Već sam ranije na ovu temu pisao i zbog novih okolnosti opet se osvrćem na kontroverze oko izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru. Nije nažalost došlo ni do najsitnijeg iskoraka nego smo samo još više zaronili u more međusobnih prozivki i optužbi.
Dok je polemika (ako se uopće može tako nazvati) oko kazališta trajala, samo kazalište dizalo se u nebesa i tko god prođe pored gradilišta može jasno prepoznati obrise buduće čini se velike i lijepe zgrade. Teško da će se ono postignuto rušiti, ali polemika i iživljavanje još traju. U svjetlu toga nam zato mora biti jasno da se ne radi o zgradi kao takvoj te da se nešto puno veće pokušava postići.
Piše: Ivan Prskalo
Repetitio est mater studiorum
Volio bih samo ponoviti nekoliko teza iz mog prethodnog teksta na temu ove sporne gradnje. Prva je ta kako je pitanje izgradnje HNK izišlo iz okvira lokalne politike i postalo praktički nacionalno pitanje. Pozivi na nelegalnost i krivotvorenu dokumentaciju bili su tek povodi na osnovu kojih su se iznosile optužbe za nacionalnu netrpeljivost.
Druga teza prethodnog teksta je da svako zagrijavanje napetosti u ionako napetom gradu može načeti sukob nesagledivih razmjera. Daleko smo i dalje od bilo kakvog ozbiljnog sudara oružja, ali ne pomaže ako netko stalno zvecka s tim oružjem i mislim da se cijela polemika oko HNK svodi upravo na zveckanje oružja. Naravno, nitko nije otvoreno prijetio sukobom, ali se oblikuje diskurs koji bi mogao prije ili kasnije poslužiti kao legitimacija nekakvog napada. Bošnjačka i hrvatska strana nemilosrdni su i bespoštedni u međusobnim optužbama.
Bošnjački vijećnici traže da Staklena banka bude prostor za Interkulturni centar Mevlana
Klub vijećnika Bošnjaka u Gradskom vijeću Grada Mostara na devetoj sjednici usvojio je nekoliko zaključaka koji se odnose na prostornu ravnotežu u Centralnoj zoni, vlasništvo nad…
Ne želim ulaziti u meritum i legitimnost bilo koje strane, ali bih volio svakako osvrnuti se na optiku cijele situacije. Čim se počne razbacivati etiketom fašist već je jasno kako se rasprava radikalizirala do točke nepomirljivosti, a to se već dogodilo u ovim međusobnim okršajima. Koristiti termin fašist u današnjem diskursu znači u potpunosti diskreditirati svoga protivnika, odnosno diskreditirati ga do te mjere da bilo kakvo uvažavanje znači popuštanje apsolutnom zlu. Radikalizacija u ovoj polemici ne poznaje više kolege, pa čak ni protivnike različitih stajališta, nego međusobno sukobljene schmittijanske neprijatelje koji se više ne bore oko tehnikalija, nego se bore za golu egzistenciju. Pitanje izgradnje HNK u ovoj polemici postaje krajnje pitanje.
To nije pitanje je li netko počinio krivično djelo, nego je li taj netko upravo postao egzistencijalna prijetnja, i već vidimo da određene stranke u ovom sukobu gledaju na ovo pitanje upravo kroz tu vizuru.
Hercegovina.info imao uvid u dokumente o gradnji HNK Mostar: Što pokazuju odluke, dozvole i imovinski akti?
Portal Hercegovina.info imao je uvid u kompletnu pravnu dokumentaciju koja prati izgradnju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, i to od samih početaka 1995. godine pa sve do danas.…
Nacionalni torovi
Godina 2020. trebala je označiti novi početak za Mostar. Grad je napokon dobio novo vijeće i novog gradonačelnika te se našao kompromis kojim će grad moći napokon ići dalje.
Iako je stanje uvelike napredovalo od onoga kada je vladao trajni zastoj, stari problemi samo su gurnuti pod tepih, a toliko ih je da se stvorila grba ispod njega. Iako postoje brojne druge nelogičnosti i nepravilnosti koje bi trebale drmati mostarski dnevni ciklus, tema mostarskog HNK jedina je među njima koja plijeni pažnju i koja razotkriva tko je čiji pristaša.
Cinik će možda zaključiti kako frka oko HNK igra na najniže vjersko-nacionalističke porive ljude i zamućuje pogled na konkretnija pitanja poput pronevjere i sumnjive gradnje na drugim nekim mjestima. Cinik je naravno u pravu, ali tek djelomično. Koliko god banalno i primitivno izgledalo pitanje HNK u svjetlu drugih pitanja, ono je itekako od velike važnosti.
