Krajem 2017. godine predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov objavio je vijest o brutalnom napadu na trojicu mladih Hrvata koji su pretučeni u Sonti. Godinu dana prije toga ondje je također brutalno pretučen mladić hrvatske nacionalnosti, kojemu su nanesene teške tjelesne ozljede. Policijska uprava u Somboru tada je zaključila kako fizički nasrtaj na mladića hrvatske nacionalnosti nije nacionalno motiviran. Ni jedan od ta dva slučaja nije doživio pravosudni epilog. Tijekom veljače 2020. napadnut je Hrvatski dom u Srbiji.
U kolovozu 2021. u ranim jutarnjim satima u Subotici je napadač nasrnuo na putnike u vozilu zagrebačkih oznaka, u kojem su sjedile tri maloljetne osobe. Napadač je prijetio da će osobno poklati sve ustaše i fizički nasrnuo na muškarca hrvatskog porijekla koji više od 50 godina živi u Subotici. Krajem 2022. dvojicu članova zagrebačkog Teatra &TD u centru Novog Sada napala je skupina mladića te ih ozlijedila. Dok su ih divljački udarali, vikali su: “Ustaše što ste došli?” U proljeće 2023. vojvođanski Hrvati u sjevernoj Bačkoj bili su izloženi učestalim pljačkama i krađi imovine, a u travnju prošle godine četvorica hrvatskih mladića iz Zagreba fizički su napadnuta u Pančevu.
Ovih je pak dana nekolicina hrvatskih građana u Splitu neumjesno i neprimjereno upala u prostorije Gradskog kotara Blatine – Škarpe, gdje je u organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta održavan program Dana srpske kulture. Na tu su manifestaciju stigli gosti iz Novog Sada koji su trebali sudjelovati u programu. Razlika između ovih srpskih incidenata usmjerenih protiv Hrvata u Srbiji i incidenta koji se ovih dana odvio u Splitu sasvim je sigurno u tretmanu i reakcijama političkog vrha i srpskog, odnosno hrvatskog pravosuđa.
Najviša razina
Splitska policija već je idućeg dana privela tri muškarca za koje sumnja da su upali u prostorije Gradskog kotara Blatine – Škrape. Riječ je o osobama starima 59, 54 i 43 godine, među kojima je bivši pripadnik pričuvnog sastava Specijalne policije i član navijačke skupine Torcida Krešo Baturina.
Zbog tog se nemilog incidenta u grad pod Marjanom uputio i najbolji glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, kojemu je silno stalo do onoga što se događa i u splitskom DORH-u te je i prije nekoliko tjedana boravio u tom gradu. U to je vrijeme u splitskom Državnom odvjetništvu proveden izvanredni nadzor zbog optužnice protiv novinarke Danke Derifaj koja se popela na terasu Marka Perkovića Thompsona.
Zapušteno, ako ne i najzapuštenije odvjetništvo u državi, Turudić je posjetio kako bi prekontrolirao ostavštinu svojeg prethodnika i najdugovječnijeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je rodom iz Splita. Dan nakon Turudićeva posjeta Splitu razriješen je općinski državni odvjetnik Markus Pervan, a za vršiteljicu dužnosti imenovana je Ana Marija Bajić Bralić. Osim što se Turudić nakon ovog neugodnog događaja opet zaputio u Split, što se može iščitati kao osuda tog čina, o njemu se oglasila kompletna hrvatska društveno-politička scena, podižući tako slučaj na najvišu razinu, što se s napadima na Hrvate u Srbiji nikada nije dogodilo.
O hrvatskim problemima u Srbiji progovara se stidljivo i u rukavicama, kao da ti ljudi ne postoje i kao da nemaju nikakvih problema. O njihovoj stvarnosti ništa ne govori ni uvijek glasna Dalija Orešković, ni Maja Sever, ni razne druge borkinje za ljudska prava koje dižu uzbunu kada se udara na one iz njihova tabora. Ovih su dana domaće ljevičarke i ljevičari krivca za splitski incident pronašli u Plenkoviću, a onda i u Thompsonu, jer da nije bilo njegova koncerta, incidenata izgleda ne bi ni bilo, kao da se nikada prije srpnja nismo susretali s huliganima kakvih ima u svakoj zemlji, pa i u onima mnogo uređenijima od naše male Hrvatske prepune velikih moralnih dušobrižnika.
Krvna zrnca
Nije se nakon napada na hrvatsku manjinu u Srbiji nikada oglašavao ni šef SDSS-a Milorad Pupovac, koji je ovih dana očitao lekciju hrvatskim političarima pokazujući kako to izgleda kad ti je stalo do sebe i svojih pa je poput uvrijeđene mlade dojurio u Split kako bi i time slučaj podigao na višu razinu. Predsjednik Zoran Milanović također je osudio napadače, što njegov srpski kolega Aleksandar Vučić nikada nije učinio kad su u Srbiji napadani Hrvati. Štoviše, Vučić posljednjih mjeseci, otkako su mu ogromni prosvjedi uzdrmali poziciju, srpskim studentima zbraja krvna zrnca i među njima vidi hrvatske neprijatelje.
