Rusi imaju novi mračan plan za Ukrajinu: Uključuje jednu od najstrašnijih metoda razaranja

Zima dolazi (“Winter is coming”), najpoznatija rečenica planetarno popularne serije “Igra prijestolja”, i u stvarnome svijetu krajem ove godine označava užas bez premca. Ukrajina, naime, ulazi u još jednu zimu, četvrtu od početka ruske invazije u veljači 2022. Za milijune ljudi to znači glad, strah, a na bojišnicama gubitke još desetaka tisuća života mladih vojnika s obje strane u krvoproliću kojem se ne nazire kraj.

Štoviše, događanja proteklih mjeseci, a naročito eskalacija izraelskog nasilja nad narodom u Gazi, zatim sklopljeni mir koji nije potrajao ni da se raščiste ruševine palestinskih gradova, zveckanje oružjem između SAD-a i Irana, naglo zatopljavanje rusko-kineskih odnosa, pa naposljetku jednostrani američki prekid moratorija na testiranje nuklearnog naoružanja, na neki su način Ukrajinu gurnuli u drugi plan. Svijet kao da je nakratko zaboravio da se ondje odvija bespoštedni rat sa stotinama tisuća žrtava i raseljenih, rat koji će po svemu sudeći dosegnuti trajanje Drugog svjetskog rata, ako ne potraje i dulje. Listopad 2025. zapečatio je kontinuitet obrasca u sukobu Rusije i Ukrajine: zaoštravanje bojišnica na istoku, ponovno usmjeravanje ruskih strateških poruka na visoki spektar odvraćanja i intenziviranje diplomatskih napora zapadne koalicije vezano uz financijsku i vojnu potporu Kijevu.

Tijekom mjeseca rasplamsale su se borbe na nekoliko ključnih sektora fronta, dok su se paralelno u diplomatskim salonima i na ministarskim sastancima donosile političke odluke koje će definirati operativne mogućnosti obiju strana u nadolazećim tjednima. Analitički okvir za razumijevanje listopada čine tri istodobna procesa: taktička utrka za terenom i obnovljena logistička podrška, strateška retorika Moskve usmjerena na odvraćanje (uključujući demonstracije moćnog oružja poput nuklearnog “Sputnika”) i koordinirana europsko-transatlantska kampanja pomoći i pritiska na Rusiju.

Ograničeni pomaci

U vojnom smislu, nezavisne analize i otvoreni izvori ukazuju na to da se nastavila klasična dinamika ratovanja po osi istok – zapad: napadi i protuofenzive s ograničenim pomacima, mnogo topničkih napada s obiju strana i uporaba dronova i preciznog oružja za degradaciju neprijateljske logistike. Instituti koji prate operativnu situaciju, kao što je Institute for the Study of War, i kritički vojni bilteni više su puta u izvješćima tijekom mjeseca upozorili da obje strane prijavljuju lokalne uspjehe, ali da strateški okvir ostaje dugotrajan i iscrpljujući — ruski predsjednik Vladimir Putin nastoji konsolidirati dobitke u određenim sektorima istočne Ukrajine, dok Ukrajina pod Volodimirom Zelenskim nastoji omesti ruske linije opskrbe i pritiskati ključne logističke točke.

Takva dinamičnost onemogućuje velike, brze preokrete, ali održava visoku razinu nasilja i patnje među najranjivijima – civilima, posebno ženama i djecom. Političko-diplomatski intenzitet bio je naročito vidljiv krajem mjeseca. U Londonu je 24. listopada održan sastanak formata “Coalition of the Willing” (“Koalicija voljnih”), na kojem su se okupili čelnici i ministri više zapadnih država kako bi poslali jasnu poruku: povećana koordinacija pomoći, jači pritisak na ruske prihode i težnja da se zamrznuta sredstva i sankcije usmjere na potporu Ukrajini. Predsjednik Zelenski u svom je govoru naglasio spremnost na pregovore pod uvjetima koji bi Kijevu omogućili sigurnost, pritom izričući da “u Rusiji treba stvoriti volju za pregovore” i da je spreman sudjelovati u razgovorima “u svakom smislenom formatu”.

Europsko vijeće pod predsjedanjem Antonija Coste nakon sastanka je potvrdilo podršku ideji punog, bezuvjetnog prekida vatre koju je podržao ukrajinski predsjednik, i oštro istaknulo da je ruska strana odbacila takav prijedlog. Ta diplomatska aktivnost ponovno je naglasila podjelu u pristupima. Koordinirana zapadna potpora i sankcije nasuprot sustavnoj nespremnosti Moskve na formalni prekid borbi pod uvjetima koje Zapad i Ukrajina moraju smatrati pravednima i održivima.

