Kako se osjećam? I dobro, I loše. Dobro jer je cijelo mjesto stalo iza ove akcije, loše kad znam koja je namjena. Ne znam ni danas, kao i svi, što bih rekao. Fali nam Ivan, mogu misliti koliko fali svojim najbližima… – i tu je Ivan Pavlović, predsjednik Nogometnog kluba Konavljanin, ostao bez riječi.
– Teško je i danas pričati o tome – istaknut će gotovo osam mjeseci nakon iznenadnog odlaska Ivana Čelikovića, koji je samo osam dana prije u dresu Konavljanina zaključio jesenski dio sezone 2023./24.
Zauvijek je zaklopio svoje oči u 35. godini života. U Čilipima. Koliko smo puta napisali kako je bio vihor s lijeva, branič, koji se u ljeto vratio 2022. godine u Konavljanin u kojem je igrao za prvu momčad, te paralelno radio kao trener u Nogometnoj akademiji Konavle, s najmlađima.
Ivan se rodio 10. travnja 1989. godine u Novoj Gradišci. Konavoski je zet. Otac dvoje djece. Duša od čovjeka. I zato je svima, koji su ga poznavali, i dalje teško kad navru sjećanja, kad se sjete svog Čelika, Čele, kako su ga od milja zvali, ne samo u Konavlima gdje je prvi put stigao u prvom desetljeću ovog stoljeća, već svugdje.
U Budućnost Rešetari napravio je prve nogometne korake, u splitskom Hajduku igrao za mlađe uzraste. Iz Konavljanina, tad trećeligaša, otišao je u zaprešićki Inter (Inker), ‘žuti’ dres Diva iz predgrađa nosio tri i pol sezone, a zatim se otisnuo preko granice. Godina u Makedoniji, u Shkendiji iz Tetova, pa povratak u Zaprešić. Od 2020. u Lokomotivi, pa u drugoligašu Jarunu za koji je zadnji nastup imao krajem 2021. godine… Prije toga Solin, pa Dugopolje iz kojeg je 2011. (opet) došao na Šupjaku, te bio sve do odlaska prije jedanaest godina u Zaprešić, u ljeto 2012. godine… Nastupao je i u europskim kupovima u kojima je odigrao devet utakmica i postigao jedan pogodak.
Na kraju opet Konavljanin. Zadnju utakmicu je odigrao 3. prosinca 2023. godine u Krvavcu u 2:0 pobjedi protiv Gusara u zadnjem kolu prvog dijela prvenstva Prve ŽNL. Sedam dana poslije zauvijek je zaklopio svoje oči…
Konavljanin kup, nogometni turnir na male bare (4 na 4), od sad je Memorijal ‘Ivan Čeliković’, okupio je ove godine 19 ekipa. Traje do nedjelje, 4. kolovoza. Prvo izdanje 2020. godine osvojila je ekipa Krilanovići Beroje, potom je 2021. godine pokal podigla ekipa Jug Komaji, pa 2022. godine ekipa Frančesko, te prošle, 2023. godine ekipa HOC 1950.
Ovaj put će u Čilipe doći i suigrači Ivana Čelikovića iz Intera (Inkera), Hajduka, oni koji su skupa s njim igrali za Konavljanin kad je prvi put došao u Konavle, a to je bilo prije gotovo dva desetljeća, te će se u sklopu turnira odigrati revijalnu utakmicu.
Ostala su i u arhivi potpisnika ovih redaka brojne uspomene na Ivana. Jednu, koja je snimljena na kup utakmici protiv GOŠK Dubrovnika 1919. na Šupjaci u proljeće 2023. godine, na zid igrališta Konavljanina sad je ‘preslikao’ Vlaho Bupić, ‘meštar od murala’. Na toj slici Čele u akciji, koji trenutak prije nego će poslati loptu pred vrata dubrovačkog sastava…
Mural je otkriven večeras, nakon prvih utakmica turnira. Don Josip Barišić je udjelio blagoslov, prisjetio se Čele, Čelika, a mnogi su došli na otvaranje murala na Šupjaku. Bila je tu i Ivanova obitelj. Upaljene su na kraju bengalke, zatim pljesak, koji je potrajao. Potekle su i suze…