Prije svega se valja osvrnuti na samu lokaciju HNK. Zgrada koja polagano niče nalazi se tik uz ratnu granicu između hrvatskog i bošnjačkog položaja tijekom njihovog nesretnog međusobnog sukoba. Zgrada se nalazi na hrvatskoj strani te crte i nitko nije uspio opovrgnuti njezinu legalnost, i kako stvari sada stoje, teško da će itko to moći opovrgnuti. Spominjem ovu crtu jer je i dalje itekako osjetna čak tridesetak godina od zaključka sukoba. Druga stvar koju moramo uzeti u obzir je činjenica što se radi o kulturnoj instituciji, i to jednoj od ključnih institucija bilo kojeg civiliziranog društva. Kazalište kao takvo nije tek neutralna institucija u kojoj umjetnost sama od sebe cvjeta. Ona bitno sudjeluje (bili mi toga svjesni ili ne) u kulturnoj, a time i svjetonazorskoj formaciji svojih namijenjenih konzumenata.
Podnesene kaznene prijave protiv gradonačelnika Kordića i inspektora Muse zbog gradnje HNK-a
Nevladina organizacija Mostarski krug predala je Županijskom tužiteljstvu Hercegovačko-neretvanske županije kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Mostara Marija Kordića i građevinskog inspektora…
U ovako napetoj situaciji imati instituciju poput HNK tik uz crtu razdjelnicu u očima pojedinih znači imati neprijateljsku utvrdu pred svojim vratima. S druge strane (napominjem, u očima pojedinih), ako bi se ta utvrda srušila te se vlastita utvrda podigla preko te crte, to bi predstavljalo ključnu prevagu i mostobran za dalje. Ovaj opis situacije izvlačim upravo iz diskursa kroz koji se vodi polemika o izgradnji HNK.
Taj diskurs nam je nametnut, jer se grad slučaj nije riješio kako treba. Slučaj je ostao otvoren i upravo zato što je otvoren, ušlo je još dosta toga negativnog u njega i još ga više zamrsio. Sukob je zaključen s gorkim okusom na obje strane i zato je razumljivo što je pradavna ratna crta i dalje aktualna i osjetna. Ta crta je u Mostaru nažalost djelotvornija od bilo kakve fizičke barikade koju bi netko mogao podići, upravo zbog toga što se nije išlo transparentno prema pravom pomirenju, nego su se snage privremeno povukle do trenutka kada će opet moći izaći.
Valja nam se zato odmaknuti od naivne priče o multikulturalnosti i u životu, jer to nije prava slika stvari. Prava slika stvari u svojim okvirima sadrži dva nacionalna tora koja postoje i djeluju po potpuno suprotnim i sukobljenim narativima o sebi. Ne uvaži li se ta činjenica, problem grada Mostara neće se uspješno riješiti.
Grad slučaj iz pepela se diže?
Kako napomenuh ranije, zanemarivanje starih problema priječi rješavanje mostarskog pitanja. Koliko god netko s visoka gledao na Mostar kao grad, sredinu ili kulturu, te koliko god njegovi građani bili nezadovoljni njime, ono i dalje predstavlja bitnu administrativnu, kulturnu i potencijalno ekonomsku točku na razini BiH.
BiH je s druge strane obilježena tvrdom kohabitacijom triju nacija koje dugoročno žele komad države za sebe i nestanak ostali dvoje s tog njihovog komada, zato se ne smije naivno gledati na nacionalističku polemiku oko mostarskog HNK, niti bilo koju nacionalističku polemiku koja se tiče Mostara.
Dok god sve strane rade na produbljivanju jaza, politika će ostati tek međusobno nadmudrivanje i uzimanje što većeg komada kolača za sebe. Pravo rješenje problema tražit će savjesnost, transparentnost i prije svega međusobno povjerenje, i veliko je pitanje jesu li naši dežurni huškači spremni za tako radikalan potez. Kako je nespremnost na to sve očitija, djeluje vjerojatno kako će Mostar ponovno postati grad slučaj, grad trajne pat-pozicije. Bilo bi lijepo da do toga ne dođe. Bilo bi lijepo kada bi se konačno napravio iskorak, ali pitanje je što naši dežurni huškači žele i što bilo lijepo za njih, i strah me pomisliti što bi to sve moglo biti.
Stavovi izneseni u ovoj kolumni isključivo su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno mišljenje redakcije.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