Visoki rizici

Istovremeno, Moskva je u listopadu pojačala retoriku visokog rizika i demonstrativno istaknula tehnološke i strateške kapacitete. Na najvišoj razini predsjednik Vladimir Putin objavio je testove oružanih sustava velikog propagandnog i odvraćajućeg učinka, uključujući priopćenja o uspješnom testiranju nuklearno pogonjenih i/ili potencijalno nuklearnih sustava, što je izazvalo široku zabrinutost u euroatlantskim centrima donošenja odluka. Pritom je Moskva jasno poslala poruku: u igri je i strateško odvraćanje koje nadilazi lokalni karakter sukoba i ulazi u domenu geostrateškog prijetećeg instrumentarija. To je, s jedne strane, čin unutarnjeg političkog konsolidiranja i demonstracije snage pred domaćom publikom; s druge strane, to je signal Zapadu da sukob ima potencijal da se proširi izvan operativnog ruba Ukrajine.

Humanitarne i infrastrukturne posljedice aktivnosti tijekom listopada još su jedna važna dimenzija. U izvješćima Ujedinjenih naroda i njihovih misija u Ukrajini bilježi se kontinuirani rast civilnih žrtava, kao i sustavni napadi na civilnu infrastrukturu — posebno energetske objekte — što je stvorilo rizik od šireg zimskog kriznog scenarija. UN-ove procjene za prethodne mjesece pokazuju značajan broj civilnih žrtava i opsežna oštećenja infrastrukture, a intenzitet napada na električnu i vodovodnu mrežu u listopadu povećao je zabrinutost humanitarnih organizacija i država koje pružaju potporu. Takva degradacija infrastrukture, uz produženu logističku napetost, drastično povećava troškove obnove i oporavka te postavlja pitanje kako kombinirati hitnu pomoć s dugoročnom vojno-političkom strategijom.

Moskva, čini se, ima jasan cilj – učiniti zimu u mnogim ukrajinskim gradovima i naseljima nemogućom za preživljavanje. Štoviše, na ovom mjestu treba reći da je pravo čudo što je ukrajinski narod dosad preživio brojne zimske mjesece pod opsadama, bez hrane, grijanja, a sada im se približava još jedan takav dugi zimski scenarij. Putin zna da to nije samo strateški potez nego i igra živaca, jer je ovo i novi pokušaj psihološkog “lomljenja kičme” Ukrajinaca. Ukrajina se, ipak, može pohvaliti jednom značajnom pobjedom. Glavna obavještajna uprava (HUR) izvela je specijalnu operaciju u srcu Rusije i uništila ključni naftovod “Koljcovoj” u blizini Moskve. Kako javlja ukrajinski United24 Media, riječ je o mreži dugoj 400 kilometara koja je opskrbljivala ruske snage benzinom, dizelom i zrakoplovnim gorivom. Radi se o ogromnom logističkom gubitku za ruske snage.

Kontinuirani napadi

Ciljanja i udari na civilnu energetsku infrastrukturu ostali su, naime, središnji element vođenja rata. Ukrajinski i međunarodni izvori zabilježili su kontinuirane napade na elektroenergetske objekte, transformacijske stanice i druge ključne komponente civilne mreže, što je dovelo do smanjenja opskrbe električnom energijom i povećalo rizik od humanitarne krize u zimskim mjesecima. Predsjednik Zelenski javno je upozorio da su ciljani udari na energetiku dio ruske strategije za stvaranje pritiska na civilno stanovništvo i političkog iscrpljivanja Ukrajine. U govoru 27. listopada istaknuo je kako je “rad na zračnoj obrani i projektima za širenje dubinskih udarnih sposobnosti jedan od prioriteta koje moramo zaključiti do kraja godine”.

Ta izjava odražava ukrajinski strateški fokus na zadržavanje i razvijanje sposobnosti protuzračne obrane kao ključne za zaštitu kritične infrastrukture tijekom zime. Listopadske operacije i diplomatske odluke oblikuju osnovu za ono što će uslijediti u studenome: zimski period s otežanim poljem djelovanja i teže održavanje tempa opskrbe za obje zaraćene strane, te intenzivni diplomatski manevri na razini savezničkih tijela kako bi se definirala sredstva i politički uvjeti za daljnju podršku Ukrajini. No prije nego što se u konačnici anticipira studeni, važno je zabilježiti: ključne snage koje upravljaju razvojem događaja — taktičke prilagodbe na bojištu, strateške demonstracije Moskve i politička volja Zapada — ostaju u visokoj mjeri nesigurne i međusobno uvjetovane, stvarajući okolnosti u kojima male promjene u opskrbnim linijama ili diplomatskom kursu mogu imati nesagledive posljedice.

