Prvo je Amerikanka Valarie Allman poslala disk na dugo, dugo putovanje. Za finale je trebala baciti 64 metra, a ona je uspjela gotovo 70 (69 metara i 59 centimetara). Može ona i dalje. Njezin je do Pariza drugi rezultat sezone (70 metara i 89 centimetara, prvi ima Kubanka Yaime Perez 73.09). I nakon toga je mogla mirno sjesti sa strane, obući se, spremiti stvari i čekati da se zaključi skupina kako bi napustila Stade de France. Razmišljati kako će u finalu dok druge budu bacale za finale.
Nakon nje je u ‘krug’ ušla Marija Tolj. Priželjkivali smo oko 64 metra, a što je bacila već jednom ove godine, računali s kolegom Hrvojem Sliškovićem iz Jutarnjeg lista kako bi i s hicem od 62, 63 metra mogla u finale, među dvanaest najboljih, ali u tom prvom napadu bila je gotovo deset metara kraća od Allman (59 metara i 87 centimetara). Opet, to je dugo, dugo u prvoj seriji bio drugi rezultat, te smo mislili, bit će poslije bolje….
Još je samo u prvoj skupini Nizozemka Jordine van Klinken bacila disk preko 64 (64 metra i 81 centimetar), a domaća uzdanica Melina Robert Michon je bila treća, 23 centimetra kratka od zadanog, ali bit će to, vjerujemo, dovoljno za finale. Teško će u drugoj skupini, u kojoj je naša Sandra Elkasević, čak deset od šesnaest bacačica imati hitac duži od 64 metra, točnije, preskočiti Francuskinju, njena 63 metra i 77 centimetara.
Marija, naša mala iz Orebića? Onih 59.87 je ostao njezin najbolji hitac, na kraju osma u prvoj skupini od šesnaest. U drugoj seriji 59 metara i 27 centimetara. Uoči trećeg je pričekala da druga skupina mješovitih štafeta 4 puta 400 zaključi nastup (u prvoj skupini američka štafeta je oborila svjetski rekord – 3:07.41), te je otišla u krug, ali nije išlo.
– Sve ste vidjeli, 59.87. Jednostavno nisam zadovoljna. Sa svime ispod 60 metara ne mogu biti zadovoljna – rekla je u miks zoni.
– Očekivali ste 62, 63 metra? I ja sam očekivala toliko, ali nije išlo. Ne, nisam imala nikakvih problema uoči nastupa. Jednostavno ovo nije bio moj dan. Malo je falilo brzine, ali i osjećaja da će biti dobro, koji imam kad bacam…
Što je još rekla?
– Spremali smo se da u Parizu budemo najbolji ove sezone. Ali, kažem, nisam odradila kako treba.
Tribine Stade de Francea pune, više od 60.000 gledatelja, iako večeras program nije bio bogat finalima.
– Super je atmosfera na stadionu, sa svime sam zadovoljna, s organizacijom super, hranom također, sve je dobro u Parizu, ali ja nisam iznenađena što je stadion pun. Gledala sam prijepodne kvalifikacije, pratila sam Matiju (Gregurić, bacač kladiva), te vidjela kako je već tad bilo dosta gledatelja.
Nakon toga je 24-godišnja Marija krenula prema svlačionici. Njene druge Olimpijske igre. Bila je i prije tri godine u Tokiju. Tad je bila tako blizu finalu, četiri centimetra kratka. Samo četiri centimetra.
Nedavno je u Zagrebu njezin disk letio preko 63 metra (63.06), na početku sezone u Splitu preko 64 metra (64.23), zatim, osobni rekord joj je 64.71, a to je bacila kad je uzela zlato na Mediteranskim igrama…
Podsjećamo na sve to je znamo da može dosta, dosta bolje od ovog danas. Da, kako je rekla, ovo nije bio njezin dan. Šteta.
U drugoj skupini prvi hitac Sandre – 65 metara i 63 centimetra. Odmah je naša najbolja atletičarka svih vremena ispunila normu. Nju ćemo gledati u finalu.