Kada se srpski huligani, a ne pošteni i civilizirani Srbi, obračunavaju s predstavnicima hrvatske manjine ili pak hrvatskim građanima koji se nađu u njihovoj zemlji, to je vijest koja se hitro gura na margine. U Hrvatskoj je pak splitski slučaj prerastao u međunarodni incident, što zbog reakcija hrvatskih političara i medija, a što zbog načina na koji su tu temu prihvatili mediji u Srbiji skloni Vučiću, kojemu je ovaj incident dobro došao da barem privremeno skrene priču s prosvjeda koji potresaju njegovu zemlju. Naravno da u civiliziranoj zemlji svaki oblik nasilja treba osuditi, pa tako valja osuditi i splitsko nasilje prema ljudima iz Novog Sada, koji su vrlo vjerojatno i prije u Splitu širili i njegovali svoju kulturu. Nema u Hrvatskoj nitko razuman ništa protiv srpske kulture, jer da ima, teško da bi se na svakom koraku Lijepe Naše gradili srpski kulturni centri financirani iz državnog proračuna, o čemu šačica Hrvata u susjedstvu može samo sanjati.
Za Hrvate u Srbiji nedosanjani je san i njihov istinski predstavnik u srpskom parlamentu koji neće s figom u džepu koketirati s Vučićem, dok istodobno Srbi u Hrvatskoj već godinama ne samo da imaju svojeg predstavnika Pupovca nego su donedavno imali i svoju ministricu u Vladi premijera Plenkovića, s kojim SDSS i danas surađuje i više nego korektno. I u jeku ovog posljednjeg incidenta u Splitu valja se zapitati tko je odgovoran za podjele koje godinama razdiru hrvatsko društvo. Mnogi će prstom uprijeti u ljetošnji koncert Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu, baš kao što je to ovih dana učinio gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji zaboravlja da je taj događaj prošao bez ijednog incidenta. Nije Thompson taj koji stvara incidente, niti je pošteno njemu i njegovoj publici zamjerati domoljublje. Odgovorne valja tražiti u politici koja nas godinama dijeli, i to onoj politici koju među ostalima predvodi i Pupovac, koji nikada istinski nije osudio niti jedan incident nad Hrvatima, što naravno ne opravdava one koji su ovih dana nasrnuli na goste iz Novog Sada.
Dublja pozadina
No, takav pristup izaziva gnjev pa se moglo očekivati da će se taj gnjev kojim se društvo godinama hrani prije ili poslije preliti na ulice, poglavito na ljude koji ne znaju razlučiti manipulaciju od istine. Je li u Splitu djelovala izmanipulirana masa ili kakva organizirana skupina, teško je reći. Nema dvojbe da je to bio barbarski i huliganski čin koji treba shvatiti ozbiljno, ali ga i razumjeti, što ne znači da ga treba opravdati. Problem se, međutim, može riješiti tek kada se dublje zagrebe po njegovoj pozadini, a pozadina je u Hrvatskoj takva da se još traže tisuće nestalih, pozadina je takva da ćemo se i ove godine prisjetiti krvavih vukovarskih žrtava i zločinaca koji još nisu procesuirani, a da će Pupovac za to vrijeme pokušavati baciti vijence u Dunav za srpske žrtve.
Pozadina je i takva da među nama djeluju oni koji će Francuza Nicoliera nazvati plaćenikom, u trenutku u kojem nacija suosjeća s boli njegove majke. Ako želimo graditi civilizirano i uređeno društvo jednakosti, moramo shvatiti da prema svima treba postupati jednako, što u Hrvatskoj često nije slučaj. Mi i sada hajkom kojoj se priključio i Plenković liječimo šupalj zub a da nismo sanirali truli korijen, a korijen ovog splitskog problema treba potražiti u dugogodišnjoj šutnji i umanjivanju svega onoga što stiže iz Srbije, gdje se i uz potporu Crkve još širi ideja o “srpskom svetu”.
Nedavno je, uostalom, i na državnom RTS-u u Beogradu prikazan serijal “Kultura Srba u Hrvatskoj” u kojem se govorilo o srpskoj Dalmaciji. Znate li tko je u Hrvatskoj reagirao na to? Baš nitko. Incident koji se dogodio u Splitu definitivno nije prava slika Hrvatske, to nije nešto što treba opravdavati, a pogotovo veličati, jer osudom nasilnih huligana sklonih širenju mržnje na vjerskoj i nacionalnoj osnovi hrvatski narod dokazuje svoj civilizacijski doseg, nadilazeći metode koje se primjenjuju u susjednoj Srbiji, gdje Hrvati i danas teško ostvaruju svoja prava.
Razina demokracije
“Ono što je problematično u državi Srbiji u slučajevima etnički motiviranih incidentima prema Hrvata jest to da je ovdje praksa ne samo da izostane osuda takvih djela od predstavnika vlasti nego ih mjerodavna državna tijela reinterpretiraju tako da se Hrvati u Srbiji prikazuju kao incidentan narod. Gotovo uvijek u praksi mediji žrtvu preimenuju u krivca”, tvrdila je svojedobno predsjednica HNV-a Jasna Vojnić govoreći o tretmanu hrvatske manjine u Srbiji.
Srpska manjina u Hrvatskoj takav tretman nema, niti ga treba imati, a kada smo već dosegnuli tu razinu demokracije, onda osudimo nasilje tako da osudimo pojedince koji su ga počinili, a ne kompletnu naciju kao što se čini sada u Splitu. Da bi se pojedinci osudili, potrebno je prije svega provesti adekvatnu istragu, jer Split još pamti i svoju poljudsku svastiku, čiji “autori” nikada nisu pronađeni, pa nije čudno što se i sada gradom pod Marjanom šire glasine kako iza klipana koji su napali Novosađane zapravo stoji BIA-a koja je još jednom odradila odličan posao za Vučića i Srbiju, naštetivši hrvatskom ugledu.
Narodu gladnom kruha svakodnevno se serviraju jeftine političke igre na koje naivno nasjedaju ljudi odrasli u poslijeratnom dobu, u zemlji koja se posljednja dva desetljeća sramila svojih heroja i domoljublja, što danas skupo plaća, pa i ovo je posljedica toga.