Opskrba i vanjska pomoć u listopadu pokazali su koliko je složena i fragmentirana međunarodna podrška. Novi modeli financiranja i isporuke oružja — poput NATO-ova i transatlantskog okvira koji se preslaže pod pritiskom promjena u američkoj politici i novih mehanizama podrške Europske unije — itekako su utjecali na ukrajinsku nabavu teškog streljiva za zračnu obranu.

Financijska jamstva

Novi mehanizmi, uključujući tzv. Prioritized Ukraine Requirements List (PURL) koji zahtijeva financijska jamstva i koordinaciju saveznika, počeli su s prvim isporukama u rujnu, no u listopadu su se resursi pokazali ograničenima: američki i europski dužnosnici izvještavali su o djelomičnim isporukama, dok su pojedine države povećavale doprinose, ali su analize ukazivale na pad u ukupnim količinama u odnosu na ranije razdoblje. Pritom je američka uprava ostala ključni dobavljač materijala ili platformi, dok su saveznici sve više odgovorni za financiranje isporuka u novim modelima. Takva reorganizacija izvora i toka pomoći povećava neizvjesnost u ukrajinskoj logistici, osobito kad je riječ o streljivu za topništvo i zračnu obranu, u trenutku kada je svaki dan presudan. Treba istaknuti kako je upravo ovih dana ugledni list Politico objavio opsežan istraživački i analitički članak o “moći” američke vojne industrije. U njemu se, u bitnome, navodi kako SAD u ovom trenutku nema dovoljno oružja ni streljiva za bilo kakav ozbiljniji i dugotrajniji oružani sukob.

Isporuke velikih količina oružja Ukrajini, naročito u vrijeme administracije Joea Bidena, samo su dijelom utjecale na to, ali činjenica je da se američka industrija teškog oružja proteklih mjeseci suočavala s velikim krizama, otpuštanjima, štrajkovima i drugim problemima koji su doveli do zastoja proizvodnje. Nešto je krenulo po zlu na montažnim trakama američkog “arsenala demokracije”, i to u trenutku krize. Bijela kuća, Pentagon i američki prekomorski saveznici zahtijevaju da obrambene tvrtke povećaju proizvodnju kako bi zadovoljile potrebe opasnog geopolitičkog trenutka. No Americi ponestaje projektila, streljiva i bojnih brodova. Saveznici godinama čekaju na isporuke. Čak i Pentagon mora stajati u redu i čekati odgođene isporuke glavnog oružja, poput projektila Hellfire, bacača raketa Javelin i sofisticiranih presretača protuzračne obrane. Amerika pokušava povećati svoje vojne kapacitete kako bi proizvela više streljiva, projektila i brodova, ali da bi to učinila, mora se gotovo potpuno osloniti na skupinu od pet obrambenih tvrtki s Fortune 500 liste. I čini se da nijedna od tih tvrtki nije u ratnoj pripravnosti. Umjesto da zapošljavaju više radnika i daju im veće plaće kako bi ih zadržali, te su tvrtke mnogo više usredotočene na ispunjavanje zahtjeva Wall Streeta, pokušavajući privući investitore i povisiti cijenu svojih dionica smanjenjem troškova i koristeći milijarde dolara prihoda za isplatu lijepih dividendi i otkup dionica. Prošle godine, na primjer, Lockheed Martin dao je 6,8 milijardi dolara otkupa i dividendi izravno svojim dioničarima, što je iznosilo gotovo 10 posto ukupnih prihoda tvrtke i prelazilo je 5,3 milijarde dolara koje je zadržala u dobiti. Iste godine, RTX (prije nazvan Raytheon) isplatio je 3,7 milijardi dolara dioničarima, General Dynamics 3 milijarde dolara, a Northrop Grumman 3,7 milijardi dolara. Milijarde dolara koje svake godine šalju natrag dioničarima znače da ima manje novca za plaćanje, zapošljavanje ili zadržavanje zaposlenika.

