Kad bacite pogled na prostranstva društvenih mreža na kojima se oglašavaju navijači Dinama, onda bi sukus svega mogao biti ovakav: ‘idi dobri čovječe‘. Radi se, naravno, o treneru Modrih Mariju Kovačeviću.
Stvarno se teško sjetiti da je neki trener maksimirskog društva u bližoj i daljnjoj povijesti bio toliko stigmatiziran od navijačkog puka kao Kovačević. On je označen kao Pedro, kao čovjek zbog kojeg modra momčad izgleda tako kako izgleda. Drugim riječima, za sve loše što se dosad dogodilo u sezoni, krivcem je označen trener. Što i jest zapravo logično jer šef struke je odgovoran za ono što mu momčad pokazuje na terenu. Tako je uvijek bilo, tako će uvijek i biti.
Navijači imaju pravo na svoj stav, konačno, koliko smo puta samo čuli, baš od trenera i klupskih struktura raznih klubova da se zbog navijača igra nogomet, da bez njih najpopularnija sporedna stvar na svijetu nema smisla.
Kad se pak radi o stanju u Dinamu, naravno da postoji doza nezadovoljstva, primarno zbog ogromnih oscilacija u igri, ali isto tako, koliko shvaćamo situaciju, nema nikakve panike. Ili u prijevodu: Mario Kovačević je zasad siguran na trenerskoj poziciji. Takve vijesti stižu iz Maksimira, dakle o mogućoj smjeni ili čak razmišljanju o smjeni trenera nema govora.
Ako baš hoćete, prošle sezone su stalne smjene trenera bile kobne, Dinamo su vodili Sergej Jakirović, Nenad Bjelica, Fabio Cannavaro i Sandro Perković, a taj četverolist trenera je na kraju upisao ‘nulu‘: nije osvojeno prvenstvo, nije osvojen Kup. Uz dodatak da je kraj velikih trenerskih imena na koncu zapravo najbolje rezultate imao do tada vječni pomoćnik Perković…
Poučak iz prošle sezone glasi: smjene trenera nisu donijele baš ništa. Nadalje, ‘glavni urednik‘ današnjeg Dinama Zvonimir Boban nije od onih koji će nakon nekog kriznog razdoblja ili lošijih prezentacija mijenjati trenere. Međutim, isto tako je razvidno da je Boban preozbiljan čovjek da bi dozvolio da stvari krenu u potpuno pogrešnom smjeru, da ne bi povukao potez smjene trenera ako osjeti da on ne može ostvariti ciljeve koji su pred njim, da ne može upravljati momčadi, da je izgubio povjerenje svlačionice.
U ovom trenutku, kad je Boban u pitanju, ne postoji nikakav plan B kad se radi o treneru, Kovačević je plan A i to ostaje tako. Na tu temu se ne razgovara, ali naravno da se razgovara, jasno je da Boban priča s Kovačevićem, da su u priču uključeni i igrači. Netko kome je čaša uvijek napola prazna takve će razgovore nazvati kriznim sastancima, onaj kome je čaša uvijek napola puna normalnim konverzacijama. Svatko je na neki način u pravu. Situacija u Dinamu je, da se tako izrazimo, u oku promatrača.
Pred Modrima i Kovačevićem u nedjelju je gostovanje u Puli. Jako važna utakmica. Razlozi su sasvim jasni. Dinamo je drugi na ljestvici, zaostaje bod za Hajdukom. Majstor s mora djeluje dobro, Marko Livaja je pred povratkom u momčad, što bi trebalo značiti da bi trebali izgledati još bolje. Bilo kakav gubitak bodova u Puli mogao bi značiti i veći zaostatak nakon sljedećeg kola.
Europska liga jest samo desert, glavno jelo Dinamu je uvijek bilo nacionalno prvenstvo. Ako se Modri i ne plasiraju u nokaut fazu drugog po rangu europskog natjecanja, neće biti šokantno, dramatično, neće biti kraj svijeta. Ali ako opet uprskaju SHNL kao prošle sezone, ako drugu godinu zaredom ne budu prvaci, onda bi ta činjenica bila definitivno zabrinjavajuća, značila bi gubitak suvereniteta u domaćem dvorištu. Tako da u ovom trenutku svaka utakmica Modrih u SHNL-u ima ogromno značenje.
A posebno ova u Puli jer dolazi nakon vala utakmica koje su opteretile plavi brod i opasno ga nagnule. Poraz od Vukovara 1991, slabo drugo poluvrijeme protiv Rijeke, uvjerljivo posrtanje protiv Celte… Previše je to za klub kakav Dinamo misli da jest. Ogled s Istrom 1961, barem po onome što mi znamo i kakav smo dojam stekli, neće odlučiti o trenerskoj sudbini Marija Kovačevića, ali nekakvo novo posrtanje i loša igra ‘ostalo bi u sjećanju‘ kao loš i upozoravajući zapis za njega. Idemo kazati nogometnim rječnikom, to bi bio žuti karton za trenera.
Nije lako igrati, a bogme niti trenirati kad si opterećen žutim kartonom. Jer svi znamo što slijedi nakon još jednog.
Može li Kovačević u Puli svoju momčad koja sve manje djeluje kao momčad osoviti na noge? Ne ide mu u prilog činjenica da je Istra 1961 u Kupu ispala od niželigaška Kurilovca. Za očekivati je da će domaćini svim silama željeti sprati tu ljagu, da će dati od sebe sve što imaju. Iako, kako smo već naveli, Kovačeviću prema trenutačnom stanju uma u Maksimiru ne prijeti sudbina Fabija Cannavara koji je prošle sezone smijenjen nakon poraza u Puli, nekako smo dojma da ipak ‘igra‘ svoju najvažniju utakmicu otkako je postao trener Dinama. Trenerske sudbine se znaju promijeniti preko noći…
