati čime će to na kraju završiti: općom kataklizmom ili pak nekakvim dogovorom ključnog globalnog geopolitičkog trokuta SAD-Rusija-Kina o kojima uistinu sve ovisi kada je riječ o izgledu budućeg svijeta i njegovoj egzistenciji uopće.
Da se Trumpovoj vojnoj intervenciji širom otvaraju vrata svjedoči i najnovija vijest, prema kojoj je, zahvaljujući republikancima, gornji dom američkog Kongresa – Senat, odbacio dvostranačku rezoluciju (glasovima 51:49) čiji je cilj bio spriječiti predsjednika Trumpa da napadne Venezuelu. Time su republikanski senatori de facto odobrili uporabu vojne sile velikih razmjera u Latinskoj Americi, kako to upravo piše The Washington Post.
U međuvremenu, ako je vjerovati The New York Timesu (a u ovom slučaju nema razloga u suprotno), visoki Trumpovi savjetnici razradili su nekoliko opcija za ofenzivno djelovanje u Venezueli. Uključuju napade na vojne baze odgovorne za zaštitu Nicolása Madura, zauzimanje naftnih polja, pa čak i pokušaj fizičkog atentata na samog Madura.
Navodno sam Trump još nije donio nikakve odluke o venezuelanskom pitanju jer je duboko zabrinut zbog ozbiljnih gubitaka među američkim vojnicima ili scenarija u kojem bi se vojna operacija doživljavala kao neuspjeh. Trumpovi viši pomoćnici nastavljaju planirati načine za unapređenje cjelokupnog plana za svrgavanje Madura, tražeći načine da to učine bez odobrenja Kongresa ili objave rata.
Posebno se razmatra mogućnost izdavanja izjave u kojoj se navodi da su Maduro i njegova pratnja članovi narko kartela De Los Sols, što bi venezuelanskog čelnika učinilo legitimnom metom, usprkos novoj politici Bijele kuće da ne ubija čelnike drugih zemalja.
Nedavno je Trump javno izjavio kako su dani Madurove vladavine već odbrojani.
Američki Senat ostavio otvorena vrata za napad na Venezuelu
Dramatična izjava Jeffreja Sachsa: stigli ruski brodovi
Nije nikakva tajna kako Rusija s negodovanjem prati sve ovo što Trumppova administracija posljednjih tjedana poduzima po pitanju Venezuele. Maduro se ne tako davno obratio Vladimiru Putinu za vojnu pomoć od američke invazije (info: The Washington Post), a dvije su zemlje ove godine ratificirale i sveobuhvatni sporazum o vojnoj i vojnotehničkoj suradnji. U Venezueli se još od vremena, nakon gore spomenutog propalog pokušaja Madurovog svrgavanja 2020. godine, nalaze ruski vojni instruktori, a Rusija opskrbljuje tamošnju vojsku protuzračnim sustavima S-300, vojnim zrakoplovima i td., a daje joj i punu obavještajnu potporu.
Nimalo manje važno, u Venezueli aktivno djeluje i najveća ruska državna naftna tvrtka Rosnjeft, koja je nedavno pala pod udar američkih sankcija skupa s Lukoilom – pa sve to skupa izgleda vrlo složeno. Tim više što su odnosi Moskve i Caracasa u smislu vojne i svekolike suradnje kudikamo bliži od primjerice rusko-iranskih odnosa koji se tek u siječnju ove godine izdignuti na razinu sveobuhvatnog partnerstva potpisivanjem istoimenog sporazuma. Oni se tek u novije vrijeme ubrzano razvijaju što je posljedica kako članstva u istim organizacijama (ŠOS – Šangajska organizacija za suradnju, engl. SCO) tako i ukupnih globalnih i regionalnih geopolitičkih prilika koje Moskvu i Teheran primoravaju na tješnju suradnju.
Možda zato i ne čudi jučerašnja šokantna izjava čuvenog profesora s američkog Sveučilišta Columbia Jeffreya Sachsa na You Tubeu, kako se upravo događa „nešto nezamislivo“. Rekao je slijedeće:
„Sada svjedočimo nečemu nezamislivom što se događa u Karipskom moru, nečemu što bi bilo nezamislivo prije samo 10 godina. Ruski ratni brodovi stigli su u venezuelske vode ne da bi pristali, već da bi objavili svoje geopolitičke namjere. Ovo nije samo demonstracija vojne opreme ili pomorskih manevara – svjedočimo temeljnoj preraspodjeli moći na hemisferi koju su SAD uzimale zdravo za gotovo.“
Još ranije je američki Defense News izvijestio kako je ruski transportni zrakoplov Il-76 sletio u Caracas, usred izvješća o mogućem američkom napadu. Stigao je u glavni grad Venezuele u nedjelju, nakon dvodnevnog leta iz Rusije preko Armenije, Alžira, Maroka, Senegala i Mauritanije. Pripada Aviacon Zitotransu, tvrtki koja prevozi vojnu opremu, oružje i vojnike u zemlje koje podržavaju Rusiju.
“Putovanje s više zaustavljanja simbolizira zaobilazne rute koje se koriste kako bi se izbjegao zapadni zračni prostor ili potencijalni pregledi tereta u neprijateljskim zemljama.” — navodi isti medij. Radi se o zrakoplovu koji može prevoziti do 50 tona tereta ili do 200 ljudi. Zrakoplovi ovog tipa prethodno su prevozili lako naoružanje, rakete i drugi vojni teret.
Nedavno su se pojavile snimke leta venezuelanskih zrakoplova Su-30 iznad Karipskog mora, na kojima su instalirane ruske protubrodske rakete Kh-31, što predstavljaju novu fazu pomorskog odvraćanja, kako izvještava Army Recognition.
Prosudba
Sve ovo ukazuje kako, nazvat ću je “venezuelanska kriza” jer ona sve brže poprima taj oblik, sve više sliči onoj čuvenoj – Kubanskoj. Hoće li imati sličan epilog kao i potonja – puno poznatija, krajnje je teško reći.
Međutim, ne bih isključio mogućnost da ove ratne igre Trump i Putin na kraju iskoriste za rješavanje sveukupnih sigurnosnih problema koji opterećuju njihove zemlje stvaranjem prethodnog velikog i sveopćeg straha od izbijanja nuklearnog sukoba. U paketu bi se onda riješile ne samo venezuelanska kriza, već i ukrajinski rat, kao i štošta drugo.
Uvjeren sam i kako najnovija ruska demonstracija uspješnih testiranja moćnih vrsta oružja, sada bez presedana u svijetu, ima isto takav cilj – pobuđivanje straha u svrhu stvaranja povoljnog ozračja za uspostavu dijaloga i dogovora. U smislu, kako postoje samo dvije opcije: dogovor ili ratni kaos.
Zoran Meter: Današnji alarmantni sastanak ruskog Vijeća sigurnosti; ludilo zahvatilo svijet
Naravno, ovo su samo moja glasna razmišljanja, dok stvarnost može, a vjerojatno i hoće ići i u potpuno drugom smjeru. Onome, prema kojem su i Trump i Putin potpuno spustili svoj gard i počinju jedan drugog udarati svim raspoloživim snagama pa tko izdrži na nogama.
Nicolas Maduro bi u svakom slučaju uskoro mogao postati prva žrtva.