S ključne smo teme na Ameriku skrenuli samo kako bismo dočarali kako ni spremnost ukrajinskih saveznika da isporučuju novo i novo streljivo nije vječna. Doduše, nisu vječne ni ruske zalihe, iako Rusiju djelomice javno, djelomice potajno ključnim komponentama opskrbljuju Kina i drugi saveznici, ali činjenica je da je ovaj iscrpljujući rat, u kombinaciji s drugim prijetnjama diljem globusa, iscrpio obrambene kapacitete. Ekonomistima bi to moglo biti zanimljivo u kontekstu činjenice da u ratnim uvjetima ekonomije, posebno one poput američke koje su tradicionalno zasnovane na industriji i obrambenoj industriji, rastu, što se sada iz nekog razloga ne događa. No, da se vratimo, Ukrajina ima sve manje vremena, a njezini saveznici sve manje mogućnosti za pružanje pomoći, pa se studeni čini kao mjesec u kojem bi moglo doći do mnogih prijelomnih točaka na bojišnici, iako je, da se odmah ogradimo, svaki novi dan u rusko-ukrajinskom sukobu novi neočekivani preokret pa se više nitko ozbiljan ne usudi iznositi preciznija predviđanja.

Nuklearna prijetnja

U idućim tjednima rat u Ukrajini obilježit će “spora eskalacija”, svakodnevne i često brutalne izmjene topništva, kratki lokalni proboji i pokušaji konsolidacije zauzetih položaja, umjereni, ali i ozbiljni udari na logistiku praćeni nuklearnim prijetnjama iz visokih političkih krugova. To nije scenarij brzog preokreta, to je scenarij u kojem velika kampanja logističkog iscrpljivanja i preventivnog slabljenja sustava protivnika vjerojatno nastavlja krojiti dnevni raspored operacija. Neovisni vojni analitički centri u listopadu su ponovo zabilježili obrazac u kojem obje strane bilježe lokalne pobjede, ali bez odlučujuće strateške dominacije.

Institute for the Study of War (ISW) ocijenio je krajem listopada da su ruske snage u određenim sektorima pokušavale “zatvoriti džepove” i proširiti kontrolu nad logističkim osovinama, dok ukrajinske snage provode lokalne protunapade kako bi poremetile te opskrbne linije. U neposrednoj budućnosti vjerojatno će se intenzivirati ruski pokušaji konsolidacije taktičkih dobitaka u sektoru oko Pokrovska i Myrnohrada, gdje je ISW u svojim izvješćima naglašavao napore da se zatvore ukrajinski “džepovi” i kontroliraju ključne prometnice. Takvi pokušaji nisu jamstvo daljnjih dubokih proboja, ali mijenjaju geometriju bojišta.

Kontrola logistike i putova opskrbe povećava izglede za dugoročnu operativnu prednost, naročito u duljem zimskom periodu kada je mobilnost otežana. Geolocirani materijali i terenski izvještaji s kraja listopada ukazuju na to da su ruske snage ostvarile ograničena napredovanja u smjeru Mirnohrada: čini se da je zapovjedno-operativni cilj Moskve u ovome trenutku usredotočen na stabilizaciju linija i smanjivanje ukrajinskih kapaciteta za brze kontre. Ukrajinska taktika u idućim će tjednima vjerojatno ostati usmjerena na razarajuće djelovanje po ruskim linijama opskrbe — gdje će se naročito usmjeriti na uništavanje dronovima, precizno streljivo i akcije protiv logističkih centara.

Domaća proizvodnja

Predsjednik Zelenski javno je naglašavao hitnost i prioritet zračne obrane te je više puta pozvao na ubrzanu isporuku i punu implementaciju sporazuma o protuzračnoj zaštiti prije zime. U izjavama tijekom listopada partnere je pozvao da “priušte” Ukrajini mogućnost zračne obrane i naglašavao potrebu za domaćom proizvodnjom tih sustava kako bi zemlja dugoročno bila manje ovisna o donacijama. U praksi to znači rad na održivosti kratkoročnih potreba (streljivo, rakete, platforme za PZO) i ubrzanu industrijsku mobilizaciju za srednjoročne kapacitete. Rizik eskalacije u idućim tjednima postoji, ali je ograničen specifičnim pragmatičnim ograničenjima: i Moskva i Zapad pokazuju zabrinutost zbog otvaranja potpuno novog fronta ili izravnog sukoba saveznika.

Da, Kremlj pojačava retoriku i demonstracije strateškog oružja — predsjednik Vladimir Putin u listopadu je upozorio da “Moskva nikada neće pokleknuti pred pritiscima” i da će odgovor na udare “duboko u Rusiji” biti “ozbiljan i preplavljujući” — ali takve izjave služe i unutarnjoj publici kao konsolidacijski instrument. One ne moraju nužno prerasti u operativnu eskalaciju protiv NATO-ova teritorija, štoviše, iz ruskog su se tabora proteklih dana mogla čuti jasna obećanja kako Rusija neće ugroziti suverenitet ili teritorij bilo koje članice NATO-a; međutim, one povećavaju rizik od pogrešne procjene i slučajnih incidenata, kao i provokacija poput onih viđenih u Poljskoj, Estoniji, pa i u nikad razjašnjenim incidentima u Danskoj.

Zapovjedni stav Rusije i njezina spremnost da odgovori na značajne vanjske udare čine svaki pokušaj širokih napada preko ruskih granica potencijalno opasnim. Presudne će u nadolazećim tjednima biti dostupnost teškog streljiva i zamjena oštećene opreme, to će oblikovati i mogućnosti obrambenih udara i prilike za napad.

Taktička dobit

Novi europski i američki mehanizmi pomoći preuređeni su; modeli isporuka i prioriteti (u kojima SAD ipak i dalje ostaje ključni opskrbljivač, a saveznici to kompenziraju financiranjem i proizvodnjom) podložni su političkim fluktuacijama, što podiže neizvjesnost na bojnom polju. Ukratko, može se očekivati nastavak krvlju natopljenog, tehnički intenzivnog rata u kojem male logističke prednosti mogu dati disproporcionalnu taktičku dobit, ali ne i instantnu stratešku pobjedu.

U sljedećim tjednima diplomatski će front biti gotovo jednako aktivan kao i bojno polje. Europa i transatlantski partneri nastavljaju pregovore o instrumentima financijske i vojne potpore, dok istodobno pokušavaju postići pravno-političku ravnotežu vezanu uz korištenje zamrznutih ruskih sredstava. Europski savjeti i sastanci na vrhu krajem listopada rezultirali su 19. paketom sankcija EU-a, koji uključuje zabranu uvoza ruskog ukapljenog plina (LNG) u fazama i ciljanje banaka i operatora koji pomažu Moskvi zaobilaženjem sankcija. To je signal da EU namjerava još više stegnuti obruč oko ruskih prihoda, ali i da proces ima vlastitu dinamiku koja uključuje prelazak sa sankcija na instrumente financijske potpore Ukrajini, što pokazuje političku volju, ali ima pravne i logističke prepreke.

Glavno diplomatsko pitanje u idućim tjednima bit će kako i kada iskoristiti zamrznuta ruska sredstva. Procjene su da je oko stotinu milijardi eura ruske imovine zamrznuto u zapadnim jurisdikcijama; prijedlog o korištenju tih sredstava kao velikog zajma (“reparation loan”) za Ukrajinu izazvao je oštru debatu među državama članicama EU-a. Briselski sastanak na vrhu potvrdio je namjeru da se traži rješenje, ali je naišao na otpor, posebno država skrbnika zaplijenjene imovine koje strahuju od pravnih tužbi i odmazde.

Apsurdna situacija

CNN je nedavno objavio apsurdan prilog u kojem se otkriva kako američka vlada troši milijune dolara dnevno na zaplijenjene jahte ruskih oligarha, samo zato što bi ih, u slučaju pravne pobjede vlasnika, morali vratiti u istome stanju u kakvom su bile kad su oduzete, što je samo jedan u nizu tragikomičnih primjera kada je riječ o zamrznutoj ruskoj imovini. Reuters i druge agencije izvijestile su kako Belgija, u kojoj je većina tih obveznica, traži zajedničko jamstvo prije nego što pristane na bilo kakav instrument koji bi otvorio put korištenju sredstava.

To znači da u idućim tjednima možemo očekivati intenzivne pravno-financijske pregovore u Bruxellesu, s ciljem da se do zime iznađe mehanizam koji će smanjiti rizik za države članice, a istovremeno osigurati dugoročnije financiranje Ukrajine. Politička retorika i konkretne izjave lidera oblikuju raspravu. Britanski premijer Keir Starmer u Londonu je 24. listopada izjavio da “je budućnost Ukrajine budućnost svih nas” i najavio odlučne pokušaje koalicije da ruske energente istisne s međunarodnih tržišta kako bi se smanjili prihodi Kremlja. Takvi javni nastupi šalju jasan signal.

Zapad želi povezati vojnu potporu sa strateškim smanjenjem ruskih prihoda. No implementacija — i posebno vremenski raspored za zabrane poput one na LNG — zahtijeva kompleksne tranzicijske odredbe zbog ugovora i energetskih ovisnosti nekih država. Pitanje je hoće li Ukrajinci izdržati još jednu zimu grijani samo snažnim semantičkim konstrukcijama kao što su “kompleksne tranzicijske odredbe”. Zapravo, to više nije ni pitanje nego imperativ, jer malo im je toga ostavljeno na izbor. Svijet je (a naročito SAD) odavno Ukrajinu stavio u položaj pasivnog promatrača dok se veliki igrači dogovaraju o sudbini milijuna ljudi, uključujući živote nedužnih civila, žena i djece.